Bipolarni poremećaj predstavlja poremećaj afekta kod koga se smenjuju dve različite faze raspoloženja, odnosno pozitivnog i negativnog pola – manične i depresivne. Iako se to relativno često dešava, ne treba ga mešati sa poremećajem ličnosti kao što je emocionalno nestabilni, odnosno granični poremećaj.
Bipolarni poremećaj ima više lica (tipova) i faza
U razgovoru za eKlinika portal, specijalista psihijatrije dr Aleksandar Makević navodi da se ranije ovo oboljenje nazivalo manično depresivna psihoza, cirkularna psihoza ili bipolarna depresija. Objašnjava i zašto bipolarni poremećaj predstavlja oboljenje koje ima višestruka lica:
– Smenjivanje manične i depresivne faze može da se odvija na različite načine. Postoji alterni tip (faza manije, zatim miran period, pa faza depresije), cirkularni tip (manija i depresija se slivaju jedna u drugu), duble form (manija, depresija, zatim miran period), intermitentna manija (samo manične faze sa jedva primetnim depresivnim fazama), intermitentna depresija (samo depresivna faza sa minimalnim maničnim fazama).
Šta znamo o mehanizmu nastanka i koje osobe su u većem riziku da razviju bipolarni poremećaj
Bipolarni poremećaj javlja se svega u oko 2,5 odsto populacije za razliku od unipolarne depresije, koja se javlja u 15-25 odsto populacije, prenosi naš sagovornik. Podaci kažu da se javlja podjednako kod muškaraca i kod žena. Može da se javi u bilo kojoj životnoj dobi, a srednje vreme javljanja prvog ataka bolesti je oko 21. godine života.
– Kod muškaraca obično počinje maničnom, dok je kod žena to depresivna faza. Stoga je vrlo važna procena evolucije i toka bolesti kako bi se pravilno dijagnostikovao i lečila. Uzroci bipolarnog poremećaja leže u naslednoj osnovi. Ukoliko je jedan od roditelja oboleo od bipolarnog poremećaja, u 25 odsto slučajeva može oboleti potomstvo, dok ukoliko oba roditelja boluju od ove bolesti verovatnoća se povećava na 50 do 75 procenata. Nasleđe se vezuje za X hromozom vezano za maniju i mozaicizam na hromozomu 1, 4, 11 i 18 za depresiju. Takođe, primećeno je da se češće javlja u višim socioekonomskim grupama, kod ekstrovertnih ljudi, odnosno osoba koje su otvorene u komunikaciji sa okolinom, koje su vesele prirode, preduzimljive, kao i kod osoba sa specifičnom konstitucijom tela koje imaju kratak trup, vrat i široko lice – detaljno opisuje dr Makevići dodaje:
Hormonska neravnoteža kroz teorije o uzrocima ovog poremećaja
– Pominju se i određene biohemijske (neurotransmiterske) teorije, i to kateholaminska usled nedostatka kateholamina, indolaminska usled manjka serotonina koji je inače regulator spavanja, telesne temperature, apetita i seksualnog ponašanja. Postoji i dopaminska teorija. Ona uslovljava manjak dopamina odgovornog za gubitak uživanja, kognitivan pad, motorne poremećaje u depresiji. Ne smemo zaboraviti ni disbalans acetilholamina ili gamaaminobuterne kiseline – podseća dr Makević.
Rana traumatizacija i neravnomerno doziranje ljubavi kao mogući uzrok
Pominju se, kako kaže specijalista psihijatrije, i psihodinamske teorije (gubitak voljene, osobe naročito majke ili oca pre 11. godine života – rana traumatizacija utiče da osoba postane zavisna, skučena, ljuta, predisponirana ka depresiji); slab ili rigidan ego, kada postavlja ideale koje osoba ne može da ispuni pa se javlja depresija; neravnomerno doziranje ljubavi u detinjstvu od strane roditelja koju osoba dobija dovodeći je do frustracija; osećanje krivice, kao i naučena bespomoćnost (osoba neće izbegavati stanja depresivnosti iako joj se da za to mogućnost).
Koliko traje i kako izgleda manična epizoda bipolarnog poremećaja
Sagovornik eKlinika portala naglašava da dominantna oštećenja kod bipolarnog poremećaja jesu oštećenja emocija, a oko 50 odsto maničnih bolesnika ima i psihotične ispade (sumanute ideje i halucinacije) nasuprot samo 20 odsto depresivnih.
– Manične epizode obično počinju naglo. Traju između dve nedelje i četiri do pet meseci, dok depresivne faze traju duže nekada i do šest meseci. Učestalost epizoda i perioda poboljšanja su vrlo varijabilni, pa tako periodi poboljšanja pokazuju skraćivanja, dok periodi depresije pokazuju period produžavanja. Manična faza podrazumeva povišeno raspoloženje, bezrazložnu veselost, razdraganost, ushićenost, euforiju. Spremnost za igru, smeh, šalu, viceve. To su osobe koje se nalaze u stalnom pokretu, prave nagle pokrete. Imaju življu muskulaturu lica, sjaj u očima, uvek su spremne za akciju. Ali, iz idilične šale ove osobe mogu da budu veoma neugodne, ljute, besne, nepredvidive, pa čak i agresivne – opisuje dr Makević.
Imaju li bipolarne osobe u maničnoj fazi uvid u svoje stanje?
Prema njegovim rečima, zbog gubitka unutrašnje kontrole neretko se javlja i zloupotreba psihoaktivnih supstanci i alkohola, promiskvitet, ali i sklonost ka brzoj vožnji automobila ili motora, opredeljenje za ekstremne sportove ili ekcesivno vežbanje. Doktor kaže da ove osobe ubrzano govore, imaju bujicu ideja, prelaze brzo sa teme na temu. Imaju sumanute ideje veličine, pronalazaštva, visokog porekla, uvećane snage, privlačnosti. Brzo prenose pažnju sa informacije na informaciju, sve zapažaju i registruju iz svoje okoline. Imaju pojačan nagon za ishranom i neumornu seksualnu želju. Često se zaljubljuju, dobacuju nepoznatim ljudima na ulici, prave neslane šale. Troše velike količine novca, kockaju se.
Agresivni su u svojoj seksualnoj aktivnosti. San je poremećen u vidu nesanice. Dr Aleksandar Makević dodaje da mogu da ne spavaju danima ili svega dva do tri sata, noću su veoma aktivni kao i danju. Takođe, nemaju uvid u sopstveno stanje. Dobro se osećaju, vole svoju maničnu fazu.
Ne vode računa o potrebama drugih. Mogu biti neosetljive na hladnoću imati mišićnu nezamorljivost, pojačano znojenje, ubrzan puls, povišene vrednosti krvnog pritiska.
Depresivna faza nosi i rizik od suicida: Šta je suva depresija?
Depresivna faza ovog oboljenja pokazuje bogatstvo simptomatologije i poremećaj mnogih psihičkih funkcija.
– Javlja se neraspoloženje i loše raspoloženje, bezrazložna tuga, žalost, usporeni pokreti tela, sklonost plaču, nesposobnost doživljavanja radosti i ljubavi, nedruželjubivost, povlačenje u sebe, izolacija i osamljivanje, nezainteresovanost za okolinu. Govor postaje usporen. Dolazi do gubitka suza (takozvana suva depresija). Mogu se javiti sumanute ideje propasti, samooptuživanja, grešnosti, bezvrednosti i osećaja bespomoćnosti. Izražen je gubitak koncentracije, dolazi do izvrnutog sećanja, gubitka apetita, pada seksualne, ali i nesanice u vidu ranog buđenja. Uvid ovakvog pacijenta je očuvan i on teško podnosi svoju depresivnu fazu koja može dugo trajati. Ovde postoji realna opasnost od suicida jer bolesnik se oseća kao da su mu sve lađe potonule i da više nema interesa za životom – upozorava specijalista psihijatrije.
Zašto je lečenje veliki izazov: Delikatna granica između normalnog i patološkog
Dr Aleksandar Makević ističe da lečenje bipolarnog poremećaja nekada može da bude veoma zahtevno, a u zavisnosti od faza bolesti kao i njihove smene primenjuju se različiti psihofarmakološki preparati. Oni moraju biti strogo kontrolisani i dozirani od strane lekara, kao i psihoterapija.
– Lečenje predstavlja izazov i za samog lekara. Kao što smo rekli, bipolarni poremećaj predstavlja poremećaj raspoloženja, i ne treba ga mešati sa poremećajem ličnosti kao što je emocionalno nestabilni, odnosno granični poremećaj. Ova dijagnostička grupa su zapravo ona psihička stanja koja se nalazi između normalnog i patološkog. To su osobe koje nisu ni bolesne niti zdrave, koje psihijatru dolaze usled raspada njihovog odbrambenog sistema posebno u stresnim i nedovoljno strukturisanim situacijama – detaljno je objasnio sagovornik našeg portala.
Moja sestra je bipolarac i verujte to su muke ali zaista.Priređivala nam je razne stvari,ali od kada pije lekove sve se sredilo.Tako da ima nade,bitno je javiti se na vreme.