Rak jajnika nije slomio Emu: Rekla mu je "Nećeš me ubiti, imam toliko toga da uradim": Ovo su njene želje
Emilia Petrović (22) pleni osmehom i smirenošću netipičnom za tako mladu osobu. Kada je upoznate, shvatate da to nije slučajno. Dijagnoza raka jajnika sa samo 20 godina učinila ju je svesnijom sebe, svojih vrednosti, snage i želja. Ovaj težak životni test sa njom su položili i njeni najbliži: porodica i verenik. Mnogo je razloga koji njenu priču čine važnom, nimalo tužnom i pre svega pričom nade, motivacije, vere u medicinu i budućnost.
Jaka, mlada žena, koja svojim iskustvom pomaže drugima: Lakše je kada znate da niste jedini i sami
Naša sagovornica je rođena Pančevka i medicinska sestra. Trenutno ne radi u struci, bavi se šminkanjem. To voli, inspiriše je. Kaže da je nezahvalno pričati o sebi, ali posle kraćeg promišljanja ipak nam odgovara na pitanje kako bi se opisala nekome ko je ne poznaje: misli da je dobar čovek i dobar prijatelj.
Sigurna je u to da je splet nimalo lakih okolnosti uslovio da je ona danas jedna jaka, mlada devojka - žena sa dve najvažnije želje: da bude zdrava, jer je, nema dilemu, zdravlje zaista uvek na prvom mestu, a druga najveća želja joj je da postane majka.
Ko je bila Emilia kada je pre nešto više od godinu i po dana dobila šokantnu dijagnozu? Kako se izborila sa neizbežnim strahovima, gubitkom kose, na koji način se uverila da je okružena pravim ljudima koji je vole i podržavaju i u zdravlju i u bolesti, zašto javno govori o svom ipak bolnom iskustvu i kako pomaže onima koji se suoče sa dijagnozom maligne bolesti, saznajte u ovom tekstu i u njenoj video ispovesti na našem Youtube kanalu.
„Nisam mogla da poverujem da će moj život stati sa 20 godina”
Ema se redovno kontrolisala budući da je još kao tinejdžerka imala benigne promene na jajnicima. Upravo na njenom primeru vidi se koliko je značajno imati svest o tome da rano otkrivanje čak i kancerogenih promena menja perspektivu.
Nažalost, smatra da smo svi pomalo lenji po tom pitanju a da ne treba da budemo, jer što se ranije otkrije ako nešto postoji, veća je šansa da se blagovremeno krene u lečenje i oporavak. Treba ići na redovne preglede kod ginekologa, onkologa, endokrinologa, naglašava Emilia, koji god problem ili vrsta borbe da je u pitanju.
Šta je pomislila kada su joj rekli da je njena dijagnoza karcinom?
- Ja umirem. To mi je bila prva misao. Prosto nisam mogla da poverujem da će moj život stati sa dvadeset godina. A onda sam shvatila da moram da se borim - emotivno je sa čitaocima i pratiocima eKlinika Youtube kanala podelila naša sagovornica i najtraumatičnije trenutke svoje bolesti.
Zašto je odlučila da svoju bolest ne krije i da o njoj javno govori: Nije sramota biti bolestan
- Zato što smatram da u dvadeset prvom veku to više ne treba da bude tabu tema i da kroz priču možemo da pomognemo ženama, muškarcima, nebitno da li imaju trideset godina, pedeset ili dvadeset kao ja što sam imala. Mislim da treba da se čuje jer samo tako može da dođe do onoga kome treba i kome je potrebno. Nema svako hrabrost da izađe i da priča o tome jer to su zaista teške životne situacije, teške stvari i razumem da neko prosto ne može da to iznese javno, ali... Naravno da nije sramota biti bolestan! To je ono što stalno pričam i na svojim društvenim mrežama i stvarno se trudim da širim svest, da pokažem ljudima da nisu sami. Ja sam, na primer, isto bila u situaciji kada sam mislila da se to dešava samo meni. Međutim, nije tako i baš zbog toga želim da shvate da u svakom trenutku mogu nekome da se obrate ko je to prošao ili ko prosto zna više o tome nego oni sami - otkriva naša hrabra sagovornica svoje motive javnog istupanja i deljenja iskustva sa bolešću.
Dodaje i da je kontaktira veliki broj osoba sa različitim pitanjima, dilemama i strahovima i da se trudi da im svima bude uteha i putokaz ne kao lekar jer to nije, već kao neko ko se sa bolešću borio ne klonuvši ni duhom, ni samopouzdanjem.
Rekla je raku da neće umreti i da će ga pobediti
Naravno, nekada joj je bolno da se u mislima vraća u te dane. Trudi se da na njih gleda pozitivno koliko god je to moguće, ali uvek, priča nam suzdržavajući emocije, ostaje ta rana u srcu, ta bol, knedla u grlu. Opet, i to savlada jer joj veoma znači i daje snagu da pomogne koliko može onima koji joj se javljaju.
- Generalno sam optimista i nisam dala da me ta situacija pojede zato što znam šta u životu nisam stigla da uradim i imam mnogo planova. Tek mi je dvadeset i dve godine. I samo sam rekla da neću umreti, rekla sam raku nećeš me ubiti i to je to, biću jača od tebe, pobediću te zato što ima mnogo stvari u životu koje želim da uradim - odlučna je bila Emilia.
Nemerljiva podrška porodice i verenika: „Dali su mi snagu da izdržim”
Podrška porodice i verenika zaslužuje posebno mesto u ovoj priči. Sa ponosom i suzama u očima sagovornica eKlinika portala ističe da su uz nju bili mama, tata, sestra, verenik, komšije, prijatelji.
- Svi su bili uz mene od samog početka i meni je najbitnije od svega bilo to što oni ni u jednom trenutku, bar ja tako mislim i oni su bar meni tako stavili do znanja, nikada nisu pričali o tome da će meni nešto da se desi, ne daj Bože ono najgore. To je meni donelo snagu da sve preguram zato što je uvek bilo - dobro je, preguraćemo zajedno, biće to sve u redu... Verujem da jesu i patili i plakali i sve, ali preda mnom nikad. Nikad. I to mi je baš onako negde dalo snagu zato što mislim da je ta podrška od svega najbitnija. Jako je bitno da ljudi osete da nisu sami u toj situaciji.
O velikoj podršci i nesebičnom angažovanju lekara uz koje je prošla kroz više operacija i lečenje, ljutnji, preispitivanjima, zašto nije nosila periku i o tome šta je za Emiliu Petrović danas najvažnije u životu, saznajte na videu u ekskluzivnoj ispovesti.
(eKlinika.rs)
eKlinika zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.