Šta da radite kada dete proguta kamen, pesak, sapun ili – bateriju?
Šta ako dete pojede kamenčić s plaže, sapun iz kupatila ili – još gore – bateriju iz igračke? Dr Nina Ristić, pedijatar i gastroenterohepatolog iz Tiršove, objasnila je šta je bezopasno, a šta može ozbiljno da ugrozi zdravlje mališana – i kako roditelji treba da reaguju
Gostujući u emisiji „150 minuta” na TV Prva, dr Nina Ristić, specijalista pedijatrije i gastroenterohepatolog i šef endoskopije na Univerzitetskoj dečjoj klinici u Tiršovoj, govorila je o jednoj od roditeljskih noćnih mora – kad deca progutaju predmete koji nisu hrana. Šta je bezopasno, a šta životno ugrožavajuće? Kako prepoznati opasnost i kada odmah potražiti pomoć?
Kamen, pesak, alge, sapun… Nisu svi predmeti jednako opasni
Kako je objasnila dr Ristić, većina stranih tela koje deca progutaju ne predstavljaju ozbiljan rizik – naročito ako su male veličine. Najčešće se to dešava kod dece uzrasta do 5 godina, a predmeti su uglavnom mali delovi igračaka ili predmeti iz okruženja.
– Vadila sam i kamenje iz jednjaka. Ako je veliki, može da se zaglavi, i onda predstavlja opasnost, ali kamen sam po sebi nije toliko opasan – rekla je doktorka Nina Ristić.
Što se tiče peska i algi, ona navodi da pesak obično ne predstavlja problem, osim ako dete ne konzumira veće količine ili ako je zagađen. Alge, barem naše mediteranske, najčešće nisu toksične. Zanimljivo je da deca koja pate od anemije ponekad jedu kredu, zidove ili pesak – što se zove pika (poremećaj ishrane) – ali i to najčešće prolazi bez posledica.
Kada je progutani predmet ozbiljna pretnja?
Najveću zabrinutost kod lekara izazivaju sledeći predmeti:
- alkalne (dugmaste) baterije i baterije uopšte
- oštri predmeti
- više magnetnih elemenata odjednom
- Predmeti većeg prečnika od 2,5 cm ili dužine preko 5–6 cm (u zavisnosti od uzrasta deteta)
Baterije mogu za samo nekoliko sati da izazovu nekrozu i perforaciju jednjaka, zbog čega je hitna intervencija ključna. Dete u početku ne mora da pokazuje nikakve simptome, što dodatno otežava prepoznavanje problema.
– Imala sam slučaj bebe mlađe od godinu dana koja je progutala bateriju, a roditelji nisu primetili. Tek nakon više od 8 sati počela je da odbija hranu i da povraća. Na kraju se razvila komunikacija između jednjaka i dušnika, što je lečeno mesecima – ispričala je dr Ristić.
Prvi simptomi na koje treba obratiti pažnju:
- Teškoće pri gutanju hrane i tečnosti
- Prekomerno lučenje pljuvačke
- Povraćanje
- Bol
- Kašalj, gušenje, otežano disanje
– Nažalost, i najopasnija strana tela u početku mogu da prođu bez simptoma. Zato je važno da roditelji obrate pažnju na svaku promenu u ponašanju i ishrani deteta – upozorava doktorka.
Poseban oprez sa sredstvima za čišćenje
Ako dete popije kiseline ili bazu koji su glavni sastojak u sredstvima za čišćenje, može doći do ozbiljnih oštećenja jednjaka i želuca – naročito ako je reč o bazama koje nemaju specifičan ukus i lakše se „progutaju u većoj količini”.
– Baze oštećuju zidove jednjaka u dubinu, dok kiseline uglavnom deluju površinski. I jedna i druga hemikalija čak i u malim količnima, mogu ostaviti teške posledice – objasnila je dr Ristić.
Pored toga, doktorka upozorava da se opasne supstance ne smeju presipati u flaše ili tetrapake, jer dete ne može da razlikuje štetnu tečnost od pića.
Šta da uradite ako se nešto dogodi?
NE dajte detetu tečnost, mleko, sok! – Ne pokušavajte da „razblažite” opasnu supstancu.
Ako je dete starije od godinu dana i sumnjate da je progutalo bateriju, možete dati kašičicu meda (ako dete nije alergično) dok ne stignete do lekara (med može da delimično obloži bateriju i uspori hemijsku reakciju).
Odmah potražite lekarsku pomoć, bez obzira da li dete ima simptome ili ne. Brzina reakcije je ključna.
– Na letovanju, važno je znati gde je najbliža pedijatrijska ustanova. Tercijarni centri koji rade endoskopiju nisu svuda dostupni, ali u Podgorici, na primer, postoji centar koji može pomoći – naglasila je doktorka.
Najvažnija poruka za roditelje
– Ako samo posumnjate da je dete progutalo nešto opasno, odmah idite kod lekara. Nemojte čekati simptome, jer oni mogu zakasniti – poručila je dr Nina Ristić.