Zašto neki ljudi imaju potrebu stalno da vas vređaju? Psihologija otkriva šta se krije iza toga
Neki ljudi imaju stalnu potrebu da vređaju druge. Nekad to rade otvoreno, agresivno i glasno, a nekad kroz podsmeh, omalovažavanje ili „šalu” koja u stvari zna da zaboli. Kada se neko često ponaša na taj način, ljudi oko njega se prirodno pitaju: zašto? Šta tera čoveka da povređuje druge? I da li se oni zaista osećaju bolje kada nekoga povrede i omalovaže?
Psihologija već dugo pokušava da odgovori na ta pitanja, i istraživanja pokazuju da iza takvog ponašanja često stoji mnogo više od obične „zloće”.
Nesigurnost i potreba za osećajem moći
Jedan od najčešćih razloga jeste unutrašnja nesigurnost. Ljudi koji se osećaju inferiorno, neuspešno ili emotivno nestabilno ponekad pokušavaju da povrate osećaj moći tako što će omalovažiti nekog drugog. Kada nekoga ponize, makar na trenutak imaju osećaj kontrole i nadmoći.
Psihološka istraživanja podržavaju ovu ideju. Studija Univerziteta Britanske Kolumbije pokazala je da osobe koje imaju nisko samopouzdanje i visok nivo frustracije češće ispoljavaju verbalnu agresiju prema drugima. Umesto da rešavaju svoje probleme, oni ih često „izbacuju” kroz napadanje drugih ljudi.
Ljudi često ponavljaju obrasce koje su gledali tokom odrastanja
Neki ljudi su odrasli u porodicama ili sredinama gde su uvrede, ponižavanje i grubost bili svakodnevica. Ako dete godinama sluša omalovažavanje ili agresiju, velika je verovatnoća da će takav obrazac ponašanja kasnije smatrati normalnim.
Psiholozi objašnjavaju da čovek često nesvesno usvaja modele ponašanja iz svog okruženja. Zbog toga osobe koje povređuju druge ponekad zapravo samo ponavljaju obrasce koje nikada nisu naučile da prekinu.
Istraživanja sa Univerziteta u Mičigenu pokazala su i da osobe sa manjkom empatije teže osećaju tuđu bol. Kada nekoga povrede, oni emocionalno ne doživljavaju posledice svojih reči na isti način kao empatične osobe.
Da li se ljudi koji vređaju druge zaista osećaju bolje?
Kratkoročno, često da. Kada nekoga ponize ili uvrede, mogu osetiti trenutni nalet moći, superiornosti ili olakšanja. Psiholozi to nazivaju privremenim podizanjem ega. Međutim, taj osećaj ne traje dugo. Zato neki ljudi stalno ponavljaju isto ponašanje, jer im je potrebna nova potvrda sopstvene vrednosti kroz spuštanje drugih.
Dugoročno gledano, istraživanja pokazuju da hronično agresivne osobe češće pate od nezadovoljstva, problema u odnosima, usamljenosti i potisnutog besa. Drugim rečima, osoba koja stalno povređuje druge uglavnom nije istinski zadovoljna sobom.
Ljubomora, frustracija i manjak empatije
Nekada iza uvreda stoji ljubomora. Kada neko vidi osobu koja je uspešna, srećna ili samouverena, može osetiti sopstvenu nemoć. Umesto da radi na sebi, pokušava da „spusti” drugoga kako bi se osećao manje loše zbog sebe.
Postoje i ljudi koji uživaju u dominaciji nad drugima. Psihologija to povezuje sa narcizmom, manipulativnošću i određenim oblicima sadističkog ponašanja. Studija objavljena u časopisu Psychological Science pokazala je da određeni ljudi zaista osećaju zadovoljstvo kada izazovu emocionalni bol kod drugih, naročito ako im to daje osećaj moći ili pažnje.
Na kraju, važno je razumeti jednu stvar: ljudi koji su sigurni u sebe i svoje znanje, uglavnom nemaju potrebu da stalno ponižavaju druge. Uvrede često nisu dokaz vaše manje vrednosti, već pokazatelj njihovih unutrašnjih problema.
(eKlinika.rs)
eKlinika zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.