Naslovna / Zdravlje

Uklještenje nerava može da parališe čoveka, a najviše stradaju 3 nerva, upozorava dr Mirjana Tolić

Piše: Danijela Tadić|9:00 - 10. 03. 2022.

Infekcije su čest uzrok uklještenja nerava i upale živca, a rendgen snimkom utvrđuje se koliko je živac ozbiljno oštećen i priklješten

Uklještenje nerava Dr Mirjana Tolić: Infekcije su čest uzrok uklještenja nerava i upale živca Foto: Privatna arhiva/Shutterstock

Uklještenje nerava, u većini slučajeva je problem koji se lako leči fizikalnom terapijom i fizičkom aktivnošću. Ovo stanje u pojedinim situacijama, ipak može potpuno da parališe čoveka, dovede do trajnih oštećenja i invaliditeta pacijenta. U najtežim situacijama bolni simptomi se leče samo operacijom. Lečenje zahteva disciplinu od pacijenata jer je išijas, na primer, jedno od stanja sa velikom učestalošću recidiva.

Uklještenje nerava najviše zahvata nerve medijanus, facijalis i išijadikus

Uklještenje nerava je veoma čest problem u medicini i skoro da nema čoveka koji se nije sreo sa ovim stanjem. Infekcije, kompresije, genetski faktor, posebna stanja, gojaznost, određene bolesti metabolizma, šećerna bolest, prekomerno sedenje ili stajanje, težak fizički rad, najčešći su uzroci uklještenja nerava od kojeg najviše stradaju nerv medijanus, nerv facijalis, nerv išijadikus.

– Sva ova stanja zahtevaju stalnu pažnju, na primer, uklještenje nerva išijadikusa je najčešće recidivno i može da se vrati i zato se fizikalni tretman mora primenjivati barem dva puta godišnje. Čovek treba da se ozbiljno pozabavi svojim zdravljem jer, ako se ne leči, išijalgija može da uzrokuje ozbiljan invaliditet. Najučestalije je uklještenje nervusa medijanusa, koji dovodi do sindroma karpalnog tunela, u 90 odsto slučajeva završava se hirurškim zahvatom – objašnjava za eKlinika portal specijalista za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, akupunkturu i subspecijalista za dečju rehabilitaciju dr Mirjana Tolić.

Uklještenje nerava u oko 80 odsto slučajeva posledica je karpalnog tunela

Sindrom karpalnog tunela posledica je uvećanja ili upale tetiva u ručnom zglobu, zbog čega se prostor karpalnog tunela dodatno sužava i dolazi do pritiska na nerv medijanus. Pritisak na nerv dovodi do trnjenja, bola, smanjenog osećaja za dodir u palcu, kažiprstu, srednjem prstu i domalom prstu šake. U slučajevima posebno jakog i trajnog bola može se javiti hipotrofija mišića šake, pacijent s nesigurnošću prihvata predmete.

Uklještenje nerava u oko 80 odsto slučajeva posledica je karpalnog tunela. Na ručnom zglobu dolazi do uklještenja nervusa medijanusa, usled gojaznosti, nasledne predispozicije, trudnoće, rada na vibracionim mašinama, kucanja na tastaturi. Jedini pravi lek kod kompresije nervus medijanusa i karpalnog tunela je operativni zahvat – naglašava dr Tolić.

Operacija je nekada neizbežna, a posle obavezna fizikalna terapija

Na osnovu elektromioneurografije – rendgen snimka, utvrđuje se koliko je živac ozbiljno oštećen i priklješten. U početnoj fazi primenjuje se elektro-terapija i fizikalni tretman, laserska akupunktura, elektrostimulacija, elektroforeza.

– Operativni zahvat, ipak je nekada neizbežan. Ma, koliko se usporila ta kompresija na kraju se sve završava hirurškim zahvatom, gde hirurg radi dekompresiju presecanjem tetivnih pripoja, kako bi se živac oslobodio pritiska. Posle operacije obavezna je fizikalna terapija kako bi se živac do kraja oporavio. Fizijatrija je uglavnom protiv operacija i za klasičnu primenu fizikalnih procedura, ipak kada je u pitanju karpalni tunel, hirurški zahvat je nekada neizbežan. Operacije su uglavnom uspešne, jer umanjuju sve simptome počev od bola, trnjenja, otoka, umanjenja fizičke sposobnosti ruke – objašnjava dr Tolić.

Uklještenje nerva facijalisa

Veoma učestalo je uklještenje i nerva facijalisa ili Belova paraliza lica. Ovo stanje je posledica infekcija, genetskog faktora, šećerne bolesti ili tumorozne promene. Neki stručnjaci nastanak Belove paralize dovode u vezu sa virusnom infekcijom. Stanje može biti i posledica izlaganja hladom vazduhu, ako osoba prilikom voženje sedi pored otvorenog prozora. Ovaj oblik paralize najčešće nije povezan sa drugim neurološkim simptomima.

– Nervus facijalis prolazi kroz ušni kanal, pa se pacijent prvo upućuje kod ORL specijaliste, potom neurologa. Uz primenu medikamenata najkasnije posle 15 dana započinje se fizikalni tretman, pre čega je potrebno utvrdi da uzrok nisu možda tumorozne promene . Fizikalni tretman je 80 odsto uspešan i on vraća nervus facijalis u potpunu funkciju. Kada dođe do paralize nervusa facijalisa, najčešće ugao usne pada, pacijent ne može da zatvori oko naročito donji kapak, i ne može da nabere čelo – precizira za eKlinika portal dr Mirjana Tolić.

Šta se dešava u slučaju ako se predozira terapija?

Terapija počinje elektrostimulacijama, najčešće se primenjuju toplotne procedure i vežbe mimične muskulature. Dr Tolić kaže da se pri lečenju primenjuju intenzivni tretmani i da se vodi računa da ne dođe do sinkinezije, to jest patoloških pokreta mimične muskulature.

– U slučaju da se predozira terapija pacijent neće biti u stanju da pokreće neke delove lica. Javljaju se problemi, oko ne suzi, pojedinim pacijentima pri jelu hrana ispada iz usta, sve ovo mogu biti posledice neadekvatne fizikalne terapije – precizira dr Tolić.

Uzrok upala uha, prehlada

Infekcije su čest uzrok uklještenja nerava i upale živca, ističe dr Tolić. Upala nerva facijalisa može biti posledica prehlade, upale uha, tumorozne promene i mehaničke povrede.

– Sve ovo može dovesti da privremenog ili trajnog oštećenja živaca. Stručnjak mora da ustanovi da oštećenje živca na licu nije posledica trombotičnih i ishemijskih promena na mozgu, koje isto dovode do oštećenja nervusa facijalisa. Kada se to isključi onda se pristupa fizikalnoj terapiji – naglašava dr Tolić i kaže da do uklještenja nerava može doći i posle covid 19 jer virus SARS-CoV-2 napada najslabije delove organizma jednog čoveka.

Uklještenje nerava kod išijasa

Smatra se da je oko 40 odsto osoba imalo problema sa išijasom. Išijalgija je skup tegoba usled pritiska ili nadražaja išijadičnog nerva. Fizičke traume, genetska predispozicija, bolesti metabolizma, dugotrajno sedenje ili stajanje, neprirodni položaj, teški fizički poslovi, akutne infekcije, neki su od uzroka ovog stanja. Pacijenta se najčešće upućuje kod neurologa, ortopeda, spinalnog hirurga, nekad se radi i magnetna rezonanca i elektromioneurografija.

– Ukoliko se živac na vreme ne leči može doći do pareza ili nervus tibialusa ili nervus peroneusa, to jest pada stopala i pojave trajnog invaliditeta. Kod upale nervus išijadikusa u početku primenjuje se mirovanje, injekciona i medikamentozna terapija. Posle određenog perioda počinje fizikalni tretman, ako dijagnostika utvrdi da nema kompresije u lumbalnom ili vratnom delu. U slučaju da se otkrije da je došlo do veće hernijacije diska mora da se hirurški interveniše. Operacija se savetuje u slučajevima kada je živac ozbiljno oštećen hernijacijom, odnosno kada tečnost izađe između dva pršljenska tela, uklješti nerv i počne da uzrokuje jake bolove. Dolazi do fizičkog oštećenja, pa pacijent otežano hoda i ima ozbiljne zdravstvene probleme – kaže dr Mirjana Tolić.

Kada ne treba raditi vežbe?

Bolovi izazvani uklještenjem išijadičnog nerva kod nekih osoba su blaži, kod drugih su veoma jaki. Bol i trnjenje javlja se u slabinskom delu kičme, pa se širi duž spoljašnje i unutrašnje strane butine, duž spoljašnje i unutrašnje strane potkolenice i stopala .

– Kod nekih pacijenata tegobe su naročito izražene u mirovanju i u jutarnjim satima posle buđenja, te tegobe fizički parališu pacijenta. Ima slučajeva da je hernacija diska akutna. Ukoliko stanje ne zahteva hirurški tretman pristupa se ozbiljnoj fizikalnoj terapiji. Ne sme da se koristi toplota, već se primenjuje elektroterapija, terapija laserom, vakumom, akupunkturom. U početnoj fazi akutnog bola ne smeju se raditi vežbe. Pacijent se samo postavlja u određeni položaj koji mu umanjuje bolove – objašnjava dr Tolić.

Šetnja u okviru mogućnosti

Kasije se u terapiju uključuju i vežbe, kako ne bi došlo do mišićne atrofije, jer kako upozorava doktorka, ako pacijent previše miruje i leži može doći do slabljenja mišića i dodatnih oštećenja. Dr Mirjana Tolić kaže da pacijenti moraju da šetaju i doživotno rade vežbe.

Šetnja je poželjna ali u okviru mogućnosti pacijenta, tu ne važi terapija „vežbaj i plači“. Duži hod nekada može usloviti snažnije bolove. Ponovo sve je individualno, umerena fizička aktivnost je mnogo važnija pre nego što dođe do oštećenja. Plivanje je, primera radi, odlična terapija jer isključuje faktor zemljine teže. Pacijent pri plivanju i vežbama u bazenu ne oseća bol – objašnjava dr Tolić.

Važno je pravilo ustajanje iz kreveta

Preporuka je da pacijent spava ne tvrdoj podlozi, doktorka kaže da se nekada čak preporučivalo da se spava na vratima, to jest da pacijent skine vrata i da legne na tvrdu podlogu.

– Medicina, ipak preporučuje ono što prija, svako je individua. Nekada je bilo saveta da je bitan i položaj pri spavanju, ali sada se kaže da pacijent leži u položaju koji mu najviše odgovara. Važno je pravilno ustajanje iz kreveta, potrebno je okrenuti se na bok, saviti noge, potom sesti koji minut na ivicu kreveta i polako ustati – navodi dr Tolić. Pacijenti koji već imaju išijalgične smetnje ne bi trebalo da dugo vremena sede ili stoje.

Posebno se preporučuje pacijentima kada osete jak bol u kičmi da ustanu iz kreveta, na onaj napred naveden način i da naprave nekoliko koraka po prostoriji, kako bi se ti međupršljenski prostori u kičmi ispunili tečnošću – precizira dr Mirjana Tolić.

I kod dece se javlja diskus hernija

Starenjem i fizičkom neaktivnošću gubi se među pršljenska tečnost, kaže doktorka Tolić i ističe da međupršljenska tečnost u kičmi, ipak, najčešće iscuri usled neke traume. Uklještenje nerava se može javiti i kod najmlađih.

– Sportske aktivnosti bez uvodnih vežbi su opasne, i kod dece se javlja diskus hernija kao posledica neadekvatne fizičke aktivnosti. Traume su moguće pri naglom pokretu, kod vožnje na motoru, pri podizanju teških predmeta. Najčešće savetujem ljudima koji rade teške fizičke poslove da nose pojaseve i to preporučim pojaseve za motocikliste, kako kičma ne bi trpila teret– kaže dr Mirjana Tolić.

Pre preuzimanja teksta sa našeg sajta obavezno pročitajte USLOVE KORIŠĆENJA. Posebno obratite pažnju na član 6. i 8.2.
TEME:
Marija Lekic
16:44, 11. 03. 2022.
Odgovori

Super ste meni sin dobio parezu 15god.kazu posledica covida.Sto je najbolje za parezu sad pije B,C i D vitamin i neuronal pio je u bolnici pronison i controloc

Vaš komentar nam je dragocen!

Ostavite odgovor

Preporučujemo