Covid 19 pandemija bila je najintenzivnije proučavana pandemija u istoriji čovečanstva Foto: Shutterstock
Na današnji dan, pre pet godina proglašena je covid 19 pandemija. Dana 11. marta 2020. godine, kada je covid 19 infekcija brzo počela da se širi svetom, Svetska zdravstvena organizacija zvanično je proglasila pandemiju. Posle pet godina od covid 19 pandemije, stručnjaci kažu – slabo smo mi pripremljeni za sledeću!
Više od 7 miliona ljudi je od tada umrlo od covid 19 infekcije. Virus i mere javnog zdravlja, koje su donete kako bi se sve držalo pod kontrolom, imali su dalekosežne efekte na društva širom sveta. Pet godina kasnije, virus nastavlja da cirkuliše. Ali, zahvaljujući vakcinama i imunitetu stečenom od infekcija, hospitalizacije, smrtni slučajevi zbog korona virusa su znatno ređi nego prethodnih godina.
U međuvremenu, dugi covid 19 nastavlja da ima veliki uticaj na živote ljudi. Procene pokazuju da je više od 400 miliona ljudi širom sveta imalo ili trenutno živi sa sindromom dugotrajnog covida. Stručnjaci smatraju da bi u ovom trenutku svet morao da izvuče „covid 19 lekcije“ – u oblastima od nadzora, do odgovora na epidemiju, do vakcina i terapije, kako bi bili bolje pripremljeni za sledeću pandemiju.
Stručnjaci iz Australije, na primer, navode da su njihove dijagnostičke laboratorije širom zemlje bile dobro pripremljene. Laboratorije Doherty Institute dijagnostikovali su prvi slučaj covid 19 u Australiji i prve su izolovale i podelile virus širom sveta početkom 2020. Istovremeno, brzo je uspostavljen nacionalni odgovor javnog zdravlja. To je uključivalo mere kao što su zatvaranje granica, postavljanje centara za testiranje i ograničavanje okupljanja.
Ali, postoji nekoliko oblasti u kojima su, kako kažu stručnjaci, mogli efikasnije da se mobilišu. Tokom ranih faza pandemije, ponekad je bilo izazova sa deljenjem podataka, kao i bioloških uzoraka i sastojaka za covid testove između različitih država i teritorija. Na primer, trenutno postoje zabrane koje ograničavaju deljenje sojeva virusa između država i teritorija. Ali, kada se pojavi novi soj, mnogim laboratorijama je potreban pristup kako bi procenile svoje mogućnosti testiranja.
Nakon osvrta na odgovor na pandemiju Australija je 2024. odlučila da formira australijski Centar za kontrolu bolesti. Privremena verzija je pokrenuta početkom 2024. godine i australijska vlada ulaže 251,7 miliona australijskih dolara u ovu važnu inicijativu. Cilj novog centra za kontrolu bolesti biće pružanje nezavisnih tehničkih saveta vladi o zaraznim bolestima. Takođe će olakšati brzu integraciju podataka iz svih država i teritorija što će dovesti do jedinstvenijeg odgovora.
Stručnjaci ističu da na početku pandemije moramo da saznamo sve o novom virusu i to velikom brzinom, a za to su potrebni sistemi koji će biti spremni da iz „mirnog vremena“ budu mobilisani u „ratno vreme“.
– Još 2020. imali smo spremne protokole za hospitalizovane pacijente i jedinice intenzivne nege za prikupljanje uzoraka i početak novih kliničkih ispitivanja. Ali, nismo bili spremni na mnogim drugim frontovima, na primer, da prikupljamo uzorke ili proučavamo kako se covid 19 prenosio u zajednici ili u različitim ključnim grupama. A svaki dan se računa na početku pandemije – kaže profesorka Sharon Lewin sa Doherty Institute.
Stručnjaci javnog zdravstva danas kažu da su nas relativno skorašnja tehnološka dostignuća u dijagnostici (RAT testovi) i razvoju vakcina (upotreba RNK za glasnike, koja našem telu daje genetske instrukcije za borbu protiv korona virusa koji izaziva covid 19 infekciju) dovela u jaku poziciju da „budemo na vrhuncu spremnosti u bilo kom odgovoru na pandemiju“.
Moderna, jedna od dve biotehnološke kompanije koje su bile pionir u kreiranju mRNA vakcina, osnovala je svoje azijsko-pacifičko sedište u Melburnu, na primr. CSL-Global Biotechnology Company, koja je napravila AstraZeneca covid vakcinu u Australiji, i proizvodi nekoliko drugih vakcina, sada je uključila i mRNA vakcine u svoju ponudu što znači da bi Australijanci mogli da imaju trenutni pristup mRNA vakcinama u slučaju nove pandemije. Takođe, potencijalno bi mogli da proizvode ove vakcine za zemlje sa niskim i srednjim prihodima u regionu.
Ali, šta ako ne možemo da napravimo efikasnu vakcinu za borbu protiv buduće pandemije? – pitaju se zdravstveni javni radnici.
– Ovo je situacija na koju moramo da budemo spremni, kao što smo videli kod infekcija kao što je HIV, gde posle 40 godina pokušaja i potrošenih milijardi dolara još uvek nemamo lek, odnosno vakcinu. U takvoj situaciji moraćemo da se oslonimo na antivirusne lekove. Način na koji trenutno pravimo antivirusne lekove traje znatno duže nego vakcine. I, iako imamo neke antivirusne lekove širokog spektra, najmoćniji antivirusni lekovi su veoma specifični – što znači da jedan lek leči samo jednu vrstu virusa – podseća imunolog dr Peter C. Doherty.
Kako bi se bolje pripremile za buduće pandemije, stručnjaci ističu da mnoge grupe širom sveta rade na razvoju biblioteke lekova koji deluju protiv čitavih porodica virusa koji bi mogli da izazovu sledeću pandemiju. Drugi pristup je razvoj potpuno novih tehnologija, koje su u potpunosti testirane za jedan virus, ali lako mogu da se prilagode novom. Ovaj pristup bi mogao da omogući bržu primenu lekova jer bi detalji o bezbednosti i doziranju već bili poznati. I upravo ovo je jedan od glavnih ciljeva nedavno pokrenutog Cumming Global Center for Pandemic Therapeutics sa sedištem u Doherty Institute. Naravno, ovi ambiciozni napori će zahtevati globalnu saradnju, deljenje resursa i angažovanje privatnog sektora.
– Jednom kada dobijemo vakcinu ili lek koji deluje, potrebni su nam usaglašeni sistemi kako bi se obezbedio širok, ravnopravan pristup. To nam je ozbiljno nedostajali tokom pandemije. Neke zemlje sa niskim i srednjim prihodima primile su vakcine mesecima ili godinama kasnije od zemalja sa visokim dohotkom. Za tretmane, antivirusni lekovi kao što je Paxlovid nikada nisu bili dostupni u mnogim zemljama – podseća profesorka Sharon Lewin.
Ovo je jedan od ciljeva sporazuma koji vodi SZO, nazvan „Sporazum o pandemiji“, po kome države članice treba da se dogovore o prevenciji pandemije, spremnosti i odgovoru. Ali, nakon godina razgovora, još nema nikakvog obavezujućeg sporazuma.
Budući da je covid 19 pandemija (delimično zbog napretka u tehnologiji) bila najintenzivnije proučavana pandemija u istoriji čovečanstva, stručnjaci naglašavaju da čovečanstvo ima jedinstven izvor u evidenciji onoga što se dogodilo kako bi se ubuduće stručnjaci informisali o prethodnom odgovoru na bilo koju buduću pandemiju.
Nove epidemije zaraznih bolesti, kažu naučnici, nastavile su da se pojavljuju u proteklih pet godina, uključujući mpok, koji je proglašen vanrednim stanjem javnog zdravlja od međunarodnog značaja u julu 2022. i ponovo u avgustu 2024. Upravo sada, u Kongu je izbila nova virusna bolest, čije poreklo još uvek nije identifikovano. Zna se da slepi miševi, za koje se smatra da su izvor korona virusa, nose ogroman spektar virusa koji potencijalno prete ljudima. Ali, nove pandemije mogu da nastanu i zbog komaraca i bliskog kontakta sa drugim životinjama.
– Pandemije su globalni, a ne nacionalni problemi. Nalazimo se u ključnom trenutku kada sve zemlje moraju da pojačaju svoju posvećenost ovim globalnim naporima. Moraćemo da se oslonimo na dokaze i lekcije naučene iz covid 19 pandemije. Nažalost, pet godina kasnije, još uvek je pred nama dug put da se pripremimo za sledeću pandemiju – ističe profesorka Lewin.