Otkriven sasvim novi okidač bolesti: Šta uzrokuje plućnu fibrozu na ćelijskom nivou?
Nova studija istraživača sa instituta UCLA Health identifikovala je potpuno novi potencijalni okidač za plućnu fibrozu - lipidnu disregulaciju (neravnotežu masti) unutar alveolarnih makrofaga. Alveolarni makrofagi su imunske ćelije koje služe kao prva linija odbrane od patogena i oštećenja tkiva. Pod normalnim uslovima, oni su neophodni za održavanje i oporavak vazdušnih prostora u plućima. Međutim, kada ove ćelije pate od neravnoteže masti, one gube svoja zaštitna svojstva, „kvare” se i počinju aktivno da podstiču razvoj bolesti.
Smatralo se da plućna fibroza nastaje kao posledica ćelija pretrpane mašću, a ne njenim mogućim uzrokom
Istraživački rad, koji detaljno opisuje ove nalaze, objavljen je u časopisu American Journal of Respiratory Cell and Molecular Biology. Makrofagi ispunjeni lipidima (ćelije pretrpane mašću) i ranije su primećivani u plućima pacijenata sa plućnom fibrozom, ali se u naučnim krugovima to do sada generalno smatralo pukom posledicom bolesti, a ne njenim mogućim uzrokom.
Plućna fibroza je teška, iscrpljujuća bolest pluća sa veoma ograničenim opcijama za lečenje. Karakteriše je progresivno stvaranje ožiljaka na plućnom tkivu, što na kraju dovodi do respiratorne insuficijencije i visokih stopa smrtnosti. Međutim, pitanje šta tačno pokreće plućnu fibrozu - ostalo je uglavnom nerešeno.
Prethodne studije sa UCLA, koje su istraživale metabolizam holesterola u makrofagima, otkrile su da su lipidi u plućima pacijenata sa drugim teškim plućnim bolestima u direktnoj vezi sa težinom bolesti i smanjenom funkcijom pluća. To je navelo istraživače da ispitaju da li je nakupljanje lipida možda jedan od samih okidača fibroze.
Kako masti podstiču stvaranje ožiljaka?
Kako bi utvrdili uzročno-posledičnu vezu, naučnici su ispitali miševe kojima je nedostajao specifičan protein zadužen za kontrolu ravnoteže holesterola u makrofagima (protein ABCG1). Otkrili su da se, u nedostatku ovog proteina, lipid (naročito holesterol) izuzetno brzo nakupljao u alveolarnim makrofagima i to znatno pre nego što su uočene bilo kakve druge biološke promene na plućima. Utvrđeno je da ovi nakupljeni lipidi direktno šalju signale susednim ćelijama, fibroblastima, da se aktiviraju i počnu da proizvode ožiljno tkivo, što predstavlja direktnu mehaničku vezu sa razvojem fibroze.
Istraživači su zatim testirali da li vraćanje normalne funkcije može sprečiti bolest. Putem transplantacije koštane srži, vratili su makrofage sa ABCG1 proteinom nazad u miševe. Rezultat je bio izvanredan - miševi su bili gotovo potpuno zaštićeni od fibroze. Sa druge strane, kada su zdravim miševima transplantirali koštanu srž kojoj nedostaje ABCG1, to je bilo dovoljno da se fibroza pokrene.
Nada za nove terapije i raniju dijagnostiku
Jedno od ključnih otkrića ove studije jeste upravo redosled događaja koji dovode do bolesti. Lipidi su počeli da se nakupljaju u alveolarnim makrofagima u trenutku kada fibroze gotovo da nije ni bilo. Ovo iz korena menja način na koji istraživači i lekari razmišljaju o tome kada i gde fibroza počinje, a samim tim i kako je treba lečiti.
Trenutne terapije prevashodno usporavaju napredovanje bolesti tek kada je fibroza već uveliko prisutna. Istraživači naglašavaju da novi nalazi otvaraju vrata za alternativne opcije:
- Nove terapije. Lekovi koji bi štitili ili obnavljali normalnu obradu lipida u makrofagima, ili sprečavali da fibroblasti uopšte preuzmu štetne lipide
- Rana dijagnostika. Ukoliko se promene u lipidima mogu detektovati kod ljudi u najranijim fazama bolesti, to bi moglo da pomogne u identifikaciji pacijenata koji su pod povećanim rizikom, mnogo pre nego što dođe do trajnog oštećenja pluća.
Vodeći autor ove značajne studije je Elizabeth Tarling, profesorka kardiologije na odeljenju za medicinu pri UCLA Health.
(eKlinika.rs)
eKlinika zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.