Usamljenost u detinjstvu povećava rizik od demencije u starijem dobu, utvrdili naučnici
Usamljenost u detinjstvu dovodi se u vezu sa povećanim rizikom od kognitivnog pada i demencije u kasnijem odraslom dobu, otkriva nova studija istraživača sa Sheffield Hallam University. istraživanje je pokazalo da polovina generacije Z oseća usamljenost i skloniji su teskobi mnogo više u poređenju sa nekadašnjim generacijama iste životne dobi.
Mladi koji do 17. godine ne razviju bliska prijateljstva u većem su riziku da razviju demenciju
Studija, objavljena u časopisu Journal of the American Medical Association, pokazala je da su ljudi koji su se osećali usamljeno ili nisu imali bliska prijateljstva pre 17. godine imali veću verovatnoću da razviju demenciju, čak i ako se više nisu osećali usamljeno u odraslom dobu. Profesorka Andrea Wigfield, direktorka Centra za studije usamljenosti na Sheffield Hallam University, rekla je da su nalazi razumljivi s obzirom na dobro utvrđene veze između usamljenosti u odraslom dobu i kognitivnog pada.
- S obzirom na ono što već znamo o vezi između usamljenosti u odraslom dobu i povećanog rizika od kognitivnog pada, nije iznenađujuće da usamljenost u detinjstvu ima veze sa rizikom od kognitivnog pada i demencije u kasnijem životu. Znamo da emocionalna vezanost doživljena u ranom životu i društvene veze, koje deca formiraju, utiču i na njihove šanse da budu usamljeni kasnije u životu - kaže profesorka Andrea Wigfield.
Mladi uzrasta od 18. do 24. godine dosta su usamljeni, kao i oni između 45. i 65. godine života
U Velikoj Britaniji, skoro polovina generacije Z, oni starosti između 13 i 28 godina - doživljava osećaj usamljenosti, pokazala je anketa koju je Oxfam objavio u junu ove godine. Generacija Z nazvana je najusamljenijom generacijom, skloniji su očaju i anksioznosti nego što su to bile prethodne generacije u istim godinama.
- Iako je usamljenost normalna ljudska emocija, što nam je signal da se obratimo većem broju ljudi kako bismo uspostavili društvene veze, i iako usamljenost može da pogodi bilo koga od nas u bilo kom trenutku, sve je više dokaza o uzlaznoj putanji iskustava usamljenosti kod mnogih starosnih grupa. Tradicionalno, usamljenost se dovodila u vezu sa starijim ljudima, ali u skorije vreme vidimo dokaze da su mladi odrasli uzrasta od 18. do 24. godine najverovatnije usamljeni. Takođe postoji sve veći broj dokaza o usamljenosti među onima starosti od 45 do 65 godina - ističe profesorka Wigfield.
Usamljenost kod dece, kako navodi profesorka Wigfield, nastavlja sve više da se proučava od pandemije covid 19 , kada jestopa usamljenosti naglo porasla.
- Način na koji se deca igraju i formiraju smislene odnose u mladosti očigledno ima šire zdravstvene implikacije izvan njihovih iskustava usamljenosti - smatra profesorka Wigfield, podsećajući da je usamljenost izazovna stvar sa kojom se treba nositi, i ako se ne obrati pažnja, može početi da ima širi uticaj na mentalno zdravlje i blagostanje.
(eKlinika.rs)
eKlinika zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.