Naslovna / Zdravlje

Rak bubrega se često otkriva slučajno: Koja pitanja treba postaviti lekaru kada saznate za dijagnozu

Priredio/la: I. V. |9:00 - 08. 03. 2025.

Bubrezi pomažu u održavanju delikatne ravnoteže vode, soli i minerala u krvi i pomažu da se osigura da svi sistemi u telu pravilno funkcionišu

rak bubrega Karcinom bubrežnih ćelija je najčešći oblik raka bubrega. Foto: Shutterstock

Rak bubrega često je iznenađujuća dijagnoza zbog toga što su simptomi vrlo retki u ranoj fazi, a ljudi sa ovim stanjem se osećaju sasvim dobro. Procenjuje se da se 50 odsto svih karcinoma bubrega otkrije slučajno, kada se vrše skeniranja radi procene nepovezanih problema. Nažalost, trenutno nema dostupnih skrining testova za rak bubrega. A kada se dobije dijagnoza lekari kažu da je razumevanja bolesti – a posebno dijagnostičkog procesa – može da pomogne da se postave realna očekivanja i uzme aktivno učešće u planu lečenja.

U ranim stadijumima bolesti, rak bubrega obično ne izaziva nikakve simptome

Karcinom bubrežnih ćelija je najčešći oblik raka bubrega. Bubrezi su dva organa u obliku pasulja koji se nalaze na obe strane kičme. Obavljaju nekoliko važnih funkcija za telo, uključujući filtriranje otpada i kontrolu kiselina i tečnosti. Bubrezi pomažu u održavanju delikatne ravnoteže vode, soli i minerala u krvi i pomažu da se osigura da svi sistemi u telu pravilno funkcionišu.

Karcinom bubrežnih ćelija obično se razvija kao jedan tumor u jednom bubregu. Retko se kod ljudi razvijaju dva ili više tumora u jednom ili oba bubrega. U ranim stadijumima bolesti, rak bubrega obično ne izaziva nikakve simptome. Međutim, kako bolest napreduje, mogu da se razviju određeni simptomi, kao što su anemija, gubitak težine, noćno znojenje i groznica, krv u urinu i konstantan bol u boku ili leđima.

Kako se postavlja dijagnoza karcinoma bubrega?

Kako bi se postavila dijagnoza raka bubrega, stručnjaci mogu da koriste testove krvi i urina, kompjuterizovanu tomografiju (CT), magnetnu rezonancu ili druge snimke. Ponekad se radi biopsija kako bi se dobio uzorak tkiva. Ovi testovi pomažu da se odredi klinički stadijum tumora, koji je predstavljen brojevima 1, 2, 3 ili 4.

– U stadijumima 1 i 2, rak je ograničen, lokalizovan na bubreg. U stadijumu 3, karcinom zahvata druga tkiva, kao što je masnoća koja okružuje spoljašnji ili unutrašnji deo bubrega, ili krvne sudove koji dreniraju bubreg. U stadijumu 4, rak se proširio izvan bubrega. Ova vrsta progresije raka naziva se metastatski rak ili metastatska bolest – objašnjava dr Bradley Leibovich, urolog sa Mayo Clinic i dodaje da većina ljudi dobije dijagnozu u ranijim stadijumima bolesti.

– Možda ćete čuti i termin stepen tumora, ali to nije isto što i stadijum raka. Stepen tumora opisuje koliko se agresivno očekuje da se ponaša karcinom bubrega. Da bi se odredio stepen, ćelije raka se ispituju pod mikroskopom kako bi se videlo koliko drugačije izgledaju od nekanceroznih ćelija. Kao i kod stadijuma raka, stepen tumora se kreće od 1 do 4. Očekuje se da će se rak 1. i 2. stepena  ponašati manje agresivno, dok stepen 4 znači da su ćelije raka agresivne – ističe dr Leibovich.

Savet – koja pitanja treba postaviti lekaru kada dobijete dijagnozu rak bubrega?

Kako bi se lakše nosili sa bolešću i pripremili za lečenje, lekari savetuju da svaki pacijent treba da postavi sledeća pitanja:

  • Koliko je verovatno da će moj tumor biti kancerogen?
  • Koje dodatno testiranje mi je potrebno?
  • Koji je klinički stadijum raka?
  • Koji je raspon dostupnih opcija lečenja? Da li je moguće da tumor zahteva samo posmatranje?
  • Zašto preporučujete određene tretmane u odnosu na druge? Koje su moje alternativne opcije?
  • Kakav je očekivani ishod lečenja?
  • Da li treba da očekujem promene u kvalitetu svog života? Koje?
  • Koliko je verovatno da ću se izlečiti?

Dr Leibovich kaže da za većinu ljudi dijagnoza karcinoma bubrežnih ćelija obično ne utiče na kvalitet života. A za određene ljude kaže da je možda čak moguće i potpuno izlečiti rak.

– Više od 60 odsto pacijenata sa karcinomom bubrežnih ćelija izleči se samo operacijom, iako stope uspeha dosta zavise od više faktora – ističe dr Leibovich i podseća da su opcije lečenja  dramatično napredovale u poslednjih nekoliko decenija.

– Čak i u slučajevima uznapredovale bolesti, kada nismo mogli mnogo da učinimo da pomognemo ljudima u prošlosti, kombinacija terapija – ciljane terapije i imunoterapije – može značajno da  produži život, pa čak i izlečiti određene ljude. Za ljude koje ne možemo da izlečimo, sada smo u mogućnosti da ih što duže držimo u životu uz pomoć nove generacije lekova – naglašava dr Leibovich.

Pre preuzimanja teksta sa našeg sajta obavezno pročitajte USLOVE KORIŠĆENJA. Posebno obratite pažnju na član 6. i 8.2.
TEME:
Vaš komentar nam je dragocen!

Ostavite odgovor

Preporučujemo