Glas kao novi pokazatelj biološkog starenja: Način na koji govorimo otkriva koliko brzo starimo
Kada razmišljamo o tome koliko brzo starimo, prve asocijacije obično su bore na koži ili bolovi u zglobovima. Međutim, najnovija naučna studija ukazuje na to da promena u glasu i načinu govora može da pruži izuzetno precizne podatke o tome koliko brzo stari naš organizam.
Određeni obrasci govora javljaju se kod bolesti poput demencije
Istraživači sa University in Santiago otkrili su da se karakteristike govora, poput tempa, izbora reči i tona, mogu iskoristiti za procenu biološke starosti osobe. Pokazalo se da su pojedinci čiji je glas zvučao „starije” od njihove hronološke dobi imali i druge jasne znake ubrzanog starenja u čitavom telu.
- Već je bilo poznato da se glas menja s godinama i da se određeni obrasci govora javljaju kod bolesti poput demencije. Novo u ovom istraživanju jeste to da stepen u kom glas zvuči „starije" od stvarne dobi služi kao odličan pokazatelj toga kako stari čitavo telo - navodi dr James Alrassi, instruktor na Harvard Medical School i hirurg u bolnici Mass Eye and Ear u Bostonu.
Kako je AI naučen da prepozna zvuke starenja?
Kako bi ispitali vezu između glasa, govora i starenja, naučnici su analizirali zvučne zapise skoro 3.000 odraslih osoba sa španskog govornog područja iz pet zemalja Latinske Amerike. Učesnici su obuhvatali kognitivno zdrave osobe, kao i pacijente sa blagim kognitivnim oštećenjem, Alchajmerovom bolešću i frontotemporalnom demencijom.
Istraživači su snimali učesnike dok opisuju kratak video-snimak, imenuju što više životinja tokom jednog minuta i prepričavaju priču odmah i nakon kraće pauze. Model mašinskog učenja, sistem veštačke inteligencije, nazvan „govorni sat” (speech clock) analizirao je stotine detalja u svakom snimku:
- Brzinu govora i dužinu pauza u rečenici
- Visinu i emotivni ton glasa
- Preciznost ili neodređenost u izboru reči
- Ukupan obim izgovorenog teksta.
AI je kombinoovao ove parametre kako bi procenio biološku starost i izračunao takozvanu „razliku u starosti govora” (speech-age gap), odnosno odstupanje između stvarne starosti osobe i one koju prognozira njen glas.
Stariji glas i ubrzano starenje organizma
Kognitivno zdravi učesnici imali su najmanje odstupanje u starosti govora. S druge strane, pacijenti sa blagim kognitivnim oštećenjem, Alchajmerovom bolešću i frontotemporalnom demencijom pokazivali su sve veće razlike, pri čemu su najveća odstupanja zabeležena kod oblika demencije koji direktno utiču na jezičke funkcije.
Osobe čiji je glas zvučao starije pokazale su i druge znake ubrzanog starenja u organizmu:
- Veće razlike u starosti govora bile su u vezi sa naprednijom biološkom starošću na snimcima mozga
- Zabeležena je direktna korelacija sa DNK markerima koji procenjuju genetsku starost pacijenta
- Kod obolelih od Alchajmerove bolesti, stariji glas imao je veze sa višim nivoom proteina p-tau217 u krvi - jednim od najpouzdanijih biomarkera za promene na mozgu uzrokovane ovom bolešću
- Zabeleženi su i lošiji rezultati na testovima pamćenja i izvršnih funkcija - planiranje i samokontrola - čak i na zadacima koji nisu imali nikakve veze sa jezikom.
Veza promene u glasu i kognitivnog pada potvrđuju i ranija istraživanja koja su dijagnostikovane poremećaje glasa, poput hronične promuklosti, dovela u vezu sa većim rizikom od kasnijeg razvoja demencije. Stručnjaci se nadaju da bi analiza obrazaca govora u budućnosti mogla da omogući jednostavno i neinvazivno merenje brzine biološkog starenja.
(eKlinika.rs)
eKlinika zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.