Lečenje u kućnoj radinosti nekad je podrazumevalo vruć čaj, preznojavanje pod debelim jorganom i, kao univerzalni lek za sve boljke – mamina supica. Poslednjih godina pojavio se, međutim, novi trend: ulogu lekara sve češće preuzimamo u svoje ruke.
Sam svoj lekar
Lekaru se neretko odlazi samo po recept – za lek za koji smo već zaključili da nam je potreban, ili za uput kod drugog specijaliste. Ako smo prehlađeni, kašljemo, imamo temperaturu, probleme sa želucem, migrenu… prijatelji, čak i sasvim nepoznati ljudi, samouvereno nam nude savet šta bi trebalo da preduzmemo. Lekara danas u donošenju odluke „šta da učinimo” doživljavamo, u najboljem slučaju, kao partnera, u najgorem kao nadzornika, tvrde stručnjaci.
– Nedavna istraživanja pokazuju da gotovo trećina stanovništva pribegava uzimanju lekova na svoju ruku, pa umesto lekara, posećuju forume na internetu, pitaju komšije i prijatelje. Procenat onih kojima je na taj način pomogao lek, ili im je uopšte bio potreban, vrlo je mali. Osim toga, svega desetak posto ljudi čita priložena uputstva. U većini slučajeva žene su te koje postaju „sam svoj lekar”, što je u skladu sa podacima da su osobe ženskog pola odgovornije prema svom zdravlju, ali i sklonije „samolečenju” – ističu naši sagovornici.
Lekovi bez granica
Naši lekari ističu da je jedan od dokaza da je trend „sam svoj doktor” u porastu i to da se povećala prodaja lekova bez recepta. Recimo, na tržištu se više hiljada lekova može kupiti bez lekarskog recepta. O „običnim” vitaminima, mineralima, kremama i sredstvima za mršavljenje ne treba ni govoriti. Određeni broj lekova je predviđen za primenu bez lekarskog recepta i to su tzv. bezreceptni lekovi. To su lekovi tipa analgetika za blaže bolove, lekovi za mučninu i povraćanje, kao i određeni antialergijski preparati. Međutim, korišćenje lekova za snižavanje krvnog pritiska u vidu samolečenja je potpuno neprihvatljivo, kao i uzimanje lekova za smirenje na svoju ruku. Zatim, uzimanje antibiotika se pokazalo neadekvatnim u čak 80 posto slučajeva, što znači da ne doprinosi izlečenju već samo porastu neželjenih efekata.
Lečenje kod „Dr Gugla” i rezultati istraživanja
Jedan od glavnih razloga jeste to što zdravstvene i medicinske informacije nikad nisu bile dostupnije i danas su među stvarima koje se najčešće pretražuju na internetu, pa su zbog toga sprovedene i neka naučna istraživanja. Evo do kakvih su rezultata došli istraživači nakon jedne sprovedene studije:
„Zdravstvene informacije su sve pristupačnija tema za više od 4,7 milijardi ljudi koji imaju pristup internetu širom sveta. Više od polovine Belgijanaca (56%) koristi internet, anegdotski poznat kao „Dr Gugl“, za prikupljanje informacija o zdravlju. informacije. Oni koji pretražuju na internetu informacije o bolesti i zdravlju su uglavnom mladi, žene i visoko obrazovani. Međutim, dve trećine ljudi smatra da su ove informacije nepouzdane, a jedna trećina prijavljuje konfuziju nakon pretrage. Ljudi traže informacije o bolestima, simptomima i tretmanima, kao i opšte zdravstvene informacije. Jedna petina traži informacije kako bi olakšala komunikaciju sa svojim lekarom i takođe traži informacije za svoje rođake. Izvori koje pacijenti koriste su različite: veb stranice grupa za podršku, blogovi pacijenata, veb stranice koje su kreirali urednici popularnih medija i veb stranice alternativnih medija i zdravstvenih radnika”.
Lekari, uključujući i lekare opšte prakse, nisu baš upoznati i nemaju samopouzdanja sa pacijentima koji „guglaju“, navodi se dalje u rezultatima ove studije. Na pitanje kako se nose sa ovom pojavom, lekari su rekli da se osećaju ugroženo i da je njihova stručnost zanemarena. Upravo iz tog razloga lekari imaju tendenciju da ignorišu ili protivreče e-informacijama s kojima pacijenti dolaze na konsultacije. Štaviše, u akademskim i profesionalnim mrežama postoji tendencija da se obeshrabruju pacijenti da traže informacije o zdravlju na internetu i društvenim mrežama.
Koliko često Vi tražite informacije od „Dr Gugla” i da li to radite pre ili nakon posete lekaru?
Naravno da trazim savet od ,,Dr.Gugla,, kad ni do jednog specijaliste ne mogu da dodjem.
Ovo sto se u Srbiji radi sa ljudima je apsolutno bezobrazno i nehumano.