Klima uređaj – spas u vrelim danima ili tihi neprijatelj zdravlja?

Vreme čitanja: oko 4 min.

Klima uređaji nam pomažu da preživimo letnje vrućine, ali ako ih ne koristimo pametno – mogu nam zadati ozbiljne zdravstvene probleme. Evo šta bi svako od nas trebalo da zna

Foto: Shutterstock

Kad napolju „gori asfalt“, a vazduh kao da stoji, teško je zamisliti dan bez klima uređaja. Uključiš je i odjednom lakše se diše, bar na kratko. Ali, baš ta prijatnost koju toliko volimo – ponekad može da nas  košta zdravlja.

I ne, nije u pitanju mit. Sve više ljudi se „prehladi“ na plus 30. Suv kašalj, grebanje u grlu, glavobolja, pa čak i vrtoglavice – sve to mogu biti posledice boravka u zatvorenim, hladnim prostorijama u kojima klima radi punom parom, ali vazduh ne cirkuliše. Zvuči poznato?

Kako nas klima može „prehladiti”?

Zapravo, nije do same klime – već do načina na koji je koristimo. Ako sedimo ceo dan u kancelariji u kojoj se prozor ne otvara, a klima duva u nas, sasvim je moguće da dan završimo sa zapušenim nosem, suvog grla i bez energije na kraju radnog vremena.

Istraživanja su još pre dvadesetak godina upozoravala da sve češće bolesti nastaju zbog nepravilnog hlađenja prostorija. A kad se uz to ne čiste redovno filteri – u vazduhu počnu da kruže bakterije, buđ i gljivice. U tom „koktelu“ ne čudi što se javljaju alergije, umor, problemi sa disanjem. Ponekad i ozbiljnija stanja – poput upale pluća izazvane bakterijom legionelom.

Zatvoren prostor bez kiseonika – telo ne voli

Da bi prostor bio prijatan i zdrav, nije dovoljno da je samo hladno. Mora da ima i svežeg vazduha. Centralne klime, posebno u poslovnim zgradama, često samo „vrte“ isti vazduh u krug. Kiseonik pada, koncentracija opada, a mi se osećamo umorno, pospano, bezvoljno. Nije vam se „prispavalo bez razloga“ – vaš mozak vapi za kiseonikom.

Poseban problem je kada iz prehladne prostorije izađemo direktno na sunce. Telo ne stigne da se prilagodi. Krvni sudovi se naglo šire, pritisak opadne, znojimo se, nekad čak i kolabiramo. Kod osoba sa visokim pritiskom, srčanim problemima ili aritmijama – ovo može biti opasno.

Šta možemo da uradimo da klima ne postane neprijatelj

  • Ne pravite temperaturnu razliku veću od 5–7 stepeni u odnosu na napolje
  • Održavajte i čistite filtere redovno – barem jednom mesečno
  • Otvarajte prozor s vremena na vreme – par minuta promaje čini čuda
  • Pijte dosta vode – klima isušuje i vazduh, i nas
  • Nosite prirodne materijale – pamuk i lan pomažu telu da se hladi prirodno

Ipak, nije sve tako loše

Klimatizacija ume da bude i blagoslov – posebno kad temperature porastu preko 35 stepeni. U tim trenucima, posebno kod starijih, male dece i hroničnih bolesnika – klima može bukvalno da spase život. Sprečava pregrevanje organizma, pomaže da lakše dišemo, bolje spavamo i čak – mislimo brže i jasnije (kažu stručnjaci sa Harvarda, nije samo narodna mudrost).

Hladan prostor može pomoći i u gubitku kilograma jer se telo više trudi da održi toplotnu ravnotežu. Mada, da budemo iskreni – nijedna klima neće zameniti zdravu ishranu i šetnju.

Balans – reč koja i ovde pravi razliku

Dakle, klima nije ni neprijatelj, ni čudo tehnike koje će rešiti sve naše muke. Ona je alat. Ako znamo kako da je koristimo – može da nam bude saveznik. Ako se opustimo previše – lako postane problem.

Zato, ovog leta pokušajmo da pametno rashladimo prostor, damo telu šansu da se prilagodi i ne zaboravimo ono najvažnije – da popijemo čašu vode i otvorimo prozor makar na minut.

Pre nego što je klima stigla – „pamet” je bila u glavi i zidovima

Dugo pre nego što su klima-uređaji postali sastavni deo svakodnevnog života, ljudi su imali svoje, često vrlo domišljate načine za rashlađivanje prostora – i to bez struje, daljinskog upravljača i zatvorenih prozora.

  • Debeli zidovi i visoki plafoni: Stari kameni i zemljani objekti imali su masivne zidove koji su zadržavali hladnoću. Kuće su građene sa visokim plafonima kako bi se topao vazduh „povlačio“ naviše.
  • Dvorišta i fontane: U arapskom svetu, dvorišta s fontanama i bazenčićima služila su za hlađenje vazduha isparavanjem. Vetar koji duva preko vode unosio je svežinu u kuću.
  • Prozori „u krstu” i promaja kao tehnika: U Srbiji i širom Balkana, kuće su često imale prozore na suprotnim stranama kako bi se stvorila prirodna promaja – uz neizostavni savet: „Zatvori prozor da te ne ubije promaja!“
  • Letnje kuhinje i spavanje na terasi: Hrana se kuvala van glavne kuće, kako se ne bi grejao unutrašnji prostor, a leti su ljudi često spavali napolju – na terasama, verandama ili pod vedrim nebom.
  • Rafije (tkanine ili prostirke napravljene od prirodnih vlakana palme rafije) i mokre zavese: U mnogim kulturama koristile su se mokre zavese ili prostirke na prozorima – kako bi voda isparavanjem hladila vazduh koji ulazi u prostoriju.

Zanimljivo je da se mnogi od ovih principa danas ponovo istražuju u okviru održive arhitekture – jer su ne samo energetski efikasni, već i bliski prirodi.