Naslovna / Moja priča

Prljavi inspektor Blaža: Plakao sam i ne stidim se toga

Piše: Marijana M. Rajić|17:00 - 12. 10. 2022.

Prljavi inspektor Blaža mladolikost i pozitivan duh duguje majci ali i sopstvenoj disciplini, muzici i svojoj „kučkarskoj sekti“, a ne libi se i da zaplače jer, kako kaže, od toga nema ništa prirodnije

Prljavi inspektor Blaža Prljavi inspektor Blaža ima neka jasna životna pravila koja su, uveren je, tajna njegove mladolikosti i pozitive koju sa svima nesebično deli Foto: Shutterstock/Privatna arhiva

Najveći broj ljudi ne zna njegovo pravo ime, što znači da je svoje umetničko odabrao bez greške. Igor Blažević, svima poznat kao Prljavi inspektor Blaža, ima jasna životna pravila koja su, uveren je, tajna njegove mladolikosti i pozitive koju sa svima nesebično deli.

Pljavi Inspektor Blaža – čovek koji je stalno nasmejan

Pa, kako je moguće da je stalno nasmejan? Ima li iko ko je nasmejan stalno, čak i kada ga šiba život, koji to radi ne želeći da pravi odabir? Moguće je, uverava nas Blaža.

Izgleda da je, odaje nam, od nekog svog životnog druida, poput Obeliksa, popio svojim samim rođenjem čudesni napitak vedrine, pozitive, humora, ali i onoga što je najvažnije, a to je prirodna duhovitost. Jer, njegov duh je britak, brz, u sekundi smisli novi zez i neki novi gaf, ali uvek tako da se svi oko njega nasmeju, i pre svega, osećaju dobro.

Kod njega nema ničega što je usiljeno ili isplanirano. On je, jednostavno – to. Izgleda da je, priznaje još u razgovoru za eKlinika portal, tim napitkom dobio u isto vreme komplikovanu, a zapravo vrlo jednostavnu tajnu života. Ona glasi: biti ono što jesmo, bez izlaganja stresu i nepotrebnim situacijama koje će nam urnisati živce i time život i skratiti.

Tajna čarobnog napitka ili jednostavno priroda?

E, pa sad, kažemo mu – lako je to reći… Je l’ moguće stvarno tako živeti? I šta kada sam umesto smeha jednostavno grunu suze, a to nas, bar u nekom trenutku, sve čeka?

Potpisnik ovih redova sebe smatra osobom koja se često smeje i teži tome u svom životnom ambijentu. Ipak, kada je sa Blažom u društvu, pri svakom susretu se podseti koliko nam je jedan takav dobri duh, kada bismo mogli da ga nosimo sa sobom uvek i svugde, potreban i dragocen. Jer smeh nas leči, smeh nas ponekad drži na površini, da ne potonemo.

I nije to preterivanje: nekad je smeh naša poslednja slamka spasa da u turbulentnom životu koji nas melje, jednostavno, ne poludimo.

Prljavi inspektor Blaža: Kod doktora „hrabro“ kao i svaki muškarac

Bez sumnje, centralna osoba njegovog života bila je majka koja je, priča nam Blaža, razumela bit života, a to je unutrašnji mir.

– I tu pozitivnu energiju sam nekako prirodno usvojio od nje, sa amanetom da je prenosim na druge ljude. Ništa nam ta pozitiva ne znači ako je ne podelimo i drugima. Posebno ako se „prima“ i ako ljudi oko nas reaguju, oraspolože se i nasmeju. Majka je bila jedna jako disciplinovana osoba što se tiče zdravlja. Redovno je išla na preventivne preglede, baš kao što to čini i moja supruga. E, uz sve drugo što je dobro, to nisam povukao ni od jedne. Baš kao i drugi muškarci, kod lekara odlazim tek kad počnem da „mrem“. Idem tek kad primetim nešto, neki simptom, a i onda odem sa odlaganjem – nije zbog toga baš najsrećniji naš sagovornik, ali protiv sebe ne može.

I inspektori i Supermeni plaču, čovek ne sme da sabija emocije

Za uvek nasmejane ljudi i one koji nas obasipaju pozitivnom energijom, kažu i da duboko u sebi važe za ljude koji su suprotno slici koju ostavljaju, i najranjiviji. Od njih se uvek očekuje da nasmeju, imaju neki fazon, vic, geg. A šta je sa njihovim emocijama i može li se baš uvek biti nasmejan? Da li je i kada Blaža plakao, je li to sramota?

– Dolazimo u godine kada nam roditelji i drugi dragi ljudi odlaze sa ovog sveta. To ne možemo da izbegnemo. Svest da naši najdraži neće više biti ovde, da nećemo sa njima više moći da delimo sve ono na šta smo navikli, ne može da nas drži kao da smo kamen. Nisam izuzetak, mislim i da ne postoje. Desilo se, i plakao sam. To su dani kada jedino suze i tugovanje mogu istinski da nas pročiste i izleče. Ne vidim u tome ništa čudno ni loše. Naprotiv. To je tako ljudski, a nije dobro sabijati i zadržavati emocije. Smeh nije moj odbrambeni mehanizam, smeh je sastavni deo mog bića. Zašto bih se stideo trenutaka kada su to i suze?

Tajno pravilo: Prljavi inspektor Blaža i žene ne pitaju za godine

Njegova mladolikost i gotovo dečački izgled nikako ne korespondiraju sa tim da je već trideset godina na sceni sa svojim „Kljunovima“. Na internetu, doduše, stoji podatak da Prljavi inspektor Blaža ima „između 30 i 50 godina i da je tako već poslednjih 20 godina“.

– To je tako u mojoj glavi i tako treba i da ostane. Godine mogu da budu broj, ali za to je potrebna pre svega lična disciplina kojoj mnogi od nas nisu skloni i nisu za nju spremni. Često, kada vidimo buckasto dete, uz njega je i buckasta majka (ne govorim o zdravstvenom aspektu, nego o navikama i obrascu). Dakle, nije uvek samo do babe koja tera da se jedu palačinke i prženice. Uz to je nezaobilazna genetika, gde opet moram da spomenem moju majku – priča nam Blaža i odaje jedan od svojih tajnih recepata za bolje zdravlje i dužu mladolikost:

Šta i kako jede jedan dvometraš sa vitkom linijom

– U mom slučaju, pravila su jasna a odnose se prvenstveno na redovne obroke. Lagani doručak je u 10 sati, ručak uvek u 13 gde god da se zateknem. Večera je u 19. To su neke stvari koje drugim ljudima možda zvuče besmisleno, ali kada uđete u naviku, postane dobra rutina koja vas drži uvek sa dovoljno energije. Posle obroka se redovno peru zubi. Najverovatnije sam upravo tom disciplinom „zaradio“ vitku liniju. Uz moju visinu od 2 metra i 1 centimetar, telesna težina od 87 kilograma nepromenjena je već tridesetak godina. Ne konzumiram ništa što bi moglo da ugrozi moje zdravlje. Moja generacija je igrala fudbal. Tako smo se „dizali i spuštali“. Nikada, doduše, ne znamo koji zdravstveni zapis iz naših generacija može da se aktivira i kada? – pita se Blaža.

Prljavi inspektor Blaža Kljunovi

Skoro 30 godina na sceni sa „Kljunovima“ ista, nepresušna energija Foto: „Live production“

Život bez društvenih mreža oslobađa

Po još nečemu je, a to je prilično neverovatno, jedinstven ako govorimo o osobama sa javne scene. Nema nijednu društvenu mrežu. Mišljenja je da to može žestoko da optereti čoveka i da svakodnevna konzumacija informacija u ogromnim količinama troši mozak i prostor u njemu.

– Samim tim, mozgu onda ostaje manje vremena za neke druge lepe stvari koje mogu i treba da mu budu hrana. Jer, Fejsbuk ne služi samo za neke divne stvari kao što je pronalaženje starih prijatelja, već je i sredstvo za širenje loših, traumatičnih informacija na koje čovek ne može a da ne odreaguje. Imam svoj sistem šta je to što ne konzumiram i tako sebe štitim od onoga što bi moglo dodatno da me optereti. Ali, nemam ništa protiv ljudi koji to čine. Možda je to njihov lični recept da se osećaju bolje i „plivaju“ kroz život. Svako treba sebi da odredi nešto što misli da je za njega dobro i onda da to i sprovodi – misli naš sagovornik.

Muzika je spas i izlaz iz svake nedaće

Bez nje ne može. Smatra je izvorom i eliksirom života. U njegovom je prisutna na dva načina. Ne samo tako što gotovo 30 godina sa svojom grupom „Kljunovi“ uveseljava ljude i svira, uz svo prisutno „zezanje“ žestok rokenrol, već i zbog toga što zaista živi u njenom ritmu i po njenom diktatu.

– Prvo što uradim kad se probudim, jeste da uključim svoju muzičku liniju i pustim nešto iz svoje bogate kolekcije. Pored toga što se muzikom bavim profesionalno, od svoje 14. godine sam i kolekcionar. Tada sam kupio svoju prvu ploču i više nikada nisam prestao. Volim i sakupljam muziku iz svih razdoblja i žanrova, uvek mogu da proberem nešto što mi se dopada i da obogatim kolekciju. Poput hrčka sam – opisuje Blaža svoju strast i objašnjava kako pokušava da utiče i na druge ljude:

„Zašto ovde nema muzike?“

– Muzika je stalno u mojim ušima. Samo trenutak pre nego što smo počeli ovaj razgovor, to je, na primer, bio jedan novi, „strašan“ kantri album amerikanca Vilija Nelsona (Willie Nelson). Kad dođem negde u goste, ja lepo pitam: „Zašto ovde nema muzike?“ Muzika opušta, pravi ambijent dobre energije. A to je svima potreban korak ka tom unutrašnjem miru o kome govorimo i kome bi trebalo svi da težimo – propisuje Prljavi inspektor Blaža još jedan od svojih proverenih životnih recepata.

Kučkarska „sekta“ informiše i jača zdravlje

Blažu možete sresti na velikim binama i festivalima, ali i u prolazu, kao dobrog komšiju. Najčešće, doduše, sa njegovom kučkarskom „sektom“ u Tašmajdanskom parku. Više od polovine života je proveo sa životinjama, uz nekog kućnog ljubimca. Siguran je da i njima, bez sumnje, takođe duguje deo dobrog zdravlja.

Prljavi inspektor Blaža, Aki i Roki

Deo tašmajdanske kučkarske obaveštajne službe: Inspektor Blaža, agenti Aki i Roki Foto: Privatna arhiva

– Psi nas izvode u prirodu, a s vremenom svi počinjemo nekako da ličimo na njih. Trenutno su deo mog sveta i moje porodice Aki i Roki, bišon i jorkširski terijer. Oni takođe donose neverovatnu radost u kuću. Kog god ljubimca da imate, bilo da je to papagaj, pas… doprinosi tome da se bolje osećate. Ljudi koji to nisu iskusili ne mogu ni da razumeju. Često daju neke komentare koje, kada čujete, potpuno vam je jasno da nemaju pojma o čemu se tu radi. Žao mi je jedino što ne shvataju šta gube – kaže Blaža i odaje nam još nešto važno:

Zašto kučkari znaju sve a mačkari su neobavešteni

– Pitali ste me kako živim bez društvenih mreža? Lako! Kučkari su najbolje informisana obaveštajna služba koja postoji. Budite uvereni da znamo sve: mi u parkiću znali smo i kada će da počne rat u Ukrajini, znamo i kako će kod nas biti sa politikom ali ne možemo da vam kažemo. Pitajte kučkare kakvo će biti vreme, koja se nova pošast sprema svetu, i sve ostalo. Tu su, doduše, hendikepirani ovi sa mačkama jer ih ne izvode, pa su onda neobavešteni – po ko zna koji put je uspeo da nas zasmeje, a da možda uopšte nije imao ciljanu nameru.

Imam jednu želju

Želja mu je da još jednom, treći put, vidi svetsku rok atrakciju The Rolling Stones, jer, kako kaže, njima je tako dobro na sceni.

– Samo ih pogledajte i videćete: šta god ljudi pričali o industriji novca, njihovim odnosima, zdravstvenim i drugim egzibicijama, suština je: njima je u njihovoj koži sjajno. Oni su srećni dok su na stejdžu. Energija im je svežija i jača nego kod mnogih, daleko mlađih. Zbog toga bih želeo bih još jednom da ih vidim i čujem – ispričao je u razgovoru za eKlinika portal Igor Blažević, alijas Prljavi inspektor Blaža.

Pre preuzimanja teksta sa našeg sajta obavezno pročitajte USLOVE KORIŠĆENJA. Posebno obratite pažnju na član 6. i 8.2.
TEME:
Vaš komentar nam je dragocen!

Ostavite odgovor

Preporučujemo