Naučnici oživljavaju gen star 20 miliona godina kako bi se giht lakše lečio
Evolucijom čovek je izgubio mnoge gene, a ako se oživi jedan od njih - urikaza, on bi potencijalno mogao da spreči više bolesti odjednom
Giht izaziva bol sa kojim se čovek suočava milenijumima, ali, naučnici su se vratili mnogo dalje u prošlost, više od 20 miliona godina – kako bi oživeli i vratili gen koji je nestao tokom evolucije, a koji bi mogao da pomogne u lečenju gihta i sličnih stanja. Kada u krvi ima previše mokraćne kiseline, ona formira kristale u zglobovima i bubrezima što zatim dovodi do gihta i drugih problema, uključujući bolesti bubrega i oštećenje jetre. Ovo preopterećenje poznato je kao hiperurikemija.
Evolucija je postepeno ukinula gen urikaze koji bi mogao da leči giht
Gen nazvan urikaza mogao bi da pomogne proizvodnjom enzima koji pomaže u smanjenju nivoa mokraćne kiseline. Nažalost, naši preci su izgubili taj gen pre miliona godina. Zato su se biolozi Lais Balico i Eric Gaucher sa Georgia State University zapitali da li on može da se obnovi.
- Bez urikaze, ljudi su ranjivi. Želeli smo da vidimo šta bi se desilo ako ponovo aktiviramo izumrli gen - kaže Gaucher.
Evolucija je postepeno ukinula gen urikaze u nekoliko različitih linija primata pre oko 20 do 29 miliona godina. Smatra se da je tada višak mokraćne kiseline bio koristan za pretvaranje voćnog šećera u mast, kako bi se preživeo nedostatak hrane. To je značilo da je bilo manje korisno imati urikazu, jer je ograničavala mokraćnu kiselinu. Ali, sada kada dugi periodi bez hrane nisu toliki problem, mokraćna kiselina šteti umesto da pomaže telu.
Urikaza gen snizio mokraćnu kiselinu i sprečio ćelije da pretvaraju višak fruktoze u trigliceride
Biolozi Lais Balico i Eric Gaucher u svom istraživanju objavljenom u časopisu Scientific Reports, koristili su tehniku genskog uređivanja CRISPR kako bi rekonstruisali drevnu verziju gena urikaze, na osnovu radnih verzija koje su još uvek aktivne kod drugih sisara i kompjuterskih modela. Zatim su testirali svoj novi gen na inženjerskim ljudskim ćelijama jetre u laboratoriji, koje su uspešno proizvele urikazu. Ovo je imalo željeni efekat, smanjujući nivoe mokraćne kiseline i masne naslage izazvane voćnim šećerom. Slično pozitivni rezultati primećeni su i kod složenijih 3D sferoida jetre.
- Reaktiviranjem urikaze u ćelijama ljudske jetre, snizili smo mokraćnu kiselinu i sprečili ćelije da pretvaraju višak fruktoze u trigliceride – masti koje se nakupljaju u jetri - objašnjava Gaucher.
Ovo još uvek treba da se pokaže na životinjama, ali način na koji je enzim urikaza pronašao put do sićušnih ćelijskih odeljaka nazvanih peroksizomi u testovima je obećavajući, navode bilozi, a to znači da urikaza pronalazi put do pravih delova ćelije.
Stari gen omogućio bi da ljudi više nemaju giht, ali bi i sprečio masnu bolest jetre
Potencijalne koristi ove vrste lečenja idu daleko dalje od gihta. Visoki nivoi mokraćne kiseline takođe imaju veze sa različitim vrstama kardiovaskularnih bolesti i visokim krvnim pritiskom, kao i kamenom u bubregu.
- Hiperurikemija je opasno stanje. Smanjenjem mokraćne kiseline, potencijalno bismo mogli da sprečimo više bolesti odjednom - ističe Gaucher.
Međutim, biće potrebno mnogo više istraživanja kako bi se shvatilo kako ponovo bezbedno da se oživi gen urikaze kod ljudi – ako se uopšte može napraviti ovakvo podešavanje bez ometanja drugih esencijalnih bioloških procesa.
- Naš pristup uređivanju genoma mogao bi da omogući pacijentima da žive bez gihta i potencijalno spreče masnu bolest jetre - naglašava biolog Eric Gaucher.