Strah od napuštanja je jedan od oblika anksioznosti koji može snažno uticati na naše emocionalne veze i svakodnevno funkcionisanje. Iako se može razviti u bilo kom životnom dobu, određeni tipovi ličnosti, kao i životne okolnosti, čine neke osobe posebno ranjivima.
1. Zašto strah od napuštanja imaju osobe koje su doživele traumatičan gubitak u detinjstvu
Jedan od najčešćih korena ovog straha nalazi se u detinjstvu. Napuštanje, smrt roditelja, razvod ili emocionalno zanemarivanje, ostavljaju duboke tragove. Deca koja su rano izgubila osećaj sigurnosti često razviju duboku potrebu za kontrolom i potvrdom u vezama kao odrasli.
2. Ljudi sa nesigurnim stilom vezivanja i strah od napuštanja
Osobe koje su u detinjstvu imale roditelje koji su bili emocionalno nedostupni, nepredvidivi ili preterano kritični, često razviju tzv. anksiozni stil vezivanja. Ove osobe u odraslom dobu mogu da budu opsesivno privržene, stalno traže potvrdu ljubavi i boje se da će biti ostavljene.
3. Osobe koje imaju nisko samopouzdanje
Strah od napuštanja često ide ruku pod ruku sa niskim samopouzdanjem. Ljudi koji duboko u sebi veruju da nisu „dovoljno dobri“ često veruju da će ih drugi neminovno napustiti kada ih „otkriju“.
4. Oni koji su odrasli u disfunkcionalnim porodicama
U porodicama gde je bilo emocionalnog, fizičkog ili verbalnog nasilja, dete može usvojiti uverenje da ljubav znači trpljenje, napuštanje ili odbacivanje. Kao odrasli, ovakvi ljudi često nesvesno ulaze u toksične odnose koji potvrđuju njihova ranija uverenja.
5. Ljudi koji brzo ulaze i izlaze iz veza
Pojedinci koji često menjaju partnere, a pri tom traže „onog pravog“, mogu, paradoksalno, patiti od intenzivnog straha od napuštanja. Ulaskom u novu vezu pokušavaju da popune unutrašnju prazninu, ali čim osete bliskost aktivira se strah i dolazi do povlačenja ili sabotaže odnosa.
6. Osobe sklone perfekcionizmu i kontroli
Oni koji osećaju potrebu da sve drže pod kontrolom često to rade iz straha da će ih drugi odbaciti ako ne ispune sva očekivanja. Perfekcionizam je za njih štit od moguće emocionalne povređenosti.
Kako prepoznati strah od napuštanja kod odraslih?
Najčešće su prisutne neke od ovih osobina:
- Stalna potreba za potvrdom ljubavi i sigurnosti
- Preterano davanje sebe u vezama
- Teškoće u uspostavljanju poverenja
- Strah od bliskosti, ali i od samoće
- Ostajanje u toksičnim vezama iz straha da ne ostanu sami
- Sabotiranje zdravih odnosa zbog osećaja da su „suviše dobri da bi bili istiniti“.
Zašto je važno prepoznati ovaj strah?
Strah od napuštanja ne prolazi sam od sebe. On se često krije iza ljubomore, zavisnosti od partnera, potrebe za kontrolom, burnih reakcija na povlačenje druge osobe… Ako se ne prepozna i ne tretira, može voditi do ozbiljnijih problema u mentalnom zdravlju: depresije, zavisničkih odnosa, poremećaja ličnosti.
Kako pomoći sebi ili drugima?
Psihoterapija je osnovni i najdelotvorniji vid pomoći. Ona pomaže u razumevanju uzroka i u menjanju toksičnih obrazaca ponašanja. Podrška bliskih osoba kroz razumevanje i strpljenje ima dodatnu vrednost, ali ne može zameniti stručnu pomoć. Tehnike samopomoći, kao što su vođenje dnevnika, svesna relaksacija i vežbe samopoštovanja, mogu pomoći u svakodnevnom funkcionisanju.
Čitavim tekstom je solidno obrađeno. Mislim da strah dolazi u mladosti-odrastanju. Deca se uče i tim situacijama kada se desi da neko od bližih iznenada umre, ne pustiti da prođe vreme a da se sa decom o takvoj situaciji razgovara da bih deca to doživela na pravi način, da nema stresa. Znači da nauče istinsku ljubav porodice i neminovnosti napuštanja. Jasno, stvar je u emocijama. Emocijama čovek mora naučiti da „upravlja“, ne može se emocija uvek deliti „kao u menzi“….