Hrabra Barbara je bila beba kada je u ratu izgubila oca, a od 10. godine je u invalidskim kolicima: Danas je majka, sportista i dokaz da je u životu sve moguće
Poštovani čitaoci,
Molimo vas da se pridržavate sledećih pravila za pisanje komentara:
- Neophodno je navesti ime u polju označenim zvezdicom, s tim da je zabranjeno ostavljanje lažnih podataka.
- Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni.
- Prilikom pisanja komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima.
- Tekst komentara ograničen je na 1500 karaktera.
- Nije dozvoljeno postavljanje linkova odnosno promovisanje drugih sajtova kroz komentare, te će takve poruke biti označene kao spam, poput niza komentara istovetne sadržine.
- Komentari u kojima nam skrećete pažnju na propuste u tekstovima neće biti objavljeni, ali će biti prosleđeni urednicima, kao i oni u kojima nam ukazujete na neku pojavu u društvu, ali koji zahtevaju proveru.
- NAPOMENA: Komentari koji budu objavljeni predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, to jest nisu stavovi redakcije Telegrafa.
<% message.text %>
Cecilija
To je naša mala Barbara iz OŠ Vuk Karadžić u Boru! U školu je uvek dovodio jedan plavi čovek sitnije konstitucije. Nisam se skoro ovoliko obradovala kao kad sam videla da je i dalje ona ista naša pozitivna, jaka, uporna devojčica sa čarobnim osmehom na licu! Drago dete, hvala Bogu za dar koji si dobila, a to su upravo ta pozitivnost i tvoji suprug i sin! Puno sreće, ljubavi i blagoslova želim celoj porodici, a posebno Barbarinom malom sinčiću! Bravo, devojko! Uvek si bila borac!