Slobodan Negić o traumi Sofijinog odlaska: Ne bih menjao 13 godina sa njom za drugu sudbinu
Poštovani čitaoci,
Molimo vas da se pridržavate sledećih pravila za pisanje komentara:
- Neophodno je navesti ime u polju označenim zvezdicom, s tim da je zabranjeno ostavljanje lažnih podataka.
- Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni.
- Prilikom pisanja komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima.
- Tekst komentara ograničen je na 1500 karaktera.
- Nije dozvoljeno postavljanje linkova odnosno promovisanje drugih sajtova kroz komentare, te će takve poruke biti označene kao spam, poput niza komentara istovetne sadržine.
- Komentari u kojima nam skrećete pažnju na propuste u tekstovima neće biti objavljeni, ali će biti prosleđeni urednicima, kao i oni u kojima nam ukazujete na neku pojavu u društvu, ali koji zahtevaju proveru.
- NAPOMENA: Komentari koji budu objavljeni predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, to jest nisu stavovi redakcije Telegrafa.
<% message.text %>
Dana Čirić
Svaki dan prođem pored tih grobića na Novom groblju, da me niko ne vidi i ne primeti. Mislim na te roditelje i na tu decu. Mislim kako bi moralo nešto veliko da se napiše, film da se snimi, da ostane kao trajna uspomena i opomena. A živeti se mora, drago mi je što Sofijin tata može da govori, i što mora da govori. I njena mama, takođe. Slušala sam i mamu Andrije Čikića. Koliko hrabrosti treba da se izađe u javnost, ali to mora, to je neophodno. Gledajući te roditelje, sami ćemo se svaki dan setiti svega, i ta deca biće deo naših života. Živa su dok se priča o njima, dok se misli na njih, dok se radi nešto što bi i sami radili.
Marija
Zao mi je ovih malih andjela I roditelje ovih nevinih dusa i kad bih mogla nesto da pomognem veoma rado.
Maja
Kapu dole. Ali, ... Koliko ce ih pasti dok se uistinu nesto ne promeni?