Naučnici su dugo bili fascinirani time zašto se neki ljudi sećaju svojih snova, dok ih drugi zaboravljaju. Prosečna osoba provede oko jedne trećine svog života spavajući. Za to vreme, naši umovi stvaraju čitave svetove – neke sjajne i nezaboravne, dok drugi izmiču čim se probudimo. Šta ako bismo mogli maksimalno da iskoristimo ove izgubljene sate tako što ćemo se setiti više svojih snova? Novo istraživanje o tome zašto sanjamo, ko više pamti snove i kako poboljšati pamćenje snova polako demistifikuje i razbija misteriju ovog neuhvatljivog fenomena.
Snovi kroz istoriju
Čovečanstvo je hiljadama godina fascinirano značenjem snova. U drevnoj kineskoj kulturi, na primer, snovi su viđeni kao poruke iz duhovne sfere, koje nude uvid u budućnost. U starom Egiptu, sveštenici su vodili papirusne knjige snova u kojima su spekulisali o simboličkim tumačenjima snova. Tradicija analiziranja snova kasnije je evoluirala u strukturiranija istraživanja. Godine 1893, Mary Calkins, američki filozof i psiholog, sprovela je eksperiment u kome je tokom perioda od šest do osam nedelja svake noći budila ljude uz svetlost sveća da ih pita da li sanjaju.
– Ponekad lagani pokret posezanja za papirom i olovkom ili paljenje sveće raspršuje sećanje na san, i ostaje nam mučna svest o tome da smo proživeli zanimljiv san koga se ni najmanje ne sećamo – napisala je Calkins u svom izveštaju.
Do sredine 20. veka istraživanje snova postalo je zvanična neuronaučna disciplina. Otkriće sna brzog pokreta očiju (REM) 1953. godine ukazuje na to da se sećanje na najživopisnije snove dogodilo kada su se učesnici probudili iz REM sna. Iako je ovo sugerisalo da je sanjanje bilo isključivo za REM san, od tada su istraživanja pokazala da se sanjanje javlja tokom mnogih faza spavanja – i još više unutar određenih grupa ljudi.
Zašto sanjamo
Snovi su od suštinskog značaja za emocionalnu obradu, kaže dr Jing Zhang, istraživač na Harvard Medical School i Massachusetts General Hospital. Njeno nedavno istraživanje objavljeno u Nature Scientific Reports pokazuje da su snovi slični „noćnoj terapiji”.
U studiji, Zhang i njene kolege zamolile su učesnike da gledaju emocionalno uznemirujuće slike – poput scena nasilja ili katastrofa – pored neutralnih slika – kao što su svakodnevni predmeti. Sledećeg dana, oni koji su se sećali svojih snova pokazali su prepoznatljiv obrazac: zadržali su jača sećanja na emocionalno uznemirujuće slike, ali su pokazali manje emocionalnog stresa kada su ih ponovo gledali. U međuvremenu, njihova sećanja na neutralne, emocionalno beznačajne slike su izbledela.
Ovo selektivno zadržavanje ukazuje na to da sanjanje pomaže mozgu da odredi prioritete i obradi emocionalno značajna iskustva. Bez snova, kaže Zhang, ljudi bi mogli da se „zaglave u emocionalnim događajima”, nesposobni da pređu preko teških iskustava.
Međutim, ne misle svi da snovi pružaju mehanizam za psihološko isceljenje. Dr Katja Valli, koja je doktorirala psihologiju i vanredni je profesor kognitivne neuronauke na University of Skovde, nudi suprotno gledište.
Dr Valli kaže da iako snovi odražavaju emocionalno i psihičko blagostanje ljudi, trauma može ometati ovaj proces, uzrokujući da snovi neprestano ponavljaju traumatska iskustva, održavajući sećanje „aktivnim i svežim”, umesto da ga izleče.
Istraživanje dr Valli podržava „teoriju simulacije pretnje” – da snovi funkcionišu kao evolutivni mehanizam koji nas priprema za potencijalne opasnosti. Slično tome kako piloti treniraju u simulatorima letenja pre nego što se suoče sa stvarnim hitnim situacijama, naši snovi stvaraju realistične scenarije koji nam pomažu da mentalno uvežbamo pretnje. Ove noćne vežbe mogu bolje da nas pripreme kada se slični izazovi pojave u budnom životu – naš mozak u suštini izvodi „vežbe evakuacije” dok spavamo.
Zašto se neki pamte snove
Svi sanjaju svake noći, ali se ne sećaju svi svojih snova.
Studija iz 2025, koju je sprovela IMT School for Advanced Studies Lucca u Italiji, ukazuje na to da se sećanje na snove odražava kroz interakciju kognitivnih osobina, ličnih stavova i dinamike spavanja. Istraživači su otkrili da nekoliko elemenata, od faktora okoline do individualnih karakteristika, određuje kapacitet pamćenja snova. Studija je zaključila da su učesnici koji su bili skloni sanjarenju i lutanju uma i imali pozitivan stav prema snovima bili više skloni da pamte svoje snove.
– Osobine ličnosti kao što su otvorenost za iskustvo, kreativnost i slabe psihološke granice… predviđaju veće prisećanje snova, dok je neuroticizam povezan sa višom učestalošću podsećanja na noćne more – kaže dr Valli, koja nije bila deo studije.
Mlađi učesnici i oni koji su lakše spavali duže vreme imali su veće stope pamćenja snova. Stariji učesnici često su bili podstaknuti osećanjem da su sanjali, ali su izgubili sećanje na sam san, fenomen koji se naziva „belo sanjanje”.
Godišnja doba takođe igraju ulogu. Učesnici su pamtili manje snova zimi nego u proleće i jesen, za koje su autori zaključili da bi mogli biti uzrokovani fluktuacijama u ciklusima spavanja, izloženosti svetlosti ili raspoloženju.
Snovi kao portali za budućnost
Drevna kineska civilizacija nije bila jedina kultura koja je verovala da snovi mogu predvideti budućnost.
– Prekognitivni snovi veoma su čest aspekt ljudskog iskustva – kaže dr Eric Wargo, naučni pisac koji je doktorirao antropologiju na Univerzitetu Emori. On je primetio da je jedna trećina do polovina anketiranih izjavila da ima prekognitivne snove, a skoro sve kulture veruju da ti snovi sadrže istinu. On veruje da je akumulacija dokaza i svedočenja pojedinaca dovoljna za ozbiljno razmatranje.
Dr Wargo smatra da je najubedljiviji dokaz za predviđanje snova ne u psihološkim laboratorijama, već u novim istraživanjima fizike koja istražuju „retrokauzaciju” – koncept da budući događaji mogu uticati na prošlost. I zaista, nedavna otkrića u kvantnom računarstvu, kvantnoj biologiji i kvantnoj fizici mogu se približiti potencijalnim mehanizmima za to kako bi informacije mogle da putuju unazad u vremenu.
Kvantni procesi mogu objasniti kako naš mozak obrađuje informacije tokom spavanja. Kada sanjamo tokom REM sna, neuroni se prespajaju kako se sećanja formiraju i konsoliduju. Ovaj proces zavisi od mikrotubula – sitnih cevastih struktura unutar moždanih ćelija za koje neki istraživači veruju da mogu funkcionisati kao kvantni računari.
Ako su mikrotubule zaista minijaturni kvantni računari, primetio je dr Wargo, oni bi mogli da šalju informacije unazad u vreme, omogućavajući budućim iskustvima da suptilno utiču na nas – manifestujući se u snovima, kreativnosti ili nesvesnim obrascima mišljenja.
– Mislim da je prekognicija verovatno aspekt pamćenja – „pamćenje za stvari (iz) budućnosti”. Snovi mnemonički kodiraju „sećanja iz budućnosti”, kao i nedavne (prošle) događaje – kaže dr Wargo
Kako poboljšati pamćenje snova
Brojna istraživanja pokazala su da vođenje dnevnika snova poboljšava naše pamćenje, kao i svesno menjanje našeg stava prema pamćenju snova. Pored toga, tradicionalno je poznato da pelin pouzdano poboljšava snove i pamćenje snova.
Dr Zhang, dr Valli i dr Wargo preporučuju doslednu praksu za poboljšanje pamćenja snova. Nakon što je detaljno zapišete snove u datiranom dnevniku, dr Vargo kaže da ponovo pročitate beleške od tog jutra i prethodnih dana pre odlaska na spavanje, što je ključni korak u stvaranju boljeg pamćenja koji ljudi često propuštaju. On podstiče razmišljanje o vezama između snova u vašem dnevniku i iskustava u vašem budnom životu.
Dr Wargo takođe preporučuje stvaranje svakodnevne prakse meditacije kako bi se razvila svesnost i fokusiranje pažnje umesto lutanja u unutrašnjem monologu ili distrakcijama. Isključivanje sa uređaja koji raspršuju pažnju takođe može pomoći u razvoju tog fokusa, dodao je dr Wargo. Slično, dr Zhang savetuje buđenje bez alarma, jer skok kortizola izazvan iznenadnom bukom dovodi do trenutnog zaboravljanja sna.
Bilo da su prolazni ili živopisni, zaboravljeni ili pažljivo zabeleženi, snovi oblikuju naš um i budan život na načine koje tek počinjemo da razumemo. Oni nam pomažu da obradimo emocije, istražimo nove ideje, efikasnije reagujemo na opasnost i, možda, sagledamo budućnost. Uz odgovarajuću pažnju, možda ćemo moći da otključamo više svog sopstvenog sveta snova.
I večeras, dok tonete u san, zapitajte se: Šta će vaš usnuli um otkriti?
Tačno je, snovi pokazuju budućnost. I može se uticati na šta sanjate i može se tražiti od snova da pokažu rešenje nekog problema.