Naslovna / Deca

Gutanje ili guranje stranih tela u uho ili nos može da bude opasno, a šta su najkritičnije situacije – odgovara dr Nikola Mirčetić

Piše: Marijana Rajić|8:00 - 27. 04. 2021.

Jedan od najvećih opravdanih roditeljskih strahova vezan je za igru ali i druge situacije kada dete neki predmet (strano telo) proguta ili gurne u nos ili uho. Koje situacije nisu hitne a koje mogu da ugroze život deteta, odgovara specijalista otorinolaringologije dr Nikola Mirčetić

Dr Nikola Mirčetić: Deca gutaju ili guraju u nos ili uho najrazličitije predmete Foto: Privatna arhiva/Canva

Ukoliko ustanovite ili vam dete samo kaže da je ubacilo kikiriki, novčić, kliker, dugme… ili bilo koje strano telo u uho, nos ili ždrelo treba se javiti lekaru, ali ova stanja, po rečima stručnjaka – nisu hitna. Međutim, strana tela u donjim disajnim putevima spadaju u najurgentnija stanja u medicini, jer mogu dovesti do smrtnog ishoda ugušenjem.  Početni simptomi su obično vrlo burni i nazivaju se traheobronhijalna drama, a dete intenzivno kašlje, ima plavičasto prebojenu kožu (cijanoza) i otežano disanje (dispneja). U ovim slučajevima lekaru se treba javiti što hitnije.

Različiti simptomi u odnosu na predmet i deo tela

Dr Nikola Mirčetić, u razgovoru za portal eKlinika kaže da strana tela u uhu, tj. spoljašnjem slušnom hodniku, po pravilu nisu opasna, da više štete može naneti nestručno vađenje od samog prisustva stranog tela i da strano telo obično pravi nagluvost, nekada blago zujanje ili bol, ako je oštro. Starije dete te simptome obično i samo primeti i kaže roditeljima. Ako je u pitanju živ organizam, kao što su insekti ili bube, može biti praćeno jakom bukom, ali se to vrlo retko viđa, dodaje naš sagovornik.

– Deca iz radoznalosti stavljaju razne predmete i u nos (dugmiće, klikere, zrno graška, kukuruza…). Kada su u nosu, ova strana tela kod dece daju simptome zapušenošti nosa, otežano disanje i sekret vrlo neprijatnog mirisa, pogotovo kada su u pitanju organska strana tela. Strano telo u ždrelu je praćeno bolom prilikom gutanja i obično dete može da locira gde ga boli. U pitanju su riblje kosti, komadići dugih kostiju, kao i razni predmeti koji se slučajno nađu u hrani – objašnjava specijalista otorinolaringologije dr Nikola Mirčetić.

– Kod dece je najčešće strano telo u jednjaku novčić, ali nalazimo i baterije, delove kosti, dugmad, delove igračaka, i u ovim slučajevima mogu se javiti i otežano disanje i cijanoza. Strana tela u jednjaku dovode do vrlo bolnog i praktično onemogućenog gutanja, te se stiče pogrešan utisak o pojačanom lučenju pljuvačke – objašnjava doktor Mirčetić..

Kikiriki najčešći, pasulj najopasniji zalutali delić

Najčešće strano telo donjih disajnih puteva je kikiriki koji se obično nađe u jednom od dva glavna bronha, te dete nije životno ugroženo. Najopasnije strano telo donjih disajnih puteva je zrno pasulja. Ono se aspirira kada dospe u disajne puteve, i u vlažnoj sredini bubri i može da dovede do ozbiljnog gušenja, opisuje naš sagovornik.

Važno je znati, ističe dr Mirčetić, da su najopasnija i najurgentnija strana tela u grkljanu i traheji, jer mogu u potpunosti zatvoriti disajni put i dovesti do ugušenja. Kod manje dece su obično u pitanju delovi koščica iz supe, hrane, ali se u praksi često nailazi i orah, grašak, kukuruz, semenke, najčešće kikiriki.

Šta treba izbegavati dok dete jede

Dr Mirčetić iznosi podatak da je najčešći uzrok iznenadne (akcidentalne) smrti dece predškolskog uzrasta aspiracija stranog tela i objašnjava zašto je to tako:

– Deca u mlečnoj denticiji imaju svega 20 zuba čime je žvakanje (mastikacija) slabija nego kod odraslih. Zbog toga dete ne treba zasmejaviti, igrati se sa njim, puštati ga da trči dok jede jer upravo tada, delimično sažvakana hrana najlakše upadne u donje disajne puteve. Dete treba naučiti od najranijeg perioda da jede na jednom mestu, u hranilici ili za stolom, i da može nastaviti sa igrom tek kada je u potpunosti završilo sa jelom.

Takođe, naglašava naš sagovornik, sve sitne delove igračaka i male predmete treba skloniti od deteta jer oni iz znatiželje te stvari stavljaju u uvo, nos i usta, a ako je kontaktu sa takvim predmetima, uz obavezan, stalni nadzor odrasle osobe. Najbolji savet roditeljima je da se, ako posumnjaju na strano telo u nosu, uhu ili ustima, jave lekaru.

deca- igračke - orl problemi

Deca iz radoznalosti stavljaju sitne predmete i delove igračak u nos i uši   Foto: Pexels

Dijagnostika, i šta kada se predmet ne vidi na rendgenskom snimku?

Na koje načine se ustanovljava prisustvo stranih tela u organima?

– Što se tiče stranog tela u uhu, dijagnostika je otoskopija kojom se uoči strano telo i na adekvatan način ukloni iz ušnog kanala. Strano telo nosa se uoči na pregledu prednjom rinoskopijom i odgovarajućim instrumentom ukloni. Strano telo u ždrelu (krajnicima) se takodje uoči klasičnim pregledom i izvadi na odgovarajućim način. U slučaju jednjaka se najčešće dijagnostikuje rendgenskim snimkom, pošto su uglavnom u pitanju metalni novčići i baterije, a ako je u pitanju organsko strano telo, koje se na RTG snimku ne vidi, mora se uraditi rigidna ezofagoskopija koja je u tom slučaju i dijagnostička i terapijska metoda. Strana tela traheje i bronha se po pravilu ne vide rendgenskim snimkom, jer su organska, ne metalna, te je obavezno uraditi fleksibilnu ili rigidnu traheobronhoskopiju – objašnjava specijalista otorinolaringologije.

Terapija

U zavisnosti od vrste stranog tela (organskog ili neorganskog porekla), oblika (glatkog ili oštrog), kao i od dužine stajanja u telu, a naročito od toga gde se nalazi, terapija, po rečima specijaliste, može biti vrlo raznovrsna. Strana tela u uhu, nosu, ždrelu i jednjaka (ako nije u pitanju baterija) ne zahtevaju terapiju, dok strana tela donjih disajnih puteva obično zahtevaju primenu kortikosteroida i antibiotika, a u retkim situacijama i boravak odredjeno vreme u jedinicama intenzivne nege.

Da li roditelji treba sami da vade strano telo i šta je Hajmlikov manevar

Dr Mirčetić kaže da se roditeljima ne savetuje da sami pokušavaju da izvade strano telo, izuzev ako ga jasno vide u ustima i mogu ga izvaditi prstima.

– Prilikom pokušaja vađjenja stranog tela može doći do nehotičnog guranja ga dubljim strukturama, ka jednjaku i grkljanu, što može pogoršati stanje. Ono što treba uraditi, ako roditelj ipak misli da to može sam, jeste izvođenje Hajmlikovog  manevra. Dete stoji ili sedi, priđe mu se sa leđa, obuhvati se rukama, tako da je skupljena pesnica jedne ruke postavljena u predelu između pupka i grudne kosti, drugom rukom i pesnicom se pritiska ka unutra i na gore. Nakon 5 manevara, treba udariti rukom između lopatica, nekoliko puta, i ako strano telo nije izbačeno, ponoviti Hajmlikov manevar još 5 puta – objašnjava sagovornik.

Neobični slučajevi iz prakse

U više od dve decenije prakse i sijaset slučajeva sa najneverovatnijim predmetima koja su dospela u razne delove tela dece, dr Mirčetić je izdvojio dva koja su mu ostala zabeležena u pamćenju.

– Prvi je dečak uzrasta 12 godina koji je imao strano telo (deo igračke) u traheji. To je jedini put da sam imao priliku da čujem balotman. Balotman je tupi zvuk koji nastaje prilikom disanja kod prisustva stranog tela u traheji. Kod udaha, strano telo udara u račvu traheje, a prilikom izdaha u glasne žice. Dečaku nije na vreme dijagnostikovano strano telo, te je petog dana od aspiracije  u teškom stanju primljen u bolnicu i hitno je izvršeno vađenje stranog tela. Na sreću, sve je prošlo bez ikakvih posledica. Drugi slučaj je dečak od 3 godine koji je progutao zviždaljku, a ona se postavila na sredinu zadnjeg zida ždrela, tako da se običnim ORL pregledom ne vidi kraj, ni gore iza nepca, ni dole ispod jezika. Strano telo je izvađeno u opštoj anesteziji bez ikakvih komplikacija i posledica po dete.

Pre preuzimanja teksta sa našeg sajta obavezno pročitajte USLOVE KORIŠĆENJA. Posebno obratite pažnju na član 6. i 8.2.
TEME:
Vaš komentar nam je dragocen!

Ostavite odgovor

Preporučujemo