Prolaps mitralne valvule je ralativno često kardiološko stanje. Do njega dolazi kada jedan od zalistaka delova „ventila“ srca u manjoj meri propušta deo krvi i vraća iz komore u pretkomoru.
Srčani zalistak i prolaps mitralne valvule: Kako do ovog stanja dolazi
Stručnjaci procenjuju da ovaj poremećaj ima od 3 do 5 odsto populacije, pa je tako prolaps mitralne valvule najčešće valvularno oboljenje. Međutim, treba znati da nije reč o jedinstvenom entitetu, već spektru abnormalnosti koje variraju u kliničkom, ehokardiografskom i patološkom obliku.
Nije neuobičajeno da je jedan srčani zalistak, ili oba, nešto duži. Zbog toga tokom kontrakcije srca protrudira ili dolazi do ispupčenja u levu pretkomoru. Zdrav zalistak osigurava jednostrani protok krvi iz leve pretkomore u levu komoru. Taj proces omogućava srcu da pumpa krv u sve delove tela. Kada se to ne dešava, odnosno kada se deo krvi vraća, dijagnostikuje se prolaps mitralne valvule.
Da li je reč o opasnom stanju
U najvećem broju situacija radi se o lakšem stanju, koje ne daje nikakve simptome. Otkriva se slučajno, na kontrolnim pregledima.
Najčešće ne zahteva bilo kakvu terapiju. Ozbiljnije forme su retke i tada je simptom koji upozorava na ovo stanje lupanje srca. U tom slučaju je neophodno javiti se kardiologu kako bi se obavila kompletna dijagnostika i propisala adekvatna terapija.
Teža klinička slika je veoma retka (1 do 2 odsto dijagnostikovanih), i u tom slučaju pristupa se operativnom lečenju.
Koji simptomi i znaci mogu da ukažu na prolaps mitralne valvule
Kod osoba sa prolapsom mitralne valvule najčešće se javljaju sledeći simptomi:
- lupanje srca
- zamor uznemirenost
- gušenje
- vrtoglavica
Kod osoba kod kojih se javi i vraća krv u levu pretkomoru javljaju se:
- umor
- zadihanost kod ležanja na leđima
- progresivna srčana insuficijencija.
Koji pacijenti su tipični predstavnici ovog stanja i kako se postavlja dijagnoza
Takođe, prolaps mitralne valvule moramo razlikovati od drugih bolesti mitralne valvule. Postoje neke kategorije ljudi kod kojih je poremećaj češći. To su:
- pacijenti sa autoimunim bolestima
- osobe vitke građe
- osobe niske telesne težine.
Statistika tađođe kaže da je prolaps mitralne valvule učestaliji kod žena u odnosu na muškarce, a takođe se smatra da su neki oblici genetički predisponirani. Prolaps mitralne valvule u manjem broju situacija može biti posledica nekih stečenih bolesti poput infarkta miokarda, kardiomiopatije ili reumatskih srčanih bolesti.
Kako se postavlja dijagnoza i imaju li pacijenti ograničenja
Dijagnoza se postavlja ultrazvukom srca (eho srca), prilikom koga se mogu dijagnostikovati dva oblika prolapsa: u obliku znaka pitanja i u obliku mornarske mreže.
Pacijenti živi normalno i nemaju neka specijalna ograničenja, osim što ne bi trebalo da se izlažu velikim naporima i da se profesionalno bave sportom. U slučaju izuzetno malog prolapsa koji ne pravi problem u protoku kroz srce, dozvoljeni su i fizička aktivnost i bavljenje sportom, uz redovne kontrole.
Na koji način se kontroliše prolaps mitralne valvule
Iako se radi i lakšem stanju za koje najčešće nije potrebna terapija, prolaps je ipak „slaba tačka u telu“ iz više razloga. Najvažniji je moguća infekcija unutrašnjeg sloja srca – endokarditis. Zato se osobama sa ovom dijagnozom savetuje da u slučaju neke takozvane „krvave“ intervencije (kod stomatologa, ginekologa ili hirurga) dan pre, na dan intervencije i jedan dan posle uzimaju antibiotsku terapiju.
U slučaju pogoršanja prolapsa može da dođe do srčane slabosti i aritmije. Savetuje se godišnje praćenje i kontrola, s obzirom na to da je infekcija prolapsa mitralne valvule retka, ali potencijalno ozbiljna komplikacija.
Pacijenti sa ozbiljnijim formama prolapsa, aritmijama, bolovima u grudima i anksioznim napadima mogu zahtevati i ozbiljniji tretman.