Razlog za sagorevanje ponekad mogu da budu male, svakodnevne automatske navike koje nam tiho crpe energiju. U početku mogu izgledati bezopasno, ali mogu biti prilično kontraproduktivne. Naši postupci mogu ili da nas napune energijom ili da iscrpe dragocene mentalne resurse. Odabir čak i jedne korisne navike može stvoriti lančanu reakciju drugih dobrih navika koje poboljšavaju naše blagostanje.
Međutim, nezdrave navike mogu slično da se pretvore u više nepovezanosti, ometanja ili umora, često a da toga nismo ni svesni. Može biti teško da se prepoznaju, posebno kada su prirodni deo naše svakodnevice. Takođe ne pomaže ni to što neke od ovih navika mogu biti pojačane našim okruženjem ili društvenim krugom, što ih lako može učiniti normalnim ili čak neophodnim.
Postoje tri uobičajene navike koje mogu da nam crpe energiju, a da to ne primetimo.
1. Rasuta pažnja
Sa bezbroj obaveštenja, lista obaveza i zadataka i nekoliko otvorenih strana na kompjuteru, možemo da primetimo da nikada zapravo ne radimo jednu stvar.
Možda ćete se naći u situaciji da prelazite s jedne na drugu aplikaciju, gledate nešto dok jedete, šaljete poruke dok istovremeno pokušavate da razgovarate s ljudima oko sebe i drugim sličnim situacijama gde niste potpuno prisutni u jednoj aktivnosti, već pokušavate da obavite nekoliko stvari odjednom. Ovo može lako da nas izvuče iz sadašnjeg trenutka.
Iako može da nam se čini da je ovo produktivno, istraživanja kažu drugačije. Studija objavljena u časopisu Developmental Review istraživala je razvoj mozga u kontekstu multitaskinga. Istraživači su otkrili da ljudi koji se intenzivno bave medijskim multitaskingom često loše obavljaju zadatke pažnje, uprkos verovanju da su dobri u multitaskingu.
Istraživači veruju da ovo može biti povezano sa traženjem senzacija, osobinom koja se povezuje i sa multitaskingom u medijima i sa smanjenom sposobnošću filtriranja ometanja. Takođe postoje dokazi o genetskim vezama između traženja senzacija i izvršne pažnje. Sistem izvršne pažnje, koji omogućava fokusiranje na cilj i emocionalnu regulaciju, može biti ugrožen, posebno kod osoba koje se često bave multitaskingom.
Iako autori pominju da metode treninga poput meditacije ili vežbi zasnovanih na pažnji mogu pomoći u obnavljanju fokusa, oni takođe upozoravaju da prekomerno oslanjanje na brzu i fragmentiranu konzumaciju medija može smanjiti našu sposobnost da ostanemo prisutni i postignemo dugoročne ciljeve.
Dakle, iako se možda osećate podstaknuti da postignete sve odjednom, postoji skrivena cena. Stalno prebacivanje između zadataka može razvodniti vašu pažnju, što može ostaviti svaki samo napola završenim, uzrokujući da vam energija opada više nego što možete shvatiti ili priznati.
Prava moć leži u namernom fokusu. Posvećivanje potpune pažnje jednom zadatku istovremeno će vam pomoći da poboljšate performanse i ojačate svoju sposobnost da ostanete prisutni u trenutku.
2. Zamor od trivijalnih izbora i donošenja odluka
Još jedna iscrpljujuća navika koju možda nesvesno donosimo jesu bezbrojne mikro-odluke koje donosimo tokom dana. U pokušaju da svaki put postignemo najbolji mogući ishod, često trošimo dragocene mentalne resurse na relativno trivijalne stvari.
Na primer, smišljanje šta obući ujutru, beskrajno listanje opcija za dostavu hrane ili čak provođenje pet ili više minuta na izbor plejliste koju ćemo slušati dok radimo. Ovi naizgled mali izbori mogu zajedno potrošiti mnogo mentalne energije koja je mogla biti rezervisana za lično značajnije zadatke.
Ove odluke mogu da dr nagomilaju i dovedu do onoga što istraživači nazivaju zamorom od donošenja odluka, psihološkog stanja u kojem se naša sposobnost donošenja odluka iscrpljuje kako dan odmiče.
Istraživanje objavljeno u časopisu Journal of Health Psychology pokazuje da svaka odluka, bez obzira na to koliko mala bila, koristi ograničen skup mentalnih resursa. Istraživači su sproveli analizu koncepta pregledajući literaturu iz sedam glavnih istraživačkih baza podataka. Studije su otkrile da zamor od donošenja odluka može oštetiti pažnju, samokontrolu i prosuđivanje. Ovo je primećeno u različitim okruženjima, od sudija koje donose manje povoljne presude kasnije tokom dana do profesionalaca poput medicinskih sestara i kontrolora leta koji pokazuju smanjenu kognitivnu oštrinu kada su mentalno iscrpljeni.
Analiza potvrđuje da zamor od donošenja odluka smanjuje samokontrolu i kognitivni kapacitet, uzrokujući propuste u ponašanju u kombinaciji sa oštećenim rasuđivanjem. Ovo objašnjava zašto trivijalni izbori, poput toga šta obući ili jesti i mnogi drugi tokom dana, mogu mentalno da nas iscrpe pre nego što se pozabavimo važnim zadacima. Ovo takođe naglašava zašto automatizacija ili pojednostavljivanje trivijalnih odluka može pomoći u očuvanju mentalne energije za ono što je zaista važno.
Jedan od načina da se ovo reši bio bi da se odvoji određeno vreme, recimo nedelja uveče, za donošenje grupisanih odluka odjednom. Na primer, isplanirajte odeću za sedmicu, izaberite obroke unapred ili kreirajte tematske plejliste unapred.
Grupisanjem ovih odluka možete smanjiti broj izbora sa kojima se suočavate kasnije i sačuvati mentalnu energiju za važnije ili kreativnije zadatke. Ova navika ne samo da smanjuje kognitivno opterećenje, već i podstiče veći fokus i produktivnost tokom dana.
3. Izvođenje velnesa
Uobičajeno je da ljudi pogrešno shvataju užurbane velnes rutine za istinsku brigu o sebi. Mnogi ljudi meditiraju, vode dnevnik ili se zdravo hrane samo zato što to dobro izgleda ili da bi štriklirali jednu stavku na svojoj listi. Ovo se često dešava nesvesno.
Ne pomaže ni to što društvene mreže pojačavaju ovu ideju prikazivanjem uglađene i savršene velnes navike, što olakšava davanje prioriteta izgledu u odnosu na autentičnost. Ovakav pristup postaje problematičan jer vas može dovesti do toga da se više fokusirate na spoljašnju potvrdu nego na vaše istinske mentalne i emocionalne potrebe.
Ako se briga o sebi pretvorila u obavezu u vašoj rutini i stvara vam više stresa umesto opuštanja, možda ste zarobljeni u ideji da se bavite velnes rutinama umesto da se bavite velnes rutinama koje vam odgovaraju i prilagođene su vašoj rutini.
Jedan primer za to je pritisak da se prate komplikovane rutine nege kože samo zato što su u trendu ili izgledaju impresivno, čak i kada možda ne odgovaraju vašim stvarnim potrebama ili rasporedu.
Popularna kultura brige o sebi dodatno podstiče ideju da uvek morate da „radite nešto” za sebe, kao što su planinarenje, joga ili meditacija. Iako su to pozitivne navike, stalni pritisak da se bavite njima može stvoriti nepotreban pritisak, zbog čega se osećate kao da ne ispunjavate očekivanja.
Važno je razumeti da ono što vama izgleda kao briga o sebi, možda nije isto za drugu osobu. U redu je preskočiti čas joge kada ste umorni ili napraviti pauzu od vođenja dnevnika ako vam se to u tom trenutku ne čini korisnim. Ideja nije da jurite za idealizovanom rutinom, već da istinski podržite svoje blagostanje.
Način na koji odlučite da trošite svoju energiju može biti odlučujući faktor u tome kako se pojavljujete u oblastima koje su vam najvažnije u životu. Postajući svesni takvih svakodnevnih navika koje prolaze nezapaženo i prepoznajući njihov uticaj, možete početi da pravite male, ali namerne promene. Ovo će vam pomoći da povratite svoj fokus i emocionalnu propusnost. Velnes nije u tome da radite više, već u tome da radite ono što vas istinski podržava i da budete svesni kuda teče vaša energija.
Apsolutno, u svemu treba usporiti ritam