Sa 4 godine dobio je leukemiju, a sa 8 rak testisa: "Uz pomoć ove biljke sam 2 puta pobedio kancer"

   
Čitanje: oko 4 min.
  • 0

Roland Nemet je još kao dečak prošao kroz dve teške maligne bolesti. Prvi put dijagnostikovana mu je akutna limfoblastna leukemija, a samo nekoliko godina kasnije suočio se sa tumorom testisa. U trenucima kada je njegova porodica dobijala najteže prognoze, tražili su svaki mogući način da mu pomognu. Danas, kao nutricionista i čovek koji je svoje iskustvo pretočio u misiju pomaganja drugima, govori o borbi, strahu, gubitku, ali i o dedi koji nije prihvatao da je odustajanje jedina opcija.

Kada dete od četiri godine počne da spava gotovo čitav dan, roditelji najpre pomisle da je u pitanju umor, pad imuniteta ili neka prolazna zdravstvena tegoba. Međutim, iza Rolandovog neobičnog umora krila se dijagnoza koja je njegovoj porodici iz temelja promenila život – leukemija.

Danas, mnogo godina kasnije, Roland Nemet otvoreno govori o detinjstvu koje je obeležila borba za život, o drugoj dijagnozi koju je dobio sa samo osam godina i o čoveku koji je, kako ističe, bio njegov najveći heroj – dedi.

U razgovoru za eKliniku, Roland se prisetio trenutaka kada su lekari njegovoj porodici saopštavali najteže informacije, ali i odluka koje su donosili u trenucima kada je delovalo da više nema mnogo mogućnosti.

Prvi simptomi pojavili se kad je imao četiri godine

Sve je počelo neobjašnjivim umorom. Roland je postajao sve iscrpljeniji, a porodica je u početku verovala da je reč o oslabljenom imunitetu. Pokušavali su sa vitaminima i drugim preparatima, ali njegovo stanje nije se popravljalo.

Krvna slika pokazala je određena odstupanja, zbog čega se najpre posumnjalo na anemiju. Međutim, meseci su prolazili, a rezultati su bili sve lošiji.

„U poslednjem periodu možda sam spavao 17, 18, čak i 20 sati dnevno. Mislim da to apsolutno nije normalno za dete koje ima četiri godine“, prisetio se Roland.

Prelomni trenutak dogodio se kada je lekar pozvao njegovu majku i insistirao da dete odmah odvedu u bolnicu. Dodatne analize u Novom Sadu otkrile su da nije reč o anemiji, već o akutnoj limfoblastnoj leukemiji.

Za porodicu je to bio ogroman šok. Odjednom su se suočili sa pitanjima na koja nisu bili spremni, a umesto očekivanog oporavka od navodne anemije, počela je borba za Rolandov život.

Lekari nisu mogli da mu obezbede terapiju, a porodica je donela tešku odluku

Roland je ispričao da je tokom lečenja u Srbiji došlo do problema sa dostupnošću određenih lekova, zbog čega je terapija bila otežana. Njegovo stanje se pogoršavalo, a porodica nije želela da pasivno čeka dok neizvesnost postaje sve veća.

Tada je njegov deda odlučio da preuzme inicijativu. Porodica je, uz preuzimanje odgovornosti za dalji postupak, napustila bolnicu i odvela Rolanda u Segedin, u Mađarskoj.

Tamo su nakon novih analiza dobili još teže informacije.

„Doktorka je rekla da moramo odmah da pokrenemo terapiju i da, ako imam sreće i ostanem živ naredne dve nedelje, postoji velika šansa da ću se izlečiti“, ispričao je Roland.

Lečenje je bilo izuzetno teško. Primao je intenzivnu terapiju, a posledice su bile iscrpljujuće. Gubio je kosu, snagu i sposobnost samostalnog kretanja. Kako je opisao, u jednom trenutku više nije mogao ni da kontroliše osnovne telesne funkcije.

Ipak, upravo u tom periodu dogodio se susret koji će, prema njegovim rečima, promeniti tok njegove borbe.

Doktorka govorila o jednoj biljci, a deda počeo da istražuje

Roland je ispričao da se među lekarima koji su učestvovali u njegovom lečenju nisu svi slagali oko uključivanja alternativnih metoda. Ipak, jedna iskusna doktorka razgovarala je sa njegovim dedom o mogućnostima dodatne podrške organizmu.

Tada su prvi put čuli za speltu i sok od spelte.

Njegov deda počeo je da istražuje, nabavlja knjige i traži informacije o ovoj biljci, a porodica je uspela da pronađe distributera u Budimpešti.

„To je bilo užasnog ukusa. Počeo sam da koristim taj sok i zaista je bilo katastrofalno“, prisetio se Roland kroz osmeh.

Prema njegovom svedočenju, nekoliko dana nakon što je počeo da ga koristi primetili su prve promene u njegovom opštem stanju. Postajao je budniji, imao je više energije i lakše je podnosio terapije.

Roland navodi da je nakon nekoliko meseci ušao u remisiju.

Ipak, posebno je važno istaći da je reč o njegovom ličnom iskustvu i da on sam danas naglašava da ovakvi proizvodi ne mogu da zamene onkološko lečenje, lekove i savete lekara.

Mislili da je najgore prošlo, a onda se sa osam godina pojavio novi tumor

Nakon prvog izlečenja porodica se nadala da je najteže ostalo iza njih. Roland je ponovo počeo da živi kao dete, ali priznaje da tada nisu dovoljno pažnje posvećivali ishrani i drugim životnim navikama.

Samo nekoliko godina kasnije usledio je novi udarac. Sa osam godina primetio je promenu na testisu, koja je vremenom počela da se uvećava.

U tom periodu već je izgubio oca, što je dodatno otežalo čitavu porodičnu situaciju. Drugi put se našao pred ozbiljnom dijagnozom, a lečenje je ponovo bilo izuzetno zahtevno.

Roland je otkrio da su lekari u jednom trenutku odlučili da prekinu terapiju jer je njegov organizam bio toliko iscrpljen da je postojala opasnost da ga terapija dodatno ugrozi.

Porodica se ponovo našla pred neizvesnošću, a njegov deda ponovo je preuzeo glavnu ulogu u potrazi za načinom da pomogne unuku.

O tome kako je izgledao njegov drugi susret sa bolešću, zašto su ga lekari pripremali za mogućnost da neće dočekati naredni rođendan i kakvu je ulogu u svemu ponovo imala spelta, Roland je govorio u nastavku razgovora.

Ceo razgovor sa Rolandom Nemetom pogledajte u videu na početku teksta.

(eKlinika.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

eKlinika zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

ePodcast

  • Eur: <% exchange.eur %>
  • Usd: <% exchange.usd %>