Sam pojam "histrionični" znači "dramatičan" ili "teatralan" Foto: Shutterstock
Histrionični poremećaj ličnosti (Histrionic personality disorder/HPD) je mentalno stanje koje karakterišu nestabilne emocije, iskrivljena slika o sebi i preplavljujuća potreba da osoba bude primećena.
HPD karakterišu intenzivne, nestabilne emocije i iskrivljena slika o sebi. Osobe sa ovim poremećajem često nisu svesne da su njihovo ponašanje i način razmišljanja problematični. Reč je o mentalnom stanju koje karakterišu intenzivne i nestabilne emocije, kao i iskrivljena slika o sebi. Sam pojam „histrionični“ znači „dramatičan“ ili „teatralan“.
Osobe sa ovim poremećajem zapravo imaju nisko samopouzdanje koje zavisi od odobravanja drugih, umesto da proizilazi iz unutrašnjeg osećaja sopstvene vrednosti. Imaju neodoljivu potrebu da budu primećene i često se ponašaju dramatično ili neprimereno kako bi privukle pažnju. Histrionični poremećaj ličnosti spada u grupu takozvanih Klaster B poremećaja ličnosti, koji se odlikuju dramatičnim i nepredvidivim ponašanjem.
Za dijagnostikovanje stručnjaci moraju utvrditi da osoba ispunjava najmanje pet kriterijuma ponašanja.
HPD se obično razvija u kasnim tinejdžerskim ili ranim dvadesetim godinama života.
Češće se dijagnostikuje kod žena, ali istraživači veruju da je poremećaj kod muškaraca često nedovoljno prepoznat i dijagnostikovan. HPD je relativno redak. Procenjuje se da pogađa oko 1 odsto populacije, ali se istraživanja i studije sprovode svakodnevno, pa bolje upoznavanje samog poremećaja može promeniti ove brojke.
Glavna karakteristika HPD-a je izražena, površna emocionalnost, ali i upadljivo ponašanje usmereno na privlačenje pažnje. Ono je često seksualizovano sa takvom vrstom aluzija, ali to ne mora da bude slučaj kod svih pacijenata.
Osobe sa ovim poremećajem mogu:
HPD, kao i drugi poremećaji ličnosti, još uvek nije u potpunosti razjašnjen. Međutim, istraživanja ukazuju na nekoliko mogućih faktora:
Dijagnoza se obično ne postavlja pre 18. godine jer se ličnost i dalje razvija tokom detinjstva i adolescencije.
Ljudi sa poremećajem ličnosti često nisu svesni problema u svom ponašanju pa obično ne traže pomoć, osim ako ne dožive depresiju ili anksioznost zbog posledica svog ponašanja (npr. raskidi, problemi na poslu). Psiholozi i psihijatri postavljaju dijagnozu na osnovu:
Takođe, mogu zatražiti informacije od porodice i prijatelja osobe kako bi dobili kompletniju sliku.
Prema Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje (DSM-5), dijagnoza histrioničnog poremećaja ličnosti se postavlja ako osoba ispoljava najmanje pet od sledećih osobina, odnosno kontinuirano ispoljavanih modela ponašanja:
Osobe sa HPD-om obično ne prepoznaju da im je ponašanje problematično, što otežava lečenje. Međutim, ponekad traže pomoć ako dožive depresiju ili probleme u vezama, ili ih na to motiviše porodica.
Psihoterapija (terapija razgovorom) je glavni oblik lečenja i pomaže osobama da prepoznaju uzroke svog ponašanja i izgrade zdravije odnose.
Neke od efikasnih terapijskih metoda su:
Ne postoje specifični lekovi za HPD, ali se mogu koristiti antidepresivi i anksiolitici ako osoba uz ovaj poremećaj pati od depresije ili anksioznosti.
Iako ne postoji lek za HPD, mnogi ljudi sa ovim poremećajem vode produktivne živote. Terapija može značajno poboljšati kvalitet njihovih odnosa i društvenog funkcionisanja. Međutim, teži slučajevi HPD-a mogu dovesti do ozbiljnih problema u karijeri i ličnim odnosima.