Moja priča

Tamara ima pet godina, prima hemioterapiju i prava je heroina: „Pobediće ona zlog čiku Hočkina“, kaže njena tetka Biljana

- Tamarina snaga je meni sve. Ona je moj mali heroj. Zbog nje sve smem i ne mogu da kažem da mi je loše i da mi bilo šta fali. Tako je mala, a najveća u mojim očima - uz neizmernu ljubav opisuje borbu svoje bratanice Tamare protiv Hočkinovog limfoma Biljana Krstić iz Vranja

Biljana Krstić iz Vranja je diplomirani pravnik. Radi kao matičar u Odeljenju za opštu upravu u Vranju, vodi i upravni postupak, donosi rešenja. Iza ovog formalnog opisa krije je vulkan emocija, koji je u poslednje vreme još aktivniji, budući da su u njenoj porodici trenutno dve maligne bolesti. Tuga? NE. Borba bez pomisli o predaji? DA. I to kako – nadom, lepom pisanom rečju, ljubavlju. Jedino tako i može.

Posveta svim malim borcima protiv raka: Tamara je tetkina inspiracija

Sagovornica eKlinika portala voli da piše, voli sport i muziku. Svetski dan dece obolele od raka 15. februar, inspirisao ju je da napiše nešto posebno, redove posvećene bratanici Tamari (5). Reči pesme „Deci s ljubavlju“ i na prvi pogled cepaju dušu.

Pored toga, svojevrsna su himna hrabrosti, oda svoj deci koja se bore sa malignim bolestima. Naravno, mala Tamara, tetkino zlato, nada i podstrek, bila je direktna inspiracija Biljani da svoju burnu borbu između velikog straha i još veće ljubavi pretoči na papir.

I zaista, često nema boljeg puta da naša duša na bolji način kaže šta se u njoj događa, a da ujedno pomogne i onome kome je najteže. Jer, borba protiv maligne bolesti ne može se voditi uspešno ako nema podrške.

Hočkinov limfom kao izazov, koji će mala Tamara pobediti: Tu je i važna želja za budućnost

– Moja Tamara boluje od Hočkinovog limfoma (Morbus Hodgin) i treba da primi 5. ciklus hemioterapije na onkologiji u Nišu. Tamarina snaga je meni sve, ona je moj mali heroj, zbog nje sve smem i ne mogu da kažem da mi je loše i da mi bilo šta fali. Tako je mala, a najveća u mojim očima... Dobila je i diplomu za herojsko ponašanje u Nišu. Ima samo 5 godina, a verujem da će da pobedi i ostvari tetkinu želju da sutradan i ona leči i bude doktorka koja će da čini sve da bolest poput njene napusti svu decu ovoga sveta – kaže Biljana Krstić na naš portal.

Pesmu „Deci s ljubavlju“ prenosimo u celosti.

DECI S LJUBAVLJU

Deca, ta nedužna bića,
Nežnija od malenog ptića.
Bore se, bolest podmukla,
njihovim telom vlada,
molimo se, spas su, vera i nada.
Naša Tamara, starica je prava,
sa samo 5 godina ima puno dara.
Sazrela je pre vremena,
a kosa je otpala do temena.
„To tako treba, to je zdravo“,
kaže Tamara mala.
Da mogu život bih joj dala!
Duša mi se kida, srce mi se cepa,
Od tuge postajem nema i slepa,
ali kada vidim nju kako se bori
snagu mi za tren stvori.
Gledam je a kao da mi rastu krila,
žalim što nisam dobra vila.
Da čarobnim štapićem
izlečim svu decu ovog sveta
da im opaka bolest
kao nezvani gost više ne smeta.
Da svoj život provedu u igri i slobodi,
ljubav da ih kroz život vodi.
Tamara je mala,
ali je svesna svega.
Potrebni su joj posebna ishrana i nega.
Uz nju su mama, tata i bata,
a baka i deka radosno joj otvaraju vrata.
Tetka daje podršku sa strane,
u mislima sa njom provodi dane.
Moli boga i zna da će hrabra lepotica
da pobedi,
sa njenom snagom, niko i ništa
se ne poredi.
Prihvatila je terapiju kao omiljenu igračku
za hrabrost Tamari treba dati značku.
Stalno nešto crta, piše i boji,
osmeh na licu prelepo joj stoji.
A oči kao vedro nebo, plave, ukras su njene majušne glave.
Pišem a u grudima me jako steže,
za Tamaru posebna nit me veže.
Želim joj da ove godine pobedi,
da beli mantil kao doktorka u budućnosti nosi,
da svoj deci bolest kao travu pokosi.
Deca ne treba sa rakom da se bore,
deca treba o ljubavi da pevaju i govore.
Naši su mali a najhrabriji ljudi,
pomozi im, uvek human budi!

I Biljanin otac se bori kao lav: „Daće Bog da svi budu dobro i da ozdrave“

Ovo nije jedina borba koja se vodi u Biljaninoj porodici. I nažalost, ni redak slučaj da je u porodičnom okruženju prisutna najmanje jedna maligna bolest.

Biljanin otac ima primarni tumor štitne žlezde i metastaze na plućima i glavi. I njemu je posvetila pesmu.

– Tata se bori k’o lav. A mene ogromna ljubav pokreće i inspiriše… Posebno mi je drago što je ta moja emocija prepoznata jer sve je u životu prolazno, ali zauvek se pamti jedino osećaj koji smo u nekome izazvali. Daće Bog, prvo da svi budu dobro i ozdrave, a onda i da sve moje emocije, na različite teme, stanu u jednu lepu knjigu. Najdublje emocije se kriju u mojim napisanim redovima i sve što imam sam pesmama rekla – zahvalna je Biljana Krstić eKlinika portalu na prilici, lepim rečima i podršci koja joj mnogo znači, kao i njenoj porodici u ovoj, nadamo se, uspešnoj borbi.