Tokom godina, određene navike počinju da se pojavljuju kod ljudi koji gotovo da nemaju bliske prijatelje. Većinu vremena, oni ih čak nisu ni svesni. Ali to su znaci, tihi, da ljudska potreba za povezanošću nije zadovoljena. Nije uvek u pitanju usamljenost u dramatičnom smislu. Ponekad je suptilnija. I dalje se bave svojim svakodnevnim životom, ali nemaju nikoga da pozovu kada se desi nešto smešno ili teško.
1. Postajete izuzetno nezavisni – na sopstvenu štetu
Postoji neka vrsta ponosa koja potiče od toga da sve probleme sami rešavate. Ali previše samostalnosti i oslanjanja na sebe može početi da vas zatvara. Prestajete da tražite pomoć. Prestajete da mislite da bi neko trebalo da pomogne. I na kraju, jednostavno prestajete da je očekujete.
Ovo zvuči snažno na površini, ali ispod toga, može učiniti da život deluje teže nego što bi trebalo da bude. Hronična usamljenost povezana je sa povećanim nivoom stresa i lošijim zdravstvenim ishodima tokom vremena.
Ponekad, najjača stvar koju možete da uradite jeste da priznate da samostalno obavljanje svega više ne funkcioniše.
2. Ispunjavate svoje dane stalnom zauzetošću
Kada nemate mnogo dubokih veza, skloni ste da preopteretite svoj raspored. Prihvatate svaki projekat, svaki zadatak, ne odbijate nijednu uslugu. Tako tišinu držite na odstojanju.
Ali ta zauzetost nema uvek smisla. Možda ste produktivni do krajnjih granica, ali ispod toga često postoji osećaj emocionalne iscrpljenosti.
Mnogi ljudi kojima nedostaju bliske veze „traže ometanja” – ponašanje koje zahteva prekomerni rad, preterano volontiranje ili kompulzivno sređivanje – kako bi izbegli suočavanje sa nelagodnošću isključenosti i nepovezanosti.
3. Držite razgovore na površinskom nivou
Neki ljudi mnogo pričaju, ali nikada ne kažu ništa lično. Ćaskate o vremenu, sportu, vestima. Prijateljski ste nastrojeni, ljubazni, možda čak i duhoviti. Ali ne idete duboko. Klonite se svega što bi moglo da otkrije vaš unutrašnji svet.
To nije zato što ste hladni. Često je to zato što ste naučili da ne očekujete da će iko ostati ako se otvorite. Ako ste predugo bili izvan veze, ranjivost počinje da se pretvara u otuđenost.
4. Naviknete se na samoutehu
Koliko je samo lako upasti u tihe rutine koje više umrtvljuju nego što hrane.
Čaša vina posle posla. Još jedna epizoda pre spavanja. Skrolovanje po društvenim mrežama dok vam se mozak ne pretvori u kašu. Ništa od ovoga nije loše u umerenim količinama, naravno. Ali kada postanu glavni izvor utehe, nešto nije u redu.
Ljudi kojima nedostaje bliska emocionalna podrška verovatnije će se oslanjati na usamljene mehanizme suočavanja koji vremenom mogu postati kompulzivni ili čak izazvati zavisnost.
Opet, ovo nije mana karaktera. To je strategija preživljavanja. Ali vredi obratiti pažnju na to.
5. Prestajete da slavite svoje važne datume
Nema proslave. Nema večere. Samo tišina. Kada u svom životu nemate bliske ljude, počinjete da umanjujete svoje pobede. Rođendani, godišnjice, dobre vesti – sve to postaje „još samo jedan dan”.
Ali slavlje nije stvar ega. Reč je o priznanju. A kada nema nikoga drugog da to učini, često zaboravimo da to možemo sami za sebe da uradimo.
Ova navika ljudima se prikrada. I polako nagriza vaš osećaj značaja.
6. Umanjujete značaj sopstvenih potreba
„Ako me niko ne pita kako sam, samo ću se pretvarati da sam dobro.”
Kada naviknete da niko ne proverava kako ste, počinjete da prihvatate da vaša osećanja nisu vredna deljenja. Postajete osoba za koju se podrazumeva da ne zahteva mnogo – ne zato što nemate potrebe, već zato što se osećate bezbednije da ih ne izražavate.
Dugotrajna usamljenost često dovodi do toga da ljudi sebe emocionalno utišaju u nastojanju da izbegnu odbijanje ili odbacivanje.
Problem je u tome što ćutanje ne čini da potreba nestane. Samo je zakopava.
7. Teško vam je da poverujete novim ljudima
Paradoks je: što se više osećate nepovezano, to je teže ponovo se povezati. Počinjete da se pitate da li će vas ljudi osuđivati. Ili vas napustiti. Ili vas jednostavno neće razumeti. Zato gradite mali tihi zid – ne nužno da biste druge držali izvan njega, već da biste sebe sprečili da ponovo budete povređeni.
Poverenje trpi udarac kada ste predugo bili bez pouzdanih odnosa. A njegovo obnavljanje nije lako. Ali, i dalje je moguće. Počinje malim rizicima. Malim otvaranjima. Malo iskrenosti tu i tamo. Malo po malo, zid počinje da se ruši.
8. Postajete hiper-samostalni u donošenju odluka
Evo jednostavnog testa: kada niste sigurni u vezi s nečim velikim, da li o tome s nekim razgovarate?
Ljudi bez jakih sistema podrške često potpuno prestaju da traže mišljenje. Ne zato što ne cene druga mišljenja, već zato što su se navikli da budu jedini u prostoriji. U početku može delovati osnažujuće. Ali vremenom, to stvara i zamor od donošenja odluka. Nije vam suđeno da svaki izbor nosite sami.
Kao što stara izreka kaže: „Zajednička tuga je pola tuge, ali zajednička radost je dvostruka radost.” Isto važi i za donošenje odluka – lakše je kada se donose zajedno.
Е, тако је и кад неочекивано умре животни сапутник, после неколико деценија заједничког живота…