Zdravlje

Karcinomi grudne žlezde uglavnom se razvijajaju bez simptoma, ali na ove stvari treba da obratite pažnju

Priredio/la: Ma.R.

Statistika kaže da svaki treći pacijent sa timomima ima neke od simptoma i znakova mijastenije gravis

Timom i karcinom timusa su retki oblici karcinoma koji se formiraju na grudnoj žlezdi zvanoj timus. Obično razvijaju asimptomatski, ali kada se simptomi jave, to mogu da budu i pritisak ili bol u grudima, kakve srećemo kod niza drugih stanja.

Gde se razvijaju timom i karcinom timusa

Timom je najčešći tumor koji je lokalizovan u sredogruđu (prednjem delu medijastinuma). Timus je žlezda, zapravo jedan od limfoidnih organa koji se nalazi u prednjem medijastinumu. Tumori timusa mogu biti benignog i malignog porekla, a razlikuju se u kliničkoj slici koja je najčešće posledica širenja na okolna tkiva ili druge organe (metastaze).

Timomi i karcinomi timusa (tumori malignog porekla) mogu biti spororastući ili agresivni (invazivni) tumori. Kod invazivnih karcinoma timusa koji prodiru u okolne strukture, desetogodišnje preživljavanje je oko 15 odsto, dok je kod neinvazivnih taj procenat oko 90 odsto.

Tačan uzrok nastanka ovih tumora nije u potpunosti poznat, ali se dovodi u vezu sa brojnim drugim sistemskim bolestima. Naime, svaki treći pacijent sa timomima ima neke od simptoma mijastenije gravis. Ostale bolesti koje su povezane sa timomima su dermatomiozitis, sistemske skleroze, lupus, Kušingov sindrom…

Uloga timusne žlezde i pretvaranje ćelija u maligne: Kako nastaju timom i karcinom timusa

Timus ima važnu ulogu u razvoju T-limfocita (T-ćelija), belih krvnih zrnaca koja se bore protiv infekcija. Ova žlezda sastoji od dve vrste ćelija: epitelnih ćelija i limfocita. Obe vrste mogu da alterišu maligno, s tim što abnormalni rast epitelnih ćelija dovodi do timoma i karcinoma timusa, a abnormalni rast limfocita dovodi do Hočkinovog ili ne-Hočkinovog limfoma.

I timomi i karcinomi timusa nazivaju se timusni epitelni tumori (TET) jer počinju u timusu, a potiču od epitelnih ćelija.

Šta je autoimuni paraneoplastični sindrom i na koji način je u vezi sa timomom i karcinomom timusa

Autoimuni paraneoplastični sindromi su često povezani sa timomom. Ako imate autoimuni paraneoplastični sindrom, ćelije iimunskog sistema našeg tela napadaju zdrave ćelije, uzrokujući razne simptome i bolesti. Najčešći paraneoplastični sindromi povezani sa timomom su:

  • mijastenija gravis (autoimuno stanje koje utiče na nerve i mišiće, uzrokujući njihovu slabost)
  • aplazija čistih crvenih ćelija (poremećaj krvi kod kojeg koštana srž ne proizvodi dovoljno crvenih krvnih zrnaca i koji izaziva anemiju)
  • hipogamaglobulinemija ili Gudov sindrom (poremećaj imunološkog sistema kod kojeg telo ne proizvodi dovoljno antitela da se bori protiv bolesti i spreči infekcije).

Drugi paraneoplastični sindromi povezani sa timomom javljaju se ređe. Oni uključuju:

  • polimiozitis
  • lupus
  • reumatoidni artritis
  • tiroiditis
  • Šegrenov sindrom.

Timom i karcinom timusa: Simptomi i upozoravajući znaci

Većina ljudi nema simptome u ranim fazama ovih karcinoma. Umesto toga, simptomi se često ispolje kada tumor utiče, odnosno vrši pritisak na organe u grudima. Drugi simptomi su povezani sa paraneoplastičnim sindromima. Što se tiče simptoma koji utiču na druge organe u grudima, to mogu biti pre svega bol i problemi sa disanjem, kao i pritisak u grudima. Ostali simptomi su:

  • kašalj koji ne prolazi
  • kratak dah
  • problemi sa gutanjem.

Tumori mogu da blokiraju ili pritiskaju velike vene koje dovode krv do srca i prouzrokuju sindrom gornje šuplje vene. Ako dođe do toga, možete osetiti sledeće simptome:

  • kašalj
  • kratak dah
  • umor
  • vrtoglavica
  • glavobolje
  • oticanje vrata i lica
  • oticanje ruku i šaka
  • vidljive vene u gornjem delu tela.

Ako imate timom, možete primetiti znake jednog ili više paraneoplastičnih sindroma, uključujući:

  • dupli vid, spuštene kapke, umor i slabost mišića (mijastenija gravis)
  • anemiju (aplaziju čistih crvenih ćelija)
  • česte infekcije, dijareju i otečene limfne čvorove (hipogamaglobulinemija).

Lečenje i prognoza

Timomi i karcinomi timusa leče se na sledeće načine:

  • hirurgija (uklanjanje tumora, limfnih čvorova ili tkiva oko pluća ako se rak proširi)
  • zračenje
  • hemoterapija
  • ciljana terapija i imunoterapija
  • učešće u kliničkim studijama koje podrazumeva ispitivanje novih tretmana.

Prognoza za timom je bolja nego za karcinom timusa. Petogodišnja stopa preživljavanja za timom je 95 odsto,  za tumore koji su se proširili na okolne organe 78 odsto, a za one koji su metastazirali na druge delove tela oko 38 odsto.