Naša olimpijka u streljaštvu: Bolest bubrega mi je prekinula snove, nedavno sam bila i na kiseoniku ali kažem: „Diši, pobedićeš!“

Poštovani čitaoci,
Molimo vas da se pridržavate sledećih pravila za pisanje komentara:

  • Neophodno je navesti ime u polju označenim zvezdicom, s tim da je zabranjeno ostavljanje lažnih podataka.
  • Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni.
  • Prilikom pisanja komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima.
  • Tekst komentara ograničen je na 1500 karaktera.
  • Nije dozvoljeno postavljanje linkova odnosno promovisanje drugih sajtova kroz komentare, te će takve poruke biti označene kao spam, poput niza komentara istovetne sadržine.
  • Komentari u kojima nam skrećete pažnju na propuste u tekstovima neće biti objavljeni, ali će biti prosleđeni urednicima, kao i oni u kojima nam ukazujete na neku pojavu u društvu, ali koji zahtevaju proveru.
  • NAPOMENA: Komentari koji budu objavljeni predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, to jest nisu stavovi redakcije Telegrafa.
Odgovor na komentar korisnika Vladan
Ime je obavezno
*otkucano <%commentCount%> od ukupno <% maxCommentCount %> karaktera
Komentar je obavezan

<% message.text %>

Komentari

  • Ljuba

    06. februar 2021 | 22:49

    Велики поздрав за Лидију од њеног великог поштоваоца и навијача из Јагодине. Стрељаштво, вечити трофејни спорт Србије (парастрељаштво такође), недовољно познатио и цењено. У Сеулу никога није било оног дана када је Јасна освојила прву медаљу. Ко се још сећа мале Ивошев и две медаље из Атланте, медаља из Барселоне када су нас избацили са Олимпијаде. Па је тако и "стручни " коментатор при крају Лидијине борбе за медаље малокалибарском пушком обавестио гледаоце да до краја има још три дијаболе! Не верујем да много њих схвата шта значи бити први на светској листи у краљевској дисциплини, троставу. Лидију сам први пут срео као судија на Регионалном ваздушном пушком у Јагодини 2008. Тада је са, још увек јуниорком Јеленом Живковић, пуцала исти резултат, тада врхунских 597 али била друга. По правилу је Јелена поново требало да пуца за сениорски резултат, али смо замолили Лидију да се то не ради због уштеде на времену. "Ма може, каже Лидија, признајте јој то као прво и за сениоре, а видимо се на Државном" И тамо наравно "пукне" још боље. Врхунски стрелци су специфични спортисти, од свега им најбоље иде савладавање себе и тешкоћа, без тражења оправдања и олакшица, непрестано суочавање са реалношћу. Сигуран сам зато да је Лидија у праву, ови кавалитети су јој итекако помогли у суочавању и побеђивању болести.

  • Vladan

    03. februar 2021 | 11:28

    Ljudi uopste nemaju empatiju , samo misle na svoje dupe i misle meni nije nista a kad ih nesto snadje kuku lele , cak ih i smara kad neko prica o svojoj bolesti , takvima zelim sve najgore . Moze covek da umire pored njih oni im casu vode ne bi dali , 90% ljudi je takvo. Uvek sam se pitao sta je to prokleto u ljudskom rodu kad su ljudi tako surovi i bezosecajni. Ljudi su ko mravi , ceo zivot rade grade ko konji i na kraju crknu i omatore ko psi imali nemali para . Zato je smrt jedina pravda za sve i kad takvima dodje sudnji dan odlaze bez svohih para , nekretnina , automobila , goli ko pistolj Mene svaka ovakva prica dotakne do dna srca i prozivim dok citam svaki sekynd njene muke jer sam i sam imao uroliskih oroblema a dan danas imam sa bolesnom besikom