Naslovna / Zdravlje

Kako se leči atopijski dermatitis i zašto se znaci razlikuju kod dece i kod odraslih, objašnjava prof. dr Mirjana Gajić Veljić

Marijana M. Rajić|7:00 - 15. 11. 2024.

– U osnovi oboljenja je oštećenje funkcije barijere kože i hiperreaktivnost imunskog sistema na brojne alergene, iritanse i druge nepovoljne faktore sredine (vlaga, toplota, mikroorganizmi) – objašnjava u razgovoru za eKlinika portal prof. dr sci. med. Mirjana Gajić Veljić, specijalista dermatovenerologije

Atopijski dermatitis Prof. dr sci. med. Mirjana Gajić Veljić: Dijagnoza atopijskog dermatitisa se postavlja na osnovu jasno definisanih kriterijuma Fotomontaža: Mirjana Gajić Veljić/privatna arhiva/Shutterstock

Atopijski ekcem ili atopijski dermatitis (AD), kako se pravilno naziva oboljenje, česta je zapaljenska bolest kože hroničnog i recidivirajućeg toka, što znači da se smenjuju periodi pogoršanja i smirivanja bolesti. Glavni simptom oboljenja je svrab.

Kada se javlja atopijski dermatitis i zašto raste broj obolelih poslednjih decenija

Prema rečima prof. dr sci. med. Mirjane Gajić Veljić sa Klinike za dermatovenerologiju Univerzitetskog kliničkog centra Srbije, oboljenje se javlja kod 15-30 odsto dece i 2-10 odsto odraslih.

– To je najčešća kožna bolest dečijeg doba. Poslednjih decenija broj pacijenata sa AD ubrzano raste, posebno u razvijenijim zemljama i u gradskim sredinama, zbog veće izloženosti zagađivačima okolne sredine, kao i zbog smanjenog izlaganja infektivnim agensima u ranom detinjstvu. AD se najčešće javlja u prvoj godini života (oko 60 odsto pacijenata), dok se u prvih pet godina života manifestuje kod više od 80 procenata pacijenata. Do remisije, odnosno povlačenja bolesti obično dolazi do polaska u školu ili do puberteta (50-70 odsto slučajeva). Nažalost, kod značajnog broja pacijenata bolest perzistira, ili se čak prvi put pojavljuje, u odrasloj dobi. Postoje faktori koji otežavaju postizanje remisije, a to su postojanje AD ili drugih atopijskih bolesti kod članova porodice, početak u ranom detinjstvu, teža forma ekcema, kao i udruženost sa drugim atopijskim bolestima, posebno bronhijalnom astmom – kaže u razgovoru za eKlinika portal specijalista dermatovenerologije sa višegodišnjim iskustvom u lečenju dermatoloških oboljenja.

Sa kojim bolestima je atopijski dermatitis često udružen

Prof. dr sci. med. Gajić Veljić precizira da je oboljenje često udruženo sa drugim atopijskim bolestima, posebno sa alergijskim rinitisom i konjunktivitisom („polenska kijavica“), opstruktivnim bronhitisom, odnosno bronhijalnom astmom. U osnovi oboljenja je, objašnjava profesorka, oštećenje funkcije barijere kože i hiperreaktivnost imunskog sistema na brojne alergene, iritanse i druge nepovoljne faktore sredine (vlaga, toplota, mikroorganizmi).

Naša sagovornica navodi da se kod dece mlađe od 2 godine ekcemske promene uglavnom javljaju na licu (obrazi, čelo i brada, sa poštedom centralnog dela lica), poglavini i spoljašnjim delovima ekstremiteta. Kod starije dece (od 2 do 12 godine) promene su uglavnom lokalizovane u pregibima (vrat, lakatne i zatkolene jame, ručni i skočni zglobovi). Kod adolescenata i odraslih oboljenje se često prezentuje kao ekcem šaka, očnih kapaka, glave i vrata.

Atopijski dermatitis je izvor frustracija za čitavu porodicu: Zašto je važno početi sa lečenjem što ranije?

Poznato je da atopijski dermatitis nosi niz pridruženih problema koji nisu samo dermatološki, kao i da se reflektuje na porodicu – ne samo na pacijenta. Zašto je to tako?

– Rani početak i hroničan tok bolesti predstavljaju posebno opterećenje za celu porodicu sa velikim negativnim uticajem na kvalitet života. Deca sa AD su nervozna. Pored izraženog svraba, imaju stalni osećaj hladnoće, poremećaj sna, smanjenu koncentraciju i smetnje pri učenju. Sve ovo značajno narušava kvalitet života. Česti recidivi, superinfekcije, potreba za svakodnevnom terapijom i intenzivnom negom, predstavljaju dodatni izvor frustracija za pacijenta i čitavu porodicu. Zbog svega navedenog lečenje treba započeti što pre, odnosno odmah. Ne bi trebalo zanemariti pojavu čak i suvoće kože i blagog crvenila, kao ni osećaj svraba i peckanja. Najbolje bi bilo da se redovna nega i hidriranje kože sprovode već kod blage suvoće kože, čak i kod dece koja imaju atopijsku predispoziciju, a još uvek nemaju manifestacije AD. I kod najblažeg ekcema trebalo bi dete odvesti na pregled kod dermatologa kako bi se postavila prava dijagnoza i dobili saveti za pravilnu negu. Blagovremeno lečenje i redovna i pravilna primena neutralnih emolijentnih preparata i uljnih kupki, može da predupredi ozbiljnije manifestacije oboljenja i produži periode remisije – odgovara sagovornica eKlinika portala.

Kako se postavlja dijagnoza atopijskog dermatitisa

Individualni pristup je od velikog značaja u određivanju terapije i lečenju. Kako se postavlja dijagnoza i određuje adekvatna terapija deci, a kako odraslima? Ima li razlike i u čemu?

Oboljenje se manifestuje izuzetno suvom kožom, ekcemskim promenama na karakterističnim regijama i izraženim svrabom. Dijagnoza AD se postavlja na osnovu jasno definisanih kriterijuma, a intenzitet promena varira od blagih oblika, obično na pregibnim površinama, do težih generalizovanih formi sa zahvatanjem veće površine kože. Razlikuje se klinička slika AD kod beba, u dečijoj dobi i kod odraslih. Do šestog meseca života promene se nalaze uglavnom na obrazima, čelu i bradi, a mogu se proširiti na čitavu kožu. Javljaju se intenzivan svrab, crvenilo, vlaženje i kruste. Od osmog do desetog meseca često se javljaju promene na spoljašnjim stranama ekstremiteta (laktovi, kolena), jer deca počinju da puze. Promene se javljaju zbog dejstva iritanasa i alergena sa podova. U ovom uzrastu se mogu pojaviti i promene oko usta, što je u vezi sa rastom zuba i lučenjem pljuvačke. Od druge godine ređe se javljaju promene sa vlaženjem, a češće dolazi do pojave hroničnog ekcema, sa crvenilom i suvom kožom na vratu, pregibima laktova i zatkolenim jamama, u predelu ručja i skočnih zglobova, na šakama i stopalima. Na licu su česte promene oko očiju i usta („lipliker“ dermatitis), zbog lizanja i grickanja usana – detaljno opisuje prof. dr sci. med. Mirjana Gajić Veljić.

Koji su ciljevi lečenja i šta podrazumeva terapija za atopijski dermatitis

Profesorka Gajić Veljić naglašava da je lečenje AD kompleksno i da ga treba individualno prilagoditi svakom pacijentu. Ciljevi lečenja su, prema njenim rečima, smanjiti svrab, obnoviti epidermalnu barijeru, smanjiti zapaljenje, sprečiti i lečiti recidive bolesti, komplikacije i komorbiditete. Lečenje obuhvata opšte mere, lokalno farmakološko lečenje, fototerapiju, sistemsko farmakološko lečenje, kao i psihoterapijsku podršku i komplementarnu terapiju, kaže specijalista dermatovenerologije i dodaje:

– Terapija podrazumeva, pre svega, informisanost i organizovanu edukaciju pacijenata i roditelja, često i samih edukatora (lekara, sestara, vaspitača), izbegavanje provocirajućih faktora (pretopljavanje, znojenje, vunena odeća, jaki sapuni i drugi iritansi i alergeni), redovno, svakodnevno hidriranje kože kratkotrajnim tuširanjem (do 10 minuta), upotrebu specijalnih uljnih kupki i neutralnih emolijentnih preparata, kao i pravilno lečenje prema jasno definisanim protokolima prilagođenim svakom pojedinačnom pacijentu.

Da li se razlikuje lečenje kod dece i kod odraslih?

– Lečenje dece i odraslih osoba sa AD se ne razlikuje kada je u pitanju izbegavanje provocirajućih faktora i adekvatna nega, osim što je odraslim osobama potrebna veća količina emolijenasa. Što se antizapaljenske terapije tiče, sve što se primenjuje kod dece sa AD, koristi se i za lečenje odraslih pacijenata. Odraslim osobama su potrebni potentniji lokalni kortikosteroidi i kalcineurinski inhibitori i veće doze sistemskih lekova, s obzirom na to da se one određuju u odnosu na telesnu masu pacijenta. Takođe, pojedini lekovi kojima se mogu lečiti odrasli pacijenti sa AD, nisu još uvek ispitani i odobreni za dečiji uzrast, ili bar ne za kompletnu dečiju populaciju – upozorava prof. dr sci. med. Mirjana Gajić Veljić.

Nema razloga za strah kod pacijenata: Detaljno o terapiji prema aktuelnim smernicama i vodičima

Na pitanje šta je najvažnije za pacijente kako bi terapija bila što efikasnija, naša sagovornica decidirano kaže da najvažnije poštovati savremene terapijske vodiče, odnosno aktuelne smernice za lečenje AD. Uz to, nastavlja, potrebno je biti proaktivan i ne „plašiti se“ važećih terapijskih pravila i novina. Pored obaveznih emolijenasa, terapija podrazumeva primenu antiinflamatornih lekova i sistemskih antihistaminika kako bi se smanjio intenzitet svraba.

– Kod pacijenata sa srednje teškim AD, pored lokalne terapije koju čine emolijensi, kortikosteroidi (LKS), kalcineurinski inhibitori (LKI) i Janus kinaze (JAK) inhibitori (tofacitinib), koji blokiraju inflamatorne ćelije i sprečavaju zapaljenski proces, primenjuje se i fototerapija (UVA, UVB). Kod pacijenata sa teškim AD indikovani su imunosupresivni lekovi (cikosporin A, metotreksat, azatioprin, mikofenolat mofetil), kao i biološki lekovi (dupilumab) i najsavremeniji lekovi – JAK inhibitori (baricitinib, abracitinib, upadacitinib). Kod akutnih oblika, čak i bez znakova superinfekcije, kao i u slučaju superinfekcije, daje se sistemska i lokalna antibiotska terapija – objasnila je u razgovoru za eKlinika portal prof. dr sci. med. Mirjana Gajić Veljić, koja će u nastavku priče o atopijskom dermatitisu, pored ostalog, govoriti o biološkoj terapiji, ali i o nekim intrigantnim stvarima u vezi sa lečenjem AD, kakva je neosnovani strah od kortikosteroida (kortikofobija).

Pre preuzimanja teksta sa našeg sajta obavezno pročitajte USLOVE KORIŠĆENJA. Posebno obratite pažnju na član 6. i 8.2.
TEME:
Vaš komentar nam je dragocen!

Ostavite odgovor

Preporučujemo