Prava magija Božića ne dolazi uz savršene jelke i pune stolove
Božić se često opisuje kao vreme radosti, topline i zajedništva. Ali istina je da mnogi ljudi upravo tog jutra nose težinu koja nema veze sa lampicama, poklonima i osmesima sa reklama. Usamljenost, siromaštvo, porodični lomovi, bolest ili osećaj da si ostao bez mesta kome pripadaš, sve to ume da se pojača baš kada se od tebe očekuje sreća.
Ipak, ono što nazivamo božićnom magijom često se pojavi onda kada joj se najmanje nadamo. Ne kao čudo iz filma, već kao mali, ljudski čin koji ostane zapamćen ceo život.
Jedan poklon, jedna knjiga i sećanje koje traje ceo život
Jedna žena i danas pamti Božić iz detinjstva, kada je imala osam godina i učestvovala u razmeni poklona u školi. Njena porodica bila je toliko siromašna da nisu mogli da kupe ništa za pokolon, pa je umotala staru očevu knjigu u već korišćen papir. Devojčica kojoj ju je poklonila rasplakala se, a sutradan je njena majka došla u školu. Delovala je strogo, sve dok nije ugledala dete koje je donelo knjigu.
Tada se nasmejala, iz torbe izvadila kesu punu poklona i dala je devojčici. Uz igračke, dobila je i novu odeću, ručak u restoranu, prvi u životu, i prijateljstvo koje traje i danas. Kaže da je to bio trenutak kada je prvi put osetila šta znači Božić i da od tada svake godine pokušava da tu dobrotu prenese dalje.
Kada pomoć stigne baš onda kada više ne očekuješ ništa
Druga priča dolazi od čoveka koji je Božić dočekao u prihvatilištu za beskućnike. Nakon godina porodičnih sukoba, mentalne bolesti i potpune otuđenosti, tog jutra skupio je hrabrost da majci pošalje poruku. Nije očekivao odgovor. Ali odgovor je stigao.
Razgovor sa porodicom, vest o ocu koji je preživeo tešku krizu i novčana pomoć koja mu je omogućila novi početak. Sve u jednom danu. Kaže da nikada nije bio toliko izgubljen i nikada mu pomoć nije došla u pravom trenutku kao tada.
Stotinu i četiri osmeha kao jedno tiho božićno čudo
Za nekoga je čudo Božića u tome što su svi korisnici doma za stare, koje jedan profesionalni Deda Mraz posećuje godinama, i dalje živi i prisutni tog jutra. Stotinu i četiri osmeha. Stotinu i četiri poklona. I svesnost da je još jedna godina, uprkos svemu, dočekana zajedno.
Jelka iz kutija i poruka koja se pamti zauvek
Za nekog drugog, Božić je bio noć kada je majka, iscrpljena razvodom i selidbom, sa sinom pretraživala kutije do zore kako bi njena deca imala jelku. Dete je ujutru ugledalo ukrašeno drvo i poruku „Srećan Božić“, potpisanu sa „Deda Mraz“.
Tek kasnije je shvatilo kolika je snaga bila potrebna da se u toj tuzi stvori mali praznik.
Mala čuda koja ne traže objašnjenje
Ima i onih priča koje su tihe i skoro neprimetne. Ostavljen poklon bez imena na stolu. Ulaznice koje ti neko pokloni bez ikakvog razloga. Mače koje te prati do kuće i samo odluči da ostane. Dva bicikla ostavljena na tremu, iako se znalo da novca nema.
Možda prava magija Božića nije u tome da sve bude lepo, već u tome da neko u pravom trenutku vidi drugog čoveka. Da se seti. Da pruži ruku. Da podeli ono što ima.
Ako je jutro tiho, ne znači da je prazno
Ako vam je ovo božićno jutro tiho, ako nije onakvo kakvo ste zamišljali, to ne znači da je manje vredno. Nekad je dovoljno da znamo da toplina postoji. Da se negde, baš danas, nečiji život malo pomerio nabolje. I to je sasvim dovoljno da Božić ima smisla.
Ako imate svoju božićnu priču, veliku ili sasvim malu, trenutak koji vas je iznenadio, utešio ili podsetio na druge ljude, biće nam dragoceno da je podelite sa nama i ostalim čitaocima eKlinike.
Nekad je baš takva priča ono što nekome, ovog jutra, najviše znači.
(eKlinika.rs)
eKlinika zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.