Jedan problematičan zub može izazvati ozbiljne infekcije koje se šire sa glave i vrata na pluća, pa čak i do stomaka. Prema rečima profesora dr Aleksandra Kiralja, upravnika Klinike za maksilofacijalnu i oralnu hirurgiju Univerzitetskog kliničkog centra Vojvodine, godišnje se na bolničkom lečenju nađe između 100 i 120 pacijenata sa ovim opasnim infekcijama.
– To su infekcije koje ne mogu da se leče ambulantno, a u 50 odsto slučajeva su dentogene, odnosno uzrok je problematičan zub. Infekcije nastaju zbog neadekvatnog i neblagovremenog lečenja. Šire se od usne duplje prema vratu, grudnom košu, pa čak i u šupljinu stomaka – navodi profesor Kiralj.
U ambulantnim uslovima je primena antibiotika ograničena, stoga je potrebno što ranije konsultovati hirurga i započeti hirurško lečenje.
– To znači da se prave incizije, odnosno rezovi, kože i mišića, kako bi se stiglo do gnojne kolekcije, koja se brzo širi ka grudnom košu, što može uzrokovati i smrtni ishod – upozorava dr Kiralj i dodaje kako bakterije mogu dovesti i do izumiranja tkiva, a ne samo do stvaranja gnoja.
Pomak u lečenju napravljen je brzom dijagnostikom, kompjuterizovanom tomografijom i konsultovanjem grudnog hirurga, kako bi se obezbedilo dreniranje iz grudnog koša, odnosno sredogruđa.
– Svega nekoliko dana je potrebno da se proces spusti na vrat. Kada infekcija stigne do vrata i bakteriološke flore, dolazi do izumiranja tkiva. Svaki sat kašnjenja u hirurškom lečenju povećava smrtnost za 10 odsto – ističe dr Kiralj.
Pacijentima se odmah daje antibiotska terapija, koja može biti korigovana kad stignu nalazi brisa. Antibiotici moraju biti primenjeni od početka da bi se sprečilo širenje infekcije, a daju se na osnovu iskustva dobre kliničke prakse.
– Problem je rezistencija na antibiotike, jer se oni nekontrolisano koriste, često i kad ne treba. Mikroorganizmi su se adaptirali na antibiotike – ukazuje dr Kiralj.
Kako je objasnio naš sagovornik, operacija se radi u više faza, izdrenira se, pa se radi kontrolni CT nakon 48 sati. Tada se donosi odluka o daljem lečenju i novim intervencijama. Oporavak je težak i dugotrajan, te pacijenti ostaju na bolničkom lečenju od dve do četiri nedelje.
Ukoliko je potrebno i dreniranje stomaka, uključuje se i abdominalni hirurg. Dr Kiralj ističe kako su pacijenti oba pola i imaju između dvadesete i sedamdesete godine života.
– Prognoza je lošija kod pacijenata sa pratećim bolestima, kao što su dijabetes, srčana oboljenja, bubrežna oboljenja, maligne bolesti. To su pacijenti kod kojih je kompromitovan imunološki odgovor – napominje dr Kiralj.
Kada pacijent dođe kod hirurga, brzo se obavlja snimanje i rade se incizije, koje su nekada male, da bi se sprečilo dalje širenje infekcije.
– Nisu sve infekcije teške ali kod nas ih bude oko 20 godišnje – kaže dr Kiralj i ističe kako je veoma važno što UKCV ima Urgentni centar koji omogućava brzu dijagnostiku i hirurško lečenje.