Psihologija

Teški momenti deo su života, može li da nas ojača „ono što nas ne ubije“

Priredio/la: D. T.

Moguće je da kod jednog broja ljudi dođe do razvoja dubokih strahova i nesigurnosti, kod drugih neće biti većih promena, ali neki će ljudi iskusiti nešto što će im zauvek promeniti život

Teški životni momenti su neizbežni. Patnja, stradanja, bolesti, prirodne katastrofe, ratni sukobi i ovog momenta ispisuju stranice ljudske istorije. Čovek je biće sukoba, ali i nade i mogućnosti da i iz „poraza“ izvuče nešto dobro i osnaži svoju ličnost i psihičko zdravlje. Posttraumatski rast je termin kojim se u psihologiji opisuju promene posle traumatičnog iskustva. Posttraumatski rast ne negira teške momente i bol, zasniva se na pretpostavci da trauma može da bude podstrek za promenu i pronalaženje smisla.

Kako smo „programirani“?

Čovek je „programiran“ tako da izdrži i više nego što može da zamisli, podseća profesor Sarah Lowe sa Yale School of Public Health.

Da i negativno iskustvo može da bude put ka napretku, navodi studija iz 2018. godine objavljena u časopisu Journal of Personality and Social Psychology.

– Neprijatni doživljaju mogu da nas nateraju da preispitamo svoj život i stavove. Teško je, ali na ovaj način „život nije ravan“ i možemo mnogo više da učimo i saznajemo – kaže klinički psiholog dr Ann Marie Roepke.

Psiholozi i psihijatri navode da teški momenti neće sve u istoj meri ojačati. Moguće je da kod jednog broja ljudi dođe do razvoja dubokih strahova i nesigurnosti, kod drugih neće biti većih promena, ali neki će ljudi iskusiti nešto što će im zauvek promeniti život.

Šta deluje izlečujuće?

Prema pojedinim istraživanjima za posttraumatski rast spremnije su po prirodi otvorene osobe, ljudi koji vole promene. Zapaža se da osobe koje su doživele izrazito jako traumatično iskustvo slobodnije prihvataju nove prilike, duhovite su nastoje da imaju kvalitetne odnose sa drugim osobama, menjaju stavove prema duhovnosti.

–  Samo saznanje da je rast moguć i posle traume deluje izlečujuće na neke osobe – ističe Roepke.

Pojedine osobe snaže se otkrivajući svet koji najčešće ne vidimo. Poezija, muzika, slike, knjige, mogu u tim trenucima da budu vrata koja omogućavaju ulaz u do tada nam nepoznat i čudesan svet.

Na kraju shvatimo da smo jači nego što mislimo

– Kada doživite tragediji obično prvo pomislite da nemate dovoljno snage da istrpite sve šta se dešava. Kako često nemamo izbora, na kraju shvatimo da smo jači nego što mislimo – kaže psihoterapeut Health Amy Morin.

Morin je imala je 26 godina kada je postala udovica. Tri godine ranije umrla joj je majka.

– Bilo je dana kada mi je sve izgledalo kao noćna mora. Shvatila sam da je sasvim normalno da se osećam loše, ali nastojala sam da ma koliko nekada bilo teško radim na stvaranju novog života. Kada patimo i dobronamerne osobe nekada izgovore pogrešne reči, kao na primer, „nemoj da toliko brineš ti ćeš se ponovo udati“. U tim momentima povlačila bi se korak unazad, shvatila da je moje srce i dalje i pored svih teškoća na pravom mestu – kaže Morin.

Teški životni momenti prilika su da dopustimo sebi da budemo hrabri. Morin objašnjava je bila povučena osoba u detinjstvu i mladosti, bez mnogo poverenja u svoje mogućnosti.

– Uvek mi je bio potreban neko da kaže: „Da, ti to možeš“. Kada posumnjate u sebe, uvek napišite nekoliko razloga zbog kojih ste spremni da se prihvatite nekog posla ili novog poduhvata. Neka vam oni budu mali podsetnici – naglašava Morin.

Mala pažnja i jedan momenat mogu da pokrenu novi život

Lindsey Roy je 2013, u incidentu na brodu, zamalo izgubila život. Amputirana joj je leva noga, na desnoj je dobila jake povrede, oštećeno joj je i desno rame.

Usledile su brojne operacije, teški životni momenti i dugotrajni oporavak. Roy je posle svega smogla snage da na svoj način „izađe iz invalidskih kolica“.

– „Da, ovo je užasno, ali da li je moguće da iz svega proizađe nešto dobro?“, stalno sam se pitala. Prošlo je dosta vremena i ništa se nije događalo, a onda mi je jednog dana moj četvorogodišnji sin doneo svoje plišane igračke kako bi se osećala bolje. Posebno je brinuo o plišanoj gusenici kojoj je nedostajala jedna noga – priseća se Roy. Ona dodaje da je u tom momentu shvatila da će njen sin izrasti u jaku osobu, sa dosta empatije, u čoveka koji je otvoren za različitosti.

Ovaj način mišljenja je promenio njeno gledište, sada navodi da je shvatila da i njen život ima dosta prednosti.

Lako je ofarbati nokte kada možeš da skineš nogu – kaže u šali Roy.