Naslovna / Zdravlje

Miom materice razvija se u 4 specifična oblika, a leči u zavisnosti od simptoma

Priredio/la: S.St.|13:30 - 20. 08. 2023.

Miomi (fibromi) materice su izrasline sačinjene od mišića i tkiva, koje se formiraju na 3 lokacije u materici

miomi materice Miomi materice su izrasline koje se sastoje od mišića i vezivnog tkiva. Simptomi mogu uključivati obilno menstrualno krvarenje, bol u leđima, često mokrenje i bol tokom intimnih odnosa Foto Shutterstock

Miomi materice su uobičajena vrsta nekanceroznog tumora, koji može da naraste u materici. Ne izazivaju svi miomi simptome, ali kada se pojave, mogu uključivati obilno menstrualno krvarenje, bol u leđima, često mokrenje i bol tokom intimnih odnosa. Mali miomi često ne zahtevaju lečenje, ali veći mogu da se tretiraju lekovima ili operacijom.

Šta su miomi materice?

Miomi materice su izrasline sačinjene od mišića i tkiva koje se formiraju u zidu ili na zidu materice. Ove izrasline obično nisu kancerogene (benigne su) i najčešći su nekancerozni tumor kod žena.

Miomi materice mogu izazvati različite simptome kao što su bol i obilno, neredovno vaginalno krvarenje. Ponekad osoba nema simptome i nije svesna da ima miome, a lečenje obično zavisi od simptoma.

Gde se stvaraju miomi?

Miomi mogu da se pojave kao jedan čvor ili u grupi. Klasteri mioma mogu biti veličine od 1 milimetra do više od 20 centimetara u prečniku, pa čak i veći. Poređenja radi, miomi mogu biti mali kao semenke ili veliki kao lubenica. Ove izrasline mogu da se stvaraju unutar zida materice, unutar glavne šupljine materice ili na spoljnoj površini materice.

Vrste mioma materice

Postoje različite vrste mioma materice u zavisnosti od toga gde se nalaze i kako se formiraju. Specifični tipovi mioma materice uključuju:

  • Intramuralni miomi: ovi miomi ugrađeni su u mišićni zid materice i najčešći su tip
  • Submukozni miomi: ovi miomi rastu ispod unutrašnje sluznice materice
  • Subserozni miomi: ova vrsta mioma raste ispod sluznice spoljašnje površine materice; mogu da postanu prilično veliki i da urastu u karlicu
  • Pedukulirani miomi: ovo je najređi tip mioma, koji se pričvršćuju za matericu pomoću drške ili stabljike; često se opisuju kao pečurke jer imaju stabljiku, a zatim širi vrh.

Da li su miomi česti?

Miomi su veoma česta vrsta izraslina. Približno 40 do 80 odsto žena ima miome, koji se najčešće javljaju između 30 i 50 godina. Obično se ne javljaju kod osoba koje nisu imale prvu menstruaciju i manje su uobičajeni kod žena koje su ušle u menopauzu.

Koji su simptomi mioma materice?

Većina malih mioma ne izaziva nikakve simptome i ne zahtevaju lečenje osim redovnog pra’enja kod lekara. Veći miomi mogu uzrokovati različite simptome, uključujući:

  • obilno ili bolno krvarenje tokom menstruacije
  • krvarenje između menstruacija
  • osećaj punoće u donjem delu stomaka (abdomen)/nadimanje
  • često mokrenje (ovo se može desiti kada miom vrši pritisak na bešiku)
  • bol tokom intimnih odnosa
  • bol u donjem delu leđa
  • zatvor ili osećaj pritiska na rektum
  • dugotrajni (hronični) vaginalni iscedak
  • nemogućnost mokrenja ili potpunog pražnjenja bešike
  • povećana distenzija (uvećanje) abdomena, zbog čega stomak izgleda kao u trudunoći

Simptomi mioma materice obično se stabilizuju ili nestaju nakon menopauze jer nivo hormona u organizmu opada.

Šta uzrokuje miome materice i koji su faktori rizika?

Tačan uzrok je nepoznat, ali lekari veruju da hormoni estrogen i progesteron ovde igraju ulogu. Većina mioma se javlja kod žena u reproduktivnom dobu. Studije pokazuju da miomi imaju tendenciju da rastu kada su nivoi hormona viši (kao tokom trudnoće) i da se smanjuju kada su nivoi hormona niski (kao tokom prelaska u menopauzu).

Postoji nekoliko faktora rizika koji mogu uticati na mogućnost za razvoj mioma:

  • gojaznost i viši indeks telesne mase (BMI)
  • porodična istorija mioma
  • žene bez dece
  • rani početak menstruacije
  • menopauza u kasnim godinama

Koje su komplikacije mioma materice

Većina mioma materice ne izaziva ozbiljne komplikacije. Međutim, najčešće su:

  • neizdrživ bol
  • oticanje stomaka ili karličnog područja
  • obilno krvarenje
  • anemija
  • neplodnost (što je retko)

Kako se dijagnostikuju miomi materice?

U većini slučajeva, lekar otkriva miome materice prilikom karličnog pregleda. Često, obilno krvarenje i drugi srodni simptomi mogu upozoriti lekara da posumnja na miome. Postoji nekoliko načina na koje mogu da se potvrde miomi i odredi njihova veličina i lokacija:

  • Ultrazvuk: Ovaj neinvazivni pregled stvara sliku unutrašnjih organa pomoću zvučnih talasa.
  • Magnetna rezonanca (MRI): Ovaj pregled stvara detaljne slike unutrašnjih organa pomoću magneta i radio talasa.
  • Kompjutersko tomografsko (CT) skeniranje: CT skeniranje koristi rendgenske slike da napravi detaljnu sliku unutrašnjih organa iz nekoliko uglova.
  • Histeroskopija: Tokom histeroskopije, lekar koristi uređaj koji se sastoji od tanke, fleksibilne cevi sa kamerom na kraju da bi video miome unutar materice. Cev prolazi kroz vaginu i grlić materice, a zatim se ulazi u matericu.
  • Histerosalpingografija (HSG): Ovo je detaljan rendgenski snimak tokom koga lekar ubrizgava kontrast, a zatim pravi rendgenske snimke materice.
  • Sonohisterografija: Tokom ovog snimanja lekar postavlja mali kateter u vaginu, a zatim ubrizgava fiziološki rastvor u matericu. Ova dodatna tečnost pomaže da se stvori jasnija slika materice nego što se vidi tokom standardnog ultrazvuka.
  • Laparoskopija: Tokom ovog pregleda, lekar će napraviti mali rez u donjem delu stomaka. Tanka i fleksibilna cev sa kamerom na kraju ubacuje se kako bi se izbliza videli unutrašnji organi.

Lečenje mioma materice

Lečenje mioma materice može varirati u zavisnosti od veličine, broja i lokacije mioma, kao i od simptoma koje izazivaju. Ako miomi ne izazivaju nikakve simptome, lećenje možda neće ni biti potrebno. Mali miomi se često ne diraju. Neke osobe nikada ne doživljavaju nikakve simptome niti imaju bilo kakve probleme povezane sa miomima. U ovim slučajevima, lekar može da preporuči praćenje mioma tokom karličnih pregleda ili ultrazvuka.

Ženama koje imaju simptome zbog mioma, uključujući anemiju usled prekomernog krvarenja, umerene do jake bolove ili probleme sa urinarnim traktom i crevima biće potreban tretman koji će im pomoći. Plan lečenja zavisi od nekoliko faktora:

  • koliko mioma ima
  • veličine mioma
  • gde se nalaze miomi
  • koji simptomi se odnose na miome
  • Želje žene da zadrži matericu

Najbolja opcija lečenja zavisiće i od planova za trudnoću u budućnosti, o čemu treba razgovarati sa lekarom. Opcije lečenja mioma materice mogu da budu:

Lekovi

  • Lekovi protiv bolova koji se izdaju bez recepta: Ovi lekovi pomažu kod bolova i nelagodnosti izazvanih miomima. Ovde spadaju acetaminofen i ibuprofen.
  • Suplementi gvožđa: Osobama koje imaju anemiju usled prekomernog krvarenja lekar može da predloži uzimanje suplemenata gvožđa.
  • Opcije za kontrolu rađanja: Kontrola rađanja takođe može pomoći kod simptoma mioma, posebno kod obilnog krvarenja tokom i između menstruacija i kod menstrualnih grčeva. Postoji niz opcija za kontrolu rađanja koji mogu da se koriste, uključujući oralne kontraceptivne pilule, prstenove, injekcije i intrauterine uređaje.
  • Agonisti gonadotropin-oslobađajućeg hormona (GnRH): Ovi lekovi deluju tako što smanjuju miome. Ponekad se koriste za smanjenje mioma pre operacije, što olakšava njihovo uklanjanje. Međutim, ovi lekovi su privremeni i ako se prestane sa njihovim uzimanjem, miomi mogu ponovo da izrastu.
  • Oralne terapije: Elagolix je nova oralna terapija  kod obilnog krvarenja kod osoba koje nisu doživele menopauzu sa simptomatskim miomima materice. Može se uzimati do 24 meseca. Sa lekarom se treba razgovarati o prednostima i nedostacima ove terapije. Druga oralna terapija, traneksamska kiselina, leči obilno menstrualno krvarenje kod osoba sa miomima materice.

Važno je da sa svojim lekarom razgovarate o svim lekovima koje uzimate. Uvek se konsultujte sa svojim lekarom pre nego što započnete uzimanje novog leka kako biste razgovarali o svim mogućim komplikacijama.

Hirurgija mioma

Postoji nekoliko faktora koje treba uzeti u obzir kada govorimo o različitim vrstama operacija za uklanjanje mioma. Ne samo da veličina, lokacija i broj mioma mogu uticati na vrstu operacije, već i želje za budućom trudnoćom mogu biti važan faktor pri izradi plana lečenja. Neke hirurške opcije čuvaju matericu i omogućavaju vam da zatrudnite u budućnosti, dok u okviru izbora nekog drugog rešenja može da se ošteti ili ukloni materica.

Miomektomija je procedura koja omogućava lekaru da ukloni fibroide. Postoji nekoliko vrsta miomektomije. Vrsta procedure koja nekom najviše odgovara zavisiće od toga gde se nalaze miomi, koliko su veliki i koliko ih ima. Vrste procedura miomektomije za uklanjanje mioma mogu da budu:

  • Histeroskopija: Lekar ubacuje tanak, fleksibilan alat nalik cevi kroz vaginu i grlić materice, a zatim u matericu i odseca i uklanja miom.
  • Laparoskopija: U ovoj proceduri, lekar će koristiti laparoskop za uklanjanje mioma. Za razliku od histeroskopije, ova procedura uključuje nekoliko malih rezova u stomaku kroz koje se laparoskop ubacuje u telo.
  • Laparotomija: Tokom ove procedure, lekar pravi jedan veći rez na abdomenu i uklanja miome kroz ovaj rez.

Kod žena koje ne planiraju buduće trudnoće, postoje dodatne opcije koje lekar može preporučiti. Ove opcije mogu biti veoma efikasne, ali obično sprečavaju buduće trudnoće:

  • Histerektomija: Lekar uklanja matericu tokom histerektomije, koja je jedini način da se izleče miomi. Potpunim uklanjanjem materice miomi se ne mogu vratiti i simptomi bi trebalo da nestanu. Ako su jajnici ostavljeni, žena neće ući u menopauzu nakon histerektomije. Ova procedura se preporučuje kod obilnog krvarenja iz mioma ili ako si miomi veliki. Minimalno invazivne histerektomije uključuju vaginalne, laparoskopske ili robotske metode.
  • Embolizacija mioma materice: Interventni radiolog izvodi ovu proceduru uz pomoć ginekologa. Oni stavljaju mali kateter u materničnu arteriju ili radijalnu arteriju i ubrizgavaju male čestice, koje zatim blokiraju protok krvi od arterije do mioma. Gubitak protoka krvi smanjuje miome i poboljšava simptome. Ovaj zahvat možda nije prikladan za svakoga.
  • Radiofrekventna ablacija (RFA): Ovo je siguran i efikasan tretman koji koristi mikrotalasnu (RF) energiju za lečenje mioma materice. Preporučuje se osobama koje nisu dostigle menopauzu. Leči manje miome.

Rizici kod lečenja mioma materice

Kod bilo koje vrste lečenja mogu postojati riziciLekovi mogu imati neželjene efekte i neki vam možda neće odgovarati. Takođe postoje rizici u hirurškom lečenju mioma. Svaka operacija dovodi u opasnost od infekcije i krvarenja i uključuje rizike povezane sa anestezijom. Dodatni rizik od operacije uklanjanja mioma može uključiti buduće trudnoće koje neke hirurške opcije mogu sprečiti. Miomektomija je procedura kojom se samo uklanjaju miomi, što omogućava buduće trudnoće. Međutim, osobe koje su imale miomektomiju možda će kod buduće trudnoće morati da se porode carskim rezom.

Ono što je bitno jeste da možete zatrudneti ako imate miome materice. Ako već znate da imate miome kada zatrudnite, lekar će ih pratiti tokom trudnoće, jer organizam tada oslobađa povišene nivoe hormona. Ovi hormoni pružaju podršku trudnoći, ali mogu i da budu uzrok povećanja mioma. Veliki miomi mogu izazvati sledeće probleme tokom trudnoće:

  • povećan rizik za porođaj carskim rezom jer fetus ne može da se okrene u položaj sa glavom nadole
  • porođaj ne napreduje
  • abrupciju placente
  • prevremeni porođaj

Kada treba da se obratimo lekaru?

Lekaru treba da se obratimo ako imamo simptome mioma materice, kao što su:

  • obilna i nepravilna vaginalna krvarenja
  • krvarenje između menstruacija
  • bol u karlici
  • bol tokom intimnih odnosa
  • osećaj pritiska ili punoće u stomaku.

Pre preuzimanja teksta sa našeg sajta obavezno pročitajte USLOVE KORIŠĆENJA. Posebno obratite pažnju na član 6. i 8.2.
TEME:
Vaš komentar nam je dragocen!

Ostavite odgovor

Preporučujemo