Kako neka zdravstvena stanja menjaju naš mozak

Poštovani čitaoci,
Molimo vas da se pridržavate sledećih pravila za pisanje komentara:

  • Neophodno je navesti ime u polju označenim zvezdicom, s tim da je zabranjeno ostavljanje lažnih podataka.
  • Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni.
  • Prilikom pisanja komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima.
  • Tekst komentara ograničen je na 1500 karaktera.
  • Nije dozvoljeno postavljanje linkova odnosno promovisanje drugih sajtova kroz komentare, te će takve poruke biti označene kao spam, poput niza komentara istovetne sadržine.
  • Komentari u kojima nam skrećete pažnju na propuste u tekstovima neće biti objavljeni, ali će biti prosleđeni urednicima, kao i oni u kojima nam ukazujete na neku pojavu u društvu, ali koji zahtevaju proveru.
  • NAPOMENA: Komentari koji budu objavljeni predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, to jest nisu stavovi redakcije Telegrafa.
Ime je obavezno
*otkucano <%commentCount%> od ukupno <% maxCommentCount %> karaktera
Komentar je obavezan

<% message.text %>

Komentari

  • dragi dodić

    13. jun 2024 | 20:55

    Još od najranijeg uzrasta kao dete bejah podvrgnut stresovima, nasilju, gladovanju u porodici teškog alkoholičara, inače prvoborca, ratnog veterana sa devet ratnih odlikovanja za ratne zasluge protiv nacističkog Vermahta. Nagonski sam počeo da upražnjavam fizičke aktivnosti, najpre samo pešačenje gladan. Gladovanje i psihičko zlostavljanje su ostavili užasan trag na redovan put razvitka mlade ličnosti. Da bih održavao i poboljšao svoje mentalno stanje, tu su mi pomogli: udarništvo na saveznim i republičkim radnim akcijama, prelaženje dugih pešačkih tura samostalno ili organizovano, borilački sportovi - džudo i karate, gimnastka, trčanje. U osnovnoj školi bio sam đak generacije i odličan učenik u gimnaziji.Zbog finansijskih neprilika vanredno sam završio pravni fakultet i u pravničkoj profesiji pokazao se sposobnim i snalažljivim. Moja poruka je da bez programirane fizičke aktivnosti odavno bi mene prekrivala pomrčina nepostojanja. Na početku, kao školarac, na papiriću sam sebi uveče izdavao naredbu za određene oblike fizičke aktivnosti sutrašnjeg dana. Količina stresova, psihičkih udara i padova u detinjstvu, mladosti i na poslu je neverovatno velika i pitanje je zar je moguće opstati u životu, pogotovo onda kada si potpuno zanemaren i od porodice i od društva. Imam ogromno iskustvo u bavljenju fizičkim aktivnostima, možda ranga neformalnog magistra fizičke kulture. Znam svoje granice, programirano, strogo kontrlolisano idem do granica ljudske izdržljivosti.