Revolucionarno otkriće dr Bogunovića moglo bi da zaštiti ljude od budućih pandemija
Postoje ljudi sa retkim imunološkim stanjem, koji su prirodno zaštićeni od skoro svakog virusa za koji se zna da inficira ljude. Ako bi istraživači mogli da "iskopiraju" ovo antivirusno stanje kod drugih, to bi moglo da ponudi zaštitu od skoro svakog virusa, čak i onih koji još ne postoje
Revolucionarno otkriće, koje je započeto još pre 15 godina, danas je pokrenulo novu, smelu ideju kojoj bi ljudi mogli da budu zaštićeni od svih budućih pandemija. Za malu grupu ljudi širom sveta, život sa retkim imunološkim stanjem dolazi sa neočekivanim obrtom - izgleda da su prirodno zaštićeni od skoro svakog virusa za koji se zna da inficira ljude. Otkriće, do kojeg je pre oko 15 godina došao imunolog sa Columbia University dr Dušan Bogunović, sada je pokrenulo novu smelu ideju - šta ako bi se ista ta moć mogla dati bilo kome, čak i privremeno, da se odbrani od smrtonosnih infekcija?
Zaštitu od skoro svakog virusa, pa i onih koji ne postoje, moglo bi da pruži revolucionarno otkriće dr Bogunovića
Pre 15 godina dr Bogdanović je kod malog broja ljudi identifikovao genetsku mutaciju koja uzrokuje nedostatak imunološkog regulatora ISG15 koji se u početku dovodio u vezu sa većom osetljivošću na neke bakterijske infekcije. To otkriće tada je delovalo kao loša vest. Ali, kako je sve više pacijenata proučavano, pojavio se čudan obrazac. Iako su nosili tragove izloženosti gripu, malim boginjama, zauškama, ovčijim boginjama i drugim virusima, nikada nisu pokazivali očigledne simptome bolesti. Njihov imuni sistem je bio u tihom, stalnom stanju antivirusne odbrane.
- Vrsta upale koju su imali bila je antivirusna, i tada mi je "sinulo" da bi ove osobe mogle nešto da kriju - seća se dr Bogunović. Pažljivim posmatranjem njihovih imunih ćelija, njegov tim je mogao da vidi dokaze o "bitkama" sa bezbroj virusa – bitkama koje pacijenti nisu ni znali da su vodili.
To je dovelo do jedne primamljive misli - ako bi istraživači mogli bezbedno da rekreiraju ovo „lagano“ antivirusno stanje kod drugih, to bi moglo da ponudi zaštitu od skoro svakog virusa, uključujući i one koji još ne postoje.
Izgradnja univerzalnog antivirusnog štita
Sada, nakon godina rada, dr Bogunović i njegove kolege veruju da su blizu načina da upravo to urade. U svom najnovijem istraživanju, objavljenom u časopisu Science Translational Medicine, testirali su eksperimentalnu terapiju na hrčcima i miševima koja privremeno pruža istu široku otpornost na virus kao kod osoba sa nedostatkom ISG15.
Terapija se primenjuje direktno u pluća putem nazalne infuzije i deluje tako što sprečava razmnožavanje virusa. U laboratorijskim eksperimentima, zaustavila je širenje gripa i SARS-CoV-2 unutar tela i smanjila težinu simptoma.
- U ćelijskim kulturama, još uvek nismo pronašli virus koji može da probije odbranu terapije - kaže dr Bogunović.
Umesto potpunog isključivanja ISG15, kao kod retkog stanja koje pokreće više od 60 proteina i stalnu upalu – novi pristup selektivno uključuje proizvodnju samo 10 proteina, onih koji su najodgovorniji za zaustavljanje virusa. Ovi proteini se primenjuju pomoću tehnologije slične mRNA covid 19 vakcinama, ali sa jednom izmenom: mRNA za 10 proteina su upakovane unutar lipidnih nanočestica. Jednom kada uđu u ćelije, ti proteini se kratko proizvode, dajući privremeni, ali snažan sloj zaštite bez dugoročnih neželjenih efekata.
- Generišemo samo malu količinu ovih 10 proteina, tokom veoma kratkog vremena, a to dovodi do mnogo manje upale nego što vidimo kod osoba sa nedostatkom ISG15 - objašnjava dr Bogunović i dodaje da „ta upala je dovoljna da spreči antivirusne bolesti.“
Revolucionarno otkriće može da se koristi kao priprema za sledeću pandemiju
Ideja nije da se zamene vakcine ili drugi antivirusni tretmani, već da se obezbedi brzo delujući štit u situacijama gde je vreme kritično. Dr Bogunović zamišlja da se koristi za zaštitu hitnih službi, zdravstvenih radnika, stanovnika staračkih domova ili porodica zaraženih pacijenata u prvim danima epidemije - posebno kada je identitet virusa još uvek nepoznat.
Ta fleksibilnost bi mogla da se pokaže kao vitalna. Virusne pretnje, od gripa do korona virusa, više puta su zahvatile svet uprkos modernoj medicini. Pandemija gripa iz 1918. godine ubila je oko 20 do 50 miliona ljudi širom sveta. Čak i sada, grip hospitalizuje oko pola miliona ljudi svake godine. A veruje se da je covid 19, izazvan SARS-CoV-2 korona virusom, odneo između 10 i 15 miliona života širom sveta. Klimatske promene, urbanizacija i brza međunarodna putovanja znače da su šanse za još jednu pandemiju ne samo visoke - već su gotovo izvesne. Univerzalni antivirus bi mogao da kupi dragoceno vreme dok se ne razviju vakcine, usporavajući širenje i smanjujući pritisak na bolnice.
Prevazilaženje prepreka
Uprkos obećavajućim rezultatima, terapija još nije spremna za ljude. Efikasna isporuka nanočestica u odgovarajuća tkiva ostaje jedan od najvećih tehničkih izazova. Kod životinja, proteini su uspešno proizvedeni u plućima, ali verovatno ne u dovoljno velikim količinama za potpunu zaštitu ljudi. Istraživači takođe još uvek proučavaju koliko dugo traje efekat - trenutne procene ukazuju na tri do četiri dana zaštite po dozi.
- Kada terapija stigne do naših ćelija, ona deluje. Ali, unošenje nukleinskih kiselina – bilo da je reč o DNK ili RNK – u tačno pravi deo tela jedan je od najtežih problema u ovoj oblasti - podseća dr Bogunović.
Tu je i potreba za balansiranjem efikasnosti i bezbednosti. Previše imunološke aktivacije može da izazove štetnu upalu, dok premalo neće zaustaviti viruse. Dizajn terapije ima za cilj da postigne idealan rezultat - dovoljno snažan odgovor da blokira infekciju bez preopterećenja organizma.
Dr Bogunović kaže da put od genetskog otkrića vođenog radoznalošću do potencijalnog alata za borbu protiv pandemije nije bio nimalo jednostavan.
- Nismo tražili antivirusni lek kada smo počeli da proučavamo naše retke pacijente. Ali, studije su inspirisale potencijalni razvoj univerzalnog antivirusnog leka za sve - ističe imunolog dr Dušan Bogunovića sa Columbia University.