Deca

Kada se deca utapaju, odrasli su obično u blizini: Zašto samo prisustvo nije uvek dovoljno

Priredio/la: V.St.

Davljenje može biti brzo, tiho i bez upozorenja. Iako odrasli često nadgledaju decu dok plivaju, to nije uvek dovoljno da spreči tragediju

Vodene avanture koje bi trebalo da budu sinonim za zabavu, često mogu završiti tragedijom u samo nekoliko sekundi. Priča Šenon Olsen, medicinske sestre, jasno pokazuje koliko je važno da roditelji budu neprestano na oprezu. Njeno dete je nestalo iz vida na par minuta, a užasni trenutak kada je pronađeno bez pulsa u bazenu noćna je mora svakog roditelja.

Iako se svakodnevno upozorava na opasnost od davljenja, istraživanja pokazuju da čak i kada su odrasli prisutni, deca mogu tiho nestati ispod površine vode. Naizgled bezazleni trenutak nepažnje može imati fatalne posledice, što nas podseća na surovu istinu – samo prisustvo odraslih nije dovoljno.

Trenutak nepažnje je mogao da bude koban

Šenon Olsen je bila sa svojom decu na događaju organizovanom za mlađu decu u akva parku. Bila je prevelika gužva, pa je odlučila da ode ranije. Kao medicinska sestra, imala je pravilo da njena deca moraju nositi prsluke za spasavanje čim vide vodu. Ali tog letnjeg dana pre pet godina, skinula je prsluke svojoj ćerki, tada staroj 4 godine, i sinu od 2 godine, na insistiranje spasioca. Brzo je osetila nelagodnost zbog te situacije.

Dok se okrenula da kaže ćerki da moraju ranije da odu kući, njen sin je nestao. Deset minuta kasnije, jedan posetilac pronašao je dečaka u obližnjem bazenu, plavog i bez pulsa. Šenon je upravo došla s druge strane akva parka kada je videla lica ljudi i shvatila šta se desilo.

Na neki čudan način sam znala da je moj sin tamo, samo sam rekla:

– Našli ste ga, zar ne? Da li je još živ? –  priseća se Olsen.

Rekli su mi:

– Ne, trenutno mu rade reanimaciju.

Odrasli moraju da nadgledaju decu dok plivaju

Davljenje je vodeći uzrok smrti kod dece uzrasta od 1 do 4 godine u SAD-u, a treći najčešći uzrok smrti od nenamernih povreda kod dece od 5 do 19 godina. Iako bi prevencija davljenja mogla izgledati jednostavno – odrasli treba da nadgledaju decu dok plivaju – situacije koje dovode do fatalnih davljenja često su složenije.

Na primer, istraživanje iz 2004. godine pokazalo je da je samo 10 odsto dece koja su se udavila bilo potpuno bez nadzora u trenutku nesreće. Šokantnih 90 odsto dece koja su stradala imala su odraslu osobu u blizini, ali ta osoba nije primetila da dete tone.

Problem je u tome što je potreban samo trenutak nepažnje pa da nadzor postane neefikasan.

– Dovoljno je da neko pozvoni na vrata ili zazvoni telefon, kaže dr Eimi Peden, istraživačica u oblasti prevencije davljenja sa Univerziteta Novog Južnog Velsa u Australiji.

Srećom, sin Šenon Olsen je tog dana preživeo zahvaljujući brzoj intervenciji spasilaca i medicinskog osoblja. Međutim, mnogi koji prežive davljenje dobiju trajna oštećenja mozga.

Utapanje ne izgleda kao na filmu

U suprotnosti s popularnim verovanjem, a i tome kako nam se na televiziji prikazuje,  davljenje ne izgleda kao dramatično prskanje i dozivanje u pomoć.

– U stvarnosti, često je potpuno tiho – kaže dr Sara Deni, pedijatar specijalizovan za prevenciju povreda.

Najvažniji faktor koji određuje hoće li osoba preživeti davljenje jeste koliko dugo je bila pod vodom. Zato je neophodno da nadzor bude aktivan i konstantan – svaki sekund je dragocen.

Za bezbedno plivanje, potrebno je pažljivo i neprekidno pratiti dete, biti dovoljno blizu da odmah reagujete u slučaju opasnosti, kao i biti svestan kako davljenje stvarno izgleda. Preusmeravanje pažnje, čak i na par sekundi,  može dovesti do katastrofalnih posledica.

Za tragediju je dovoljno manje od pola minuta i 20 centimetara duboka voda

Prema nekim svetskim statistikama, davljenje je jedan od češćih uzroka smrti dece u svetu, a većina tragedija se događa i u malim kućnim bazenima, koje roditelji zbog plitke vode smatraju bezbednim. Stručnjaci naglašavaju da se malo dete može udaviti za manje od pola minuta u bazenu gde je voda duboka tek oko 20 centimetara

Dete se utapa, tiho, bez vriske, plakanja, zvanja upomoć.  Dete vrišti kada padne, ali kada se utapa – ne čuje se, jer voda uđe u disajne puteve i nastaje gušenje, bori se za vazduh i nema glas  – upozorava za portal eKlinika pedijatar prim. dr sci. med. Ruža Bajić.