Naslovna / Zdravlje

Tikovi: Kada je lečenje neophodno i kojim metodama se sprovodi

Piše: Marijana M. Rajić|8:45 - 28. 11. 2023.

Otprilike 50–70 procenata dece sa tikovima imaće i jedan ili više poremećaja mentalnog zdravlja, uključujući poremećaj pažnje i hiperaktivnost (ADHD), opsesivno-kompulzivni poremećaj (OCD) i/ili anksioznost, a slično je i kod odraslih, navodi dr sc. med Gorica Đokić

Tikovi Dr sc. med Gorica Đokić: Pojedini pacijenti sa tikovima uspevaju da ih potisnu i kontrolišu ali im to povećava napetost Foto: Gorica Đokić/privatna arhiva/Shutterstock

Tikovi se javljaju i kod dece i kod odraslih, a posebno kod dece često utiču na funkcionisanje u socijalnom okruženju. Postoje terapije kojima se efikasno tretiraju, a odluka o načinu lečenja se donosi na osnovu više faktora.

Koliko su tikovi česti

Prema rečima dr sci med Gorice Đokić, specijalista neurologijе, ovaj neurološki poremećaj je izuzetno čest. Čak 25 odsto mališana će u jednom trenutku tokom detinjstva doživeti bar jedan tik.

– Otprilike od 1 do 5 odsto dece će imati tikove koji traju duže od godinu dana (hronični motorni/vokalni tik poremećaj  ili Turetov sindrom (Tourret Syndrome). Smatra se da tikovi imaju genetsku osnovu, a to mišljenje stručnjaka zasnovano je na činjenici da mnogi pacijenti sa tikovima imaju porodičnu istoriju tikova – navodi dr Đokić u razgovoru za eKlinika portal.

Tikovi i drugi poremećaji mentalnog zdravlja: Uticaj na dete u socijalnom okruženju

Međutim, prema njenim rečima, nije pronađen nijedan gen koji izaziva tikove. Kako navodi naša sagovornica, postoji približno 50 odsto šanse da će i dete roditelja sa tikovima imati tikove.

– Otprilike 50–70 procenata dece sa tikovima imaće i jedan ili više poremećaja mentalnog zdravlja, uključujući poremećaj pažnje i hiperaktivnost (ADHD), opsesivno-kompulzivni poremećaj (OCD) i/ili anksioznost. Mnoga deca zapravo imaju neku kombinaciju sva tri. Kod neke dece, simptomi ovih istovremenih stanja mogu biti veoma blagi. Ali, kod pojedine mogu biti još izraženiji od samih tikova. Mnogo dece ima veoma blage tikove i možda ne zahtevaju lečenje. Međutim, tikovi ponekad negativno utiču na dete u socijalnom okruženju i u ovim slučajevima lečenje tikova može biti opravdano – kaže neurolog.

Kako se tikovi leče

– Za tikove su dostupni i farmakološki (lekovi) i nefarmakološki tretmani. Tretman izbora je vrsta samokognitivno bihevioralne terapije, koja se naziva sveobuhvatna bihevioralna intervencija za tikove (CBIT). CBIT je specijalizovana vrsta terapije osmišljena da nauči dete da prepozna poriv za tikom, a zatim taj poriv usmeri u aktivnost koja nije tik. Otprilike 50–70 odsto dece koja završe kurs CBIT-a imaju dugoročno poboljšanje u kontroli tika. Postoje i lekovi koje pomažu u upravljanju tikovima iako ne mogu da obezbede izlečenje. Ali, mogu pomoći u poboljšanju učestalosti i/ili težine dečjih tikova – precizira dr sci med Gorica Đokić.

Šta je Turetov sindrom /TS (Tourett syndrome)

Turetov sindrom (TS) je neurološki poremećaj koji karakterišu iznenadni, ponavljajući, brzi i neželjeni pokreti i/ili vokalni zvukovi koji se klasifikuju među tikove. Prema rečima sagovornice našeg portala, prvi simptomi obično se javljaju u starosnoj dobi od 5 do 10 godina, uglavnom u predelu glave i vrata. Mogu, dodaje neurolog, napredovati tako da uključuju mišiće trupa, ruku i nogu. Motorni tikovi se generalno javljaju pre razvoja vokalnih tikova, a jednostavni tikovi često prethode onim složenim, opisuje dr Đokić i dodaje:

Većina ljudi sa TS-om svoje najgore simptome tikova doživljava u ranim tinejdžerskim godinama, ali se oni obično smanjuju i ostaju pod kontrolom kasnih tinejdžera do ranih dvadesetih. Nekada i nestaju. Za neke ljude TS može biti hronično stanje sa simptomima, koji traju u odrasloj dobi. Kada simptomi ne ometaju svakodnevni život mnogima nije potrebno lečenje. Turetov sindrom nije degenerativno stanje (stanje koje nastavlja da se pogoršava) i pojedinci sa TS-om imaju normalan životni vek.

Norveški muzičar Tix koji ima dijagnozu Turetovog sindroma je skrenuo pažnju i svojim nadimkom i nastupom na osobe sa ovim problemom

Koji su znaci i simptomi Turetovog sindroma: Primeri vokalnih tikova

– Motorni i/ili glasovni tikovi Turetovog sindroma klasifikuju se kao jednostavni ili složeni. Mogu se kretati od vrlo blagih do teških, iako je većina slučajeva blaga. Jednostavni tikovi su iznenadni, kratki, ponavljajući pokreti koji uključuju ograničen broj mišićnih grupa. Oni su češći od složenih tikova. Složeni tikovi najčešće su različiti, koordinirani obrasci kretanja koji uključuju nekoliko mišićnih grupa. Jednostavni vokalni (fonski) tikovi uključuju ponavljajuće čišćenje grla, njuškanje ili gunđanje. Složeni vokalni tikovi mogu uključivati ponavljanje vlastitih reči ili fraza, ponavljanje tuđih reči ili fraza (eholalija). Ređe, to može biti korišćenje vulgarnih izraza ili psovki (nazvanih koprolalija). Nekim tikovima prethodi nagon ili osećaj u pogođenoj mišićnoj grupi (naziva se predosećajni nagon) – objašnjava naša sagovornica.

Potiskivanje tikova

Dr sc. med Đokić kaže i da će neke osobe sa TS-om opisati potrebu da se tik dogodi na određeni način ili određeni broj puta, kako bi se ublažio nagon ili smanjio osećaj. Iako su, prema njenim rečima, simptomi TS neželjeni i nevoljni, neki ljudi mogu potisnuti ili na drugi način upravljati svojim tikovima kako bi umanjili njihov uticaj na funkcionisanje. Međutim, napominje doktorka, ljudi sa TS često prijavljuju značajno povećanje napetosti kada potiskuju svoje tikove do tačke u kojoj smatraju da se tik mora izraziti (protiv njihove volje).

Drugi poremećaji mentalnog zdravlja u kombinaciji sa TS i lečenje

– Mnogi pojedinci sa TS-om imaju dodatne istovremene neurobihevioralne probleme. To može biti ADHD, opsesivno-kompulzivni poremećaj ili ponašanje (OCD/OCB), kao i anksioznost. Moguće su poteškoće u učenju i ponašanju, problemi sa spavanjem ili senzornom obradom informacija (poteškoće u organizaciji i reagovanju na senzorne informacije u vezi sa dodirom, ukusom, mirisom, zvukom). Što se tiče farmakološke terapije, u lečenju Turetovog sindroma koriste se lekovi koji blokiraju dopamin (haloperidol),  alfa-adrenergički agonist (klonidin), psihostimulansi (metilfenidat i dekstroamfetamin), antidepresivi (posebno SSRI). Nefarmakološke metode su CBT i kognitivna bihevioralna intervencija za tikove (CBIT) – objasnila je u razgovoru za eKlinika portal dr sc. med Gorica Đokić, specijalista neurologije.

Pre preuzimanja teksta sa našeg sajta obavezno pročitajte USLOVE KORIŠĆENJA. Posebno obratite pažnju na član 6. i 8.2.
TEME:
Vaš komentar nam je dragocen!

Ostavite odgovor

Preporučujemo