Kako „čitati“ ljude kao otvorenu knjigu, savetuju stručnjaci za govor tela
Da li ste ikada poželeli da znate šta neko misli ili kakve motive ima? Možda je reč o kolegi, osobi koja vam se dopada ili prijatelju kojeg dugo niste videli... Odgovor na pitanje kako čitati ljude kao otvorenu knjigu možda pomogne?
Na osnovu čega psiholozi tvrde da je moguće „čitati“ ljude kao otvorenu knjigu
Ne posedujemo telepatske sposobnosti i ne možemo zaista da čitamo misli, ali možemo da „čitamo“ ljude kako bismo stekli uvid u ono što možda osećaju ili misle, oslanjajući se na govor tela, neverbalne signale i način na koji nešto izgovaraju, ne samo na same reči.
Čitanje ljudi podrazumeva sposobnost da se neko bolje razume kroz neverbalne signale, stil komunikacije i ponašanje. Ne posmatra se samo šta neko govori, već i kako govori i kakve reakcije pokazuje.
Albert Mehrabian je 1981. utvrdio da se 55 odsto utiska o tome koliko nam je neko dopadljiv zasniva na izrazu lica, 38 procenata na tonu glasa, a samo 7 odsto na rečima koje koristi, što jasno ukazuje koliko je važno i sve ono „neizgovoreno“.
Zašto je važan prvi utisak ako mislimo na govor tela
Carole Railton, ekspert za govor tela, ističe da savremeni, vizuelno preopterećen svet od svetlećih reklama do video-sadržaja i onlajn sastanaka, čini govor tela još važnijim. U prvih nekoliko sekundi stvaramo mišljenje o nekome, dok je za promenu tog utiska potrebno mnogo više vremena. Prvi utisak, kaže on, zaista ima veliku težinu.
Ključni elementi „čitanja“ ljudi: Na šta prvo da obratimo pažnju?
Stručnjaci navode da se najpre posmatra lice, položaj tela i pokreti. Izrazi lica mogu otkriti sreću, tugu ili napetost. Položaj tela može ukazivati na samopouzdanje ili nervozu. Pokreti mogu biti smireni i odmereni ili napeti i ubrzani. Kombinacija ova tri elementa daje početnu sliku o tome kako se osoba oseća.
Takođe, govor tela često otkriva više od reči. Ponekad rečenice zvuče smireno, ali ton glasa, držanje i pogled govore sasvim suprotno.
Formiranje „osnove“ i procena obrasca ponašanja
Da biste zaista čitali ljude, važno je da poznajete njihov uobičajeni obrazac ponašanja. Neko možda redovno prekrsti ruke, češe se po glavi ili često gleda u zemlju. Tek kada se ove navike promene, može se postaviti pitanje šta ih je izazvalo. Ako osoba pojačava određeni gest koji je kod nje tipičan za nervozu, to može ukazivati na povećani stres tokom razgovora.
Doslednost govora tela i pokušaj prikrivanja osećanja
Kada osoba pokazuje dosledne neverbalne signale, usklađene izraze lica, držanje i pokrete, lakše je razumeti emociju koju izražava. Međutim, kada se dogodi nagla promena, poput osmeha koji prelazi u grimasu ili ruku koje naglo padaju pored tela, to može ukazivati na pokušaj prikrivanja pravih osećanja.
Izrazi lica su važni, ali nisu uvek pouzdani. Mogu biti utišani, nesvesni ili pak uslovljeni umorom, bolom, koncentracijom i kulturološkim razlikama.
Posmatranje držanja tela
Uspravan stav, otvoren grudni koš i ramena povučena unazad često se povezuju sa samopouzdanjem i udobnošću. Nasuprot tome, pogrbljena leđa ili spuštena ramena mogu ukazivati na nesigurnost, defanzivnost ili iscrpljenost.
Efekat „preslikavanja“ (mirroring)
Ljudi često nesvesno oponašaju sagovornika. Ako se neko smeje, mi se obično nasmejemo. Ako se naklonimo ka napred, sagovornik će to često uraditi i sam. Kada mirroring izostane, moguće je da je odnos narušen ili da osoba oseća distancu.
Usmeravanje pažnje na izbor reči
Upotreba određenih reči može ukazati na to šta neko vrednuje ili kako se oseća. Često korišćenje „ja“ može ukazivati na fokus na sebe, dok „mi“ sugeriše timski pristup ili potrebu za zajedništvom.
Disanje kao signal
Disanje se ubrzava kada smo uzbuđeni, a usporava kada smo smireni. Stalno ubrzano disanje i podignuta ramena mogu ukazivati na stres ili na ekstremnu ekstrovertnost.
Najčešće greške pri čitanju ljudi
Najveća greška je tumačenje samo jednog signala umesto čitanja šire slike. Jedan osmeh nije dovoljan da se zaključi da je neko srećan: potrebno je da govor tela bude usklađen u celini.
Neverbalni znaci ne funkcionišu kao reči sa jasnim značenjem. Jurenje pogleda ne mora da ukazuje na laž. Zevanje ne mora značiti dosadu, a cupkanje nogom ne znači uvek nervozu. Ključ je posmatranje konteksta i kombinovanje više signala.
Kulturološke razlike takođe igraju veliku ulogu, pa gest koji je u jednoj kulturi prijateljski, u drugoj može biti uvredljiv ili nepristojan.
Pored toga, nervoza može nastati i zbog same situacije. Neko može biti napet jer se oseća posmatrano, a ne zato što nešto krije. Izbegavanje pogleda može poticati iz stida ili tradicionalnog vaspitanja, a ne iz nepoštenja.
Ljudi imaju različite ličnosti, načine komunikacije i stanja uma. Neko povučen nije nužno nervozan - možda je samo introvertan.
Praktični saveti za bolje čitanje ljudi
- 1. Posmatrajte oči
Podignute obrve mogu značiti interesovanje, spuštene oči sumnju, a „šetanje“ pogleda može da signalizira nervozu. Intenzivan kontakt očima može da odražava samopouzdanje ili privlačnost.
- 2. Usavršite veštine slušanja
Slušajte ne samo šta neko govori, već i kako: ton, ritam, brzinu i emocionalne nijanse u glasu.
- 3. Uočavajte nedoslednosti
Ako reči govore jedno, a telo drugo, više verujte telu. Zabeležite šta ste primetili i pokušajte da otkrijete obrazac.
- 4. Vežbajte
Najbolje je vežbati na ljudima koje poznajete, jer lakše uočavate odstupanja od njihovog uobičajenog ponašanja. Ali, korisne su i situacije u javnom prostoru kao što su posmatranje grupa prijatelja, kolega ili nepoznatih ljudi.
eKlinika zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.