Naslovna / Moja priča

Život je prema Slađani bio surov, a onda se i jedna cista posle 20 godina dala „na zlo“: Evo kako je pobedila

Marijana M. Rajić|11:30 - 21. 04. 2024.

Od četvrte godine života imala je zdravstvene probleme. Usledili su gubici i odlasci dragih ljudi, brojne operacije i terapije, ali sve to nije uspelo da slomi Slađanu Stamenković i od nje napravi neku tužnu, pesimističnu osobu – naprotiv…

Rak Slađana Stamenković: Recept za pobedu svih nevolja je da odbacimo stres, bespotrebna nerviranja i gubljenje vremena na pogrešne ljude i stvari Foto: Privatna arhiva/Shutterstock

Slađana Stamenković iz Vranja osoba koju je sudbina stavila na brojna iskušenja, ne samo zdravstvena već i ona kada vas život bukvalno „izuje iz cipela“. Ništa je nije ubilo. I dalje je tu sa osmehom, a suze su za nju uvek bile poslednja opcija. Pored svoje pozitivne prirode, život duguje i redovnim kontrolama.

Primetila je promenu i odreagovala: Cista više nije mirovala

Naša sagovornica je radila kao medicinska sestra u bolnici, privatnoj ordinaciji, vrtiću… Oduvek je bila primer odgovorne i racionalne osobe, ali i jedna emotivna, kreativna, empatična duša. Priča nam da je još 1998. godine na jednom ultrazvučnom pregledu njen, kako kaže, najbolji doktor na svetu dr Mića Stojković, uočio cistu u desnoj dojci i preporučio praćenje jednom godišnje. Cista je mirovala 20 godina, i uredno praćena putem ultrazvuka ili mamografijom.

– Početkom 2018. godine, prilikom tuširanja zapažam da je bradavica desne dojke uvek u ravni sa ostalom kožom, odnosno da ne reaguje na toplu ili hladnu vodu. Nakon nekoliko dana počeo je da mi se „pali“ alarm. Pošto u to vreme nisam živela u Vranju odlazim u Niš, u privatnu polikliniku „Humano“ gde imaju odličan ultrazvučni skener Siemens i izuzetnu, predivnu dr Milijanu Lazović. Odmah je rekla da promena u cisti postoji i da što pre preduzmem sve za dalje lečenje – priseća se Slađana u razgovoru za eklinika portal i nastavlja:

Cista je „ex tempore“ benigna, ali stižu loše vesti: Teški dani nose i zahvalnost

– Posle konsultacije sa vrsnim čovekom i hirurgom dr Borisom Petrovićem u Kladovu i odlaskom na konzilijum Instituta za onkologiju u Beogradu, kod takođe izuzetnog hirurga i čoveka dr Igora Đurišića. Brzo bivam primljena na Institut i cista je operisana u junu. Moram da odam priznanje svim zaposlenima sa kojima sam bila u kontaktu na Institutu na ljudskosti, lepim i ohrabrujućim rečima, na pažnji, posvećenosti i svemu što su činili da se osećamo kao da nismo same. Upoznala sam i divne dame, žene sa kancerom, ali i sa velikom hrabrošću i osmehom. Sa njima se i danas čujem, dopisujem, viđam…

Tokom te prve operacije Slađani je uklonjena samo cista, koja, priča nam, u brzoj analizi u sali nije pokazala malignitet. Međutim, na konačnoj patohistološkoj analizi, promene u cisti su bile maligne. Odmah u julu joj je urađena druga operacija i uklonjena cela dojka. Na sreću, kancerogene promene su bile u samom začetku i na njenu veliku radost nije morala ni na zračnu terapiju, ni na hemoterapiju.

Život je nije mazio: Mnogo zdravstvenih problema, ali večiti optimista

Sada je sve to iza naše hrabre sagovornice. Nosi protezu, ide redovno na sve kontrole i analize. Konstatuje da je to i tako samo par dana godišnje, a ostalo vreme posvećuje sebi i svemu onome što je čini srećnom, naročito sada kada je u penziji. A nije je život mazio ni pre ovog poslednjeg zdravstvenog iskušenja, naprotiv…

Život sa osmehom na licu provodim iako mi je prvi suprug preminuo sa 35 godina. Decu nemam, izgubila sam u tri pobačaja tri sina. Bila sam bolesna od četvrte godine od raznih bolesti. Četiri puta operisana, izgubila zube zbog hormonskih terapija pa nosim proteze. Ne čujem dobro i nosim slušni aparat, kao i protezu za dojku, ali sam još tu i radujem se svakom novom danu. Večiti sam optimista. Imam i unukicu Laru staru šest meseci, od bratanca koga sam iškolovala pomažući kao tetka. On je master arhitekta, ima svoju firmu u Beogradu, gde živi sa suprugom koja je IT stručnjak – priča nam ponosna tetka/baka.

Najveći uspeh u životu je put do zdravlja i pobediti sebe, ne druge

– Skoro godinu dana sam u prevremenoj penziji jer ženama koje su operisane od karcinoma ne daju invalidsku penziju. Život, koji je prema meni bio baš surov, stalno sam težila da obojim lepim i dobrim koliko sam mogla. Bila sam pevač i igrač u amaterskom društvu, glumica u pozorištu – nekada davno Koštana, putovala, pisala, pročitala hiljade knjiga, družila se. I kad je bilo najteže suze su bile poslednja najmanje korišćena opcija. Pre je to bila pesma, igra, poezija, pozorište, bioskop, društvo pozitivnih i dragih ljudi. Tu leži recept za izlečenje – nema dilemu Slađana.

Ispričala nam je ova hrabra žena da uživa sa dragim ljudima i sa unukicom. Mišljenja je da je najveći uspeh u životu i put do zdravlja da pobedimo sami sebe, ne druge. Da sami odbacimo stres, bespotrebna nerviranja, gubljenje vremena na pogrešne ljude i stvari… Da sami sebi obezbedimo mir u srcu i duši i idemo kroz život dan po dan, a u svakom danu stvorimo sebi sitna zadovoljstva i puno lepih, dobronamernih osećanja.

Život nema reprizu: Ne žalite novac za preventivne preglede

– Ono što mogu da preporučim mojim dragim sugrađankama, prijateljicama, znanim i neznanim damama je: nađite vremena za sebe i idite na preventivne preglede, na kontrole, analize, jer život nema reprizu. Sprečite sve ono što možete. Insistirajte na uputima, pregledima, bacite cigarete, kafu, krpice, slatkiše… i za taj novac idite ako treba u neku privatnu ordinaciju. Pregledajte se i ne žalite novac za preventivu, jer nema ništa lepše nego kad vam doktor posle pregleda kaže da je sve u redu i da idete i uživate. Izbacite stres iz svog života i izborite se za svoj mir. Svima koji se bore sa ovom podmuklom bolešću želim ozdravljenje, pozitivne misli i život bez stresa – poručila je Slađana Stamenković iz Vranja.

Pre preuzimanja teksta sa našeg sajta obavezno pročitajte USLOVE KORIŠĆENJA. Posebno obratite pažnju na član 6. i 8.2.
TEME:
Vaš komentar nam je dragocen!

Ostavite odgovor

Preporučujemo