Svako ko je prošao "neoštećen" kroz stresne situacije postao u neku ruku otporan. Foto: Shutterstock
Istina je – nije svaki stres loš, kao što se to medicinski kaže, već stres može da bude i dobar. Zdrav nivo stresa pomaže u izgradnji otpornosti, kažu stručnjaci, a između dobrog i lošeg stresa postoji razlika zato treba znati kako da se prepozna svaki od njih jer čovek može da bude u opasnosti od preopterećenja.
Dr Safia Debar, stručnjak za kontrolu stresa u Mayo Clinic objašnjava razliku između dobrog i lošeg stresa i kaže da je stres fizička i psihička reakcija na zahtev, a taj zahtev može da bude bilo šta. Stres koji je dobar za nas i koji čak može da nam pruži osećaj blagostanja je takozvani eustres, što je suprotnost od distresa, koji predstavlja neku vrstu problema/nevolje. Eustres i distres su dve vrste stresa koji različito deluju na naše fizičko i mentalno zdravlje. Isti događaj, na primer, venčanje, mogao bi da izazove oba, i dobar i loš stres, kaže dr Debar.
– Radi se o percepciji tog stresa i o tome kako se telo zapravo nosi sa njim. Hronični stres će uticati na svaki sistem organa u telu, na primer, osba možda može da oseti anksioznost, depresiju i probleme sa varenjem. Stres izaziva „kaskadu“ reakcija u umu i telu dok postavljate odgovor na stres. Pod normalnim stresom, osoba je na početnoj liniji opuštanja, nailazi na stresor, počinje reakcija na stres, podiže se do vrhunca, a zatim se vraća na početnu liniju – objašnjava dr Debar.
Među fizičkim promenama do kojih može da dođe kada čovek oseti pretnju, koja spada u loš stres, su:
– Kada neko shvati da je pretnja prošla, telo počinje da se popravlja od ovog odgovora i „sređuje“. Prelazi u stanje „popravke“, obnavljanja i rasta kako se odgovor na stres briše. Fizički, disanje i otkucaji srca se usporavaju, krvni pritisak se normalizuje, čovek diše ekspanzivnije, mišićna napetost popušta, digestivni i reproduktivni sistem nastavljaju normalnu aktivnost i možda će se uspostaviti veze drugim osobama kako bi se prepričala pretnja koju je neko upravo doživeo – ističe dr Debar i dodaje da je svako ko je prošao „neoštećen“ kroz stresne situacije postao u neku ruku otporan.
– Ako ste ikada prevazišli stresni događaj u životu, u potpunosti ga obradili i završili taj ciklus, onda za svako sledeće slično iskustvo koje imate, pomislite „O ne, ali, u redu je, ja to mogu“ – naglašava dr Debar.
Međutim, kada je neko više puta pod prevelikim stresom, sposobnost da se vrati na početne vrednosti polako počinje da opada, kaže dr Debar.
– Možete biti pod stresom i ostati tamo, imati produženi odgovor. Ili, kada vam život baci toliko stresora da počinjete da reagujete neadekvatno. Kritičan je nedostatak oporavka, a ne sam stresor. Posle nekog vremena možete jednostavno da se „umrtvite“ i ne pokažete nikakav odgovor – navodi dr Debar. Ponekad ljudi misle da bi bilo dobro da ne reaguju, kaže dr Debar, ali interni odgovor na stres i njegov niz unutrašnjih aktivnosti se i dalje dešavaju. Oni su samo skriveni.
Postoji nekoliko znakova da ste u opasnosti od preopterećenja stresom i vreme je da se pozabavite tim, kaže dr Debar:
Dr Debar savetuje da treba razmisliti o tome kako se telo nosi sa stresom i kako se nosite sa njim emocionalno, fizički i u svojim odnosima – šta radite, a šta ne radite. Hronični stres, ističe, može da ima dugoročne posledice po zdravlje. Ljudi koji osećaju stalne fizičke simptome ili smatraju da promene u načinu života ne pomažu, trebalo bi da se konsultuju sa svojim lekarom, savetuje dr Debar.