„Mama, mislio sam da si me ostavila zauvek“: Priča o usvojenom dečaku lomi srce, ali i vraća veru u ljubav i ljude

Poštovani čitaoci,
Molimo vas da se pridržavate sledećih pravila za pisanje komentara:

  • Neophodno je navesti ime u polju označenim zvezdicom, s tim da je zabranjeno ostavljanje lažnih podataka.
  • Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni.
  • Prilikom pisanja komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima.
  • Tekst komentara ograničen je na 1500 karaktera.
  • Nije dozvoljeno postavljanje linkova odnosno promovisanje drugih sajtova kroz komentare, te će takve poruke biti označene kao spam, poput niza komentara istovetne sadržine.
  • Komentari u kojima nam skrećete pažnju na propuste u tekstovima neće biti objavljeni, ali će biti prosleđeni urednicima, kao i oni u kojima nam ukazujete na neku pojavu u društvu, ali koji zahtevaju proveru.
  • NAPOMENA: Komentari koji budu objavljeni predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, to jest nisu stavovi redakcije Telegrafa.
Odgovor na komentar korisnika Sale
Ime je obavezno
*otkucano <%commentCount%> od ukupno <% maxCommentCount %> karaktera
Komentar je obavezan

<% message.text %>

Komentari

  • Sale

    07. januar 2024 | 02:35

    Prati se i procenjuje svaki korak usvojitelja. Psihološki se procenjuju. To traje mesecima i godinama. Ali, pitam se, kako se prate i procenjuju usvojitelji iz inostranstva? I u kom vremenskom periodu? Njima je znatno skraćeno vreme i procedura. Po nekim saznanjima, deca odu u inostranstvo, inostranim roditeljima a da se o njima posle ništa ne zna. Zašto kada kod nas ima toliko naših ljudi koji godinama čekaju usvojenje? Zašto gubimo decu na taj način? Da li novac može da bude važniji od ljudskosti, savesti i ljubavi prema svom narodu?

  • Dragana

    03. januar 2023 | 11:17

    Potpuno sam se identifikovala sa ovom pričom,kao da sam je ja napisala,jer moj muž i ja imamo isto ovakvo iskustvo,na isti način smo postali roditelji sina koji sada ima 12 god.Ni zbog čega se nisam pokajala i ponovo bih isto uradila... Ljudi,postanite roditelji ovim putem,ispunjenje i zadovoljstvo je isto, i još veće jer ste usrećili i dete ...okolina nije važna,materijalne mogućnosti nisu presudne (jer i kod bioloških roditelja dodju krize i finansijske stagnacije)samo je važno to da vam je srce puno,a jeste prepuno!!!

  • Bilja

    02. januar 2023 | 17:35

    Ucila sam devojcicu i decaka,brata I sestru,usvojenu decu .Roditelji su ih uzeli kao mladje osnovce .Voleli su ih ,cuvali i vaspitavali tako da su sada izrasli u odrasle osobe na pragu zavrsetka srednje skole.Upornost i obostrana ljubav su pobedili.