Iako deluje kao bezazlena navika, razgovor sa samim sobom dok vozimo zapravo otkriva mnogo o načinu na koji razmišljamo, obrađujemo emocije i donosimo odluke. Psiholozi ovu pojavu povezuju sa nizom pozitivnih osobina koje ukazuju na visoku emocionalnu pismenost, funkcionalno razmišljanje i razvijen unutrašnji svet. Nisu svi svesni da to rade – ali oni koji jesu, često prepoznaju da im to pomaže da se osećaju smirenije, organizovanije i povezano sa sobom.
Evo šta sve te navike mogu da kažu o takvim osobama:
1. Oni odlično rešavaju probleme
Ljudi koji razgovaraju sa sobom u toku vožnje često koriste to vreme da „procesuiraju“ izazove, planiraju sledeće korake ili dođu do kreativnih rešenja. Ova vrsta „unutrašnjeg dijaloga“, poznata kao samorazgovor, pomaže u organizaciji misli i smanjenju stresa. Njihov automobil tako postaje lična pokretna kancelarija za rešavanje problema.
2. Odlični su u multitaskingu
Promena stanice, držanje volana, ispijanje kafe i istovremeno vođenje unutrašnjeg razgovora? Nije lako, ali njima ide od ruke. Ljudi koji pričaju sami sa sobom dok voze često imaju sposobnost da istovremeno obavljaju više zadataka bez gubitka fokusa.
3. Imaju izraženu samosvest
Oni su duboko povezani sa svojim emocijama i mislima. Samorazgovor im omogućava da u hodu prepoznaju kako se osećaju, šta ih muči ili motiviše. Takva introspektivnost je temelj emocionalne inteligencije i ličnog razvoja.
4. Izuzetni su u planiranju
Ako se prepoznajete u scenariju gde u vožnji naglas ponavljate dnevne zadatke ili „vežbate“ neki važan razgovor – niste jedini. Ljudi koji to rade znaju kako da iskoriste i najobičniju vožnju za organizaciju svojih misli, planiranje dana i mentalnu pripremu za njega.
5. Uživaju u sopstvenom društvu
Za razliku od onih kojima samoća teško pada, ovi ljudi nalaze utehu u sopstvenim mislima. Vožnja im je prilika da se povežu sa sobom, bez osećaja usamljenosti. To govori o stabilnosti, emocionalnoj zrelosti i kapacitetu da budu samostalni.
6. Imaju izraženu introspekciju
Oni koji tokom vožnje „vode razgovore sa sobom“ zapravo se bave analizom svojih postupaka, osećanja i odluka. To nije besmisleno pričanje – već unutrašnji dijalog koji vodi ka boljem razumevanju sebe.
7. Kreativni su
Vožnja omogućava „lutanje“ misli, a kod kreativnih ljudi to podstiče ideje, asocijacije i rešenja. Kada sami sebi naglas formulišu misli, zapravo oslobađaju prostor za inovativno razmišljanje.
Dijalog sa sobom je znak snage, ne slabosti
Razgovaranje sa sobom nije znak „ludila“, već način da budemo prisutni u sopstvenom umu. To je unutrašnji razgovor koji pomaže da se snađemo u životu, donesemo bolje odluke i budemo bliži sebi. Sledeći put kada se zateknete kako sami sa sobom pričate u autu – budite ponosni. To je znak da mislite svojom glavom. Doslovno.
Grčki filozof Platon je govorio da je misao – razgovor duše sa samom sobom. A gde će duša progovoriti iskrenije nego tokom tih trenutaka provedenih u vožnji, kada nas niko ne prekida i kada smo napokon sami sa sobom?
Lepo zvuci ali prošle nedelje sam se toliko zaneo u razgovoru sa samim sobom da sam projurio kroz crveno svetlo. Ipak treba manje pričati, a više paziti na saobraćaj.