Depresivni predškolci su u mnogo većem riziku od samoubistva tokom adolescencije, upozoravaju naučnici

Poštovani čitaoci,
Molimo vas da se pridržavate sledećih pravila za pisanje komentara:

  • Neophodno je navesti ime u polju označenim zvezdicom, s tim da je zabranjeno ostavljanje lažnih podataka.
  • Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni.
  • Prilikom pisanja komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima.
  • Tekst komentara ograničen je na 1500 karaktera.
  • Nije dozvoljeno postavljanje linkova odnosno promovisanje drugih sajtova kroz komentare, te će takve poruke biti označene kao spam, poput niza komentara istovetne sadržine.
  • Komentari u kojima nam skrećete pažnju na propuste u tekstovima neće biti objavljeni, ali će biti prosleđeni urednicima, kao i oni u kojima nam ukazujete na neku pojavu u društvu, ali koji zahtevaju proveru.
  • NAPOMENA: Komentari koji budu objavljeni predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, to jest nisu stavovi redakcije Telegrafa.
Odgovor na komentar korisnika Tihi
Ime je obavezno
*otkucano <%commentCount%> od ukupno <% maxCommentCount %> karaktera
Komentar je obavezan

<% message.text %>

Komentari

  • Tihi

    12. mart 2024 | 08:57

    U Srbiji ima toliko spoljnih faktora koji mogu direktno da uticu na psihu da nema sanse da se moze sa sigurnoscu ustanoviti da li neko pati od depsresije. Koliko god pokusavao da zastitis dvoje dete od ovog ludila ono sve oseca i zna. Vidi ti svaku grimasu na licu, svaki tezak uzdah, svaki prazan pogled koji ide kroz zid... Cuje u vrticu svasta. Kod nas je glavni problem sto nije mali broj oceva koji ne zivi sa svojom porodicom jer su primorani da rade daleko od kuce. I sta ti tu da radis? Deca imaju realan strah nece videti svog oca po nekoliko meseci i u konstantnom su grcu. Ako je necije dete u nekom zdravom staklenom zvonu (ono pazimo sta pricamo, ne gledamo tv, vesti nisam video 10 godina i pustam samo sta nama prija, svakodnevno razgovaramo itd.) to je moje dete. I opet vidim da ga muce neke misli da ima neki strah od rasturanja porodice... I verujem da to svi znaju i vide ali najlakse je nekog kljukati lekovima za smirenje.