Naslovna / Zdravlje

Kičma ne može tek tako da se „namešta“: Kada je operacija jedino rešenje i ima li razloga za strah

Piše: Marijana M.Rajić|8:45 - 08. 11. 2023.

– Posle nekih operacija pacijent može isti dan nakon intervencije da ide kući (vertebroplastika-cementiranje pršljena kod preloma ili uklanjanje diskusa kod diskus hernije), a do produžene hospitalizacije dolazi kod kompleksnih hirurških zahvata sa teškim povredama, tumorima ili deformitetima, navodi u razgovoru za eKlinika portal ass. dr Slaviša Zagorac, specijalista ortopedske hirurgije i spinalni hirurg

Operacija kičme Аss.dr Slaviša Zagorac: Hirurgija kičmenog stuba u poslednjih 15 godina doživljava neverovatan razvoj Foto: Shutterstock/Slaviša Zagorac/privatna arhiva

Bol u donjem delu leđa je jedan od najčešćih simptoma koji se javlja makar jednom u životu kod bilo koje osobe. Na sreću, većina uzroka tog bola su takozvani mehnički uzroci (oboljenja diskusa, zglobova), ali je ponekad razlog i ozbiljno oboljenje.

Koje su najčešće indikacije za hirurško rešavanje problema sa kičmom

– Indikacije za hirurgiju kičmenog stuba su danas veoma široke, zahvaljujući sa jedne strane dostupnoj i modernoj dijagnostici (pre svega NMR), a sa druge pouzdanoj i sigurnoj hirurškoj tehnici i dostupnim implantima. Postoji veliki broj oboljenja koja mogu dovesti do osnovna dva stanja koja zahtevaju hirurgiju: nestabilnost kičmenog stuba i neurološki deficit. Ta oboljenja se mogu grubo svrstati u nekoliko grupa: 1. degenerativne promene, 2. infekcije, 3. tumori, 4. deformiteti, 5. povrede i 6. zapaljenski procesi. Bol u kičmi, naročito ako je prisutan u mirovanju, tokom noći, često je posledica metastaze a da pacijent i ne zna da ima neki tumor. Takođe, može da bude posledica neke bakterijske infekcije. Ovakva stanja zahtevaju neodložno lečenje, koje je vrlo često i hirurško – kaže u razgovoru za eKlinika portal ass.dr Slaviša Zagorac, specijalista ortopedske hirurgije, spinalni hirurg i načelnik Odeljenja za hirurgiju kičmenog stuba Urgentnog centra Univerzitetskog Kliničkog centra Srbije.

Kičma i bol u ovom delu tela: Potrebna dijagnostika da bi se stiglo do spinalnog hirurga

A koji je put do stručnjaka ove izuzetno osetljive i senzitivne grane hirurgije, odnosno, šta sve od dijagnostike mora da se odradi da bi neko stigao do spinalnog hirurga?

Najvažnije je, kaže naš sagovornik, da se obavi detaljan razgovor i klinički pregled pacijenta. To važi i za lekara opšte prakse i za specijaliste koji se usko bave patologijom kičmenog stuba. Već na osnovu razgovora i pregleda se može naslutiti šta je razlog problema, objašnjava doc. dr Zagorac i kaže da nakon toga pacijenta treba uputiti na dodatnu dijagnostiku: rendgen, CT, NMR, i uraditi laboratorijske analize.

Na sreću, navodi hirurg, ove metode su sada dostupne i u manjim bolnicama, tako da se na vreme mogu otkriti određena oboljenja koja zahtevaju brzu reakciju. Tu se, precizira ass. dr Slaviša Zagorac, pre svega misli na tumore, infekcije i povrede.

Lutanje u dijagnozi i opasnost od dejstvovanja nestručnih osoba: Kičma ne može tek tako da se „namešta“

Ima li lutanja na tom pravcu?

– Na žalost, ponekad imamo slučajeve zakasnele ili pogrešne dijagnoze. To se uglavnom odnosi na starije pacijente koji se žale na određene tegobe u predelu kičmenog stuba, a veoma olako se ponekad proglašavaju starim i upućuju na fizikalnu terapiju bez prethodne dijagnostike. Tipičan primer je osteoporotični prelom kod starih koji nastaje bez neke veće traume. Pacijent može samo da podigne manji teret i da kaže kako ga je zabolela kičma. S obzirom na to da se radi o pacijentima starije životne dobi, sve se objašnjava starošću. Olako se postavi dijagnoza išijasa i uputi se na fizikalnu terapiju, a u osnovi je problem prelom, koji zahteva drugačije lečenje. Takođe bih ovde ukazao i na opasnost od manipulacije kičmenim stubom od strane nestručne osobe. Toga se treba jako čuvati. Ne može neko da vam namešta kičmu a da nema znanje o anatomiji i fiziologiji kičmenog stuba i da ne zna objektivno stanje kičme, odnosno da nema odgovarajuće snimke – upozorava ass. dr Slaviša Zagorac.

Bol u kičmi sveprisutan u populaciji: Koje intervencije su danas najčešće i kako se izbegavaju komplikacije

Prema rečima sagovornika eKlinika portala, paleta intervencija na kičmenom stubu je široka. Praktično svaki deo kičmenog stuba, od okcipitalne kosti (glave) do trtične kosti, može da se leči hirurški.

– U zavisnosti od lokalizacije i vrste patološkog procesa, na raspolaganju su nam različiti implanti (zavrtnjevi, veštacki pršljenovi), a kičmi je moguće prići sa više strana (prednji, zadnji, bočni pristup). Trend u spinalnoj hirurgiji, kao i u svakoj drugoj hirurgiji je minimalno-invazivni pristup, koji podrazumeva manji rez, manji gubitak krvi, brži oporavak i brže otpuštanje iz bolnice. Generalno, ako izostavimo ozbiljna oboljenja (tumori, infekcije, povrede), kod mladih se najčešće rade operacije zbog problema sa diskusom (najčešće discus hernia), a kod starijih zbog suženja (stenoze) spinalnog kanala, kada postoji pritisak na kičmenu moždinu. Kod pacijenata postoji strah od operacija na kičmi. Plaše se komplikacija, ali su one danas retke zahvaljujući upotrebi mikroskopa, dobro postavljenoj indikaciji za operaciju, dobroj pripremi pacijenta, dobroj hirurškoj tehnici. Danas su mladim hirurzima na raspolaganju mnogobrojne obuke koje se rade na kadaverima, gde se na najbolji način mogu upoznati sa anatomijom kičmenog stuba – objašnjava asistent na Medicinskom fakultetu u Beogradu, na katedri Hirurgije sa anestezologijom.

Još malo o strahu od operacije kičme: Kako ga prevazići i šta je uloga lekara pored same intervencije

Kako se rešava problem straha kod pacijenata?

– Ovu pojavu objašnjavam strahom od nepoznatog i balastom prošlosti, jer pacijenti uglavnom dođu kod spinalnog hirurga sa negativnim stavom o operacijama. Uglavnom je strah neopravdan i vezan je za neka prošla vremena, kada nije bila dostupna savremena tehnologija i kada je hirurška tehnika bila manjkava. Suština je da sa pacijentom razgovarate potpuno otvoreno, da mu predočite prednosti i mane predloženog načina lečenja, šta može očekivati ako se operiše, a šta ako se ne operiše. Takođe, treba pacijentu objasniti da u hirurgiji nema garancije. Postoji željeni ishod i svaki hirurg ulazi u operaciju sa ciljem da ta operacija uspe. Međutim, komplikacije su nezaobilazni deo hirurškog rada, a suština je da se sve uradi da procenat komplikacija bude što manji i da se pacijentu objasni, da i ako dodje do komplikacija, većina se može uspešno rešiti u toku same operacije ili postoperativno – precizira sagovornik našeg portala.

Postoje li apsolutne kontraindikacije za hirurgiju kičme

– To je zanimljivo pitanje. Ako govorimo o kontraindikacijama, možda pre može da odgovori anesteziolog. Tiče se najpre opšteg stanja pacijenta i postojanja nekih drugih oboljenja. Što se tiče kičmenog stuba, postojanje nestabilnosti kičmenog stuba ili postojanje pritiska na kičmenu moždinu koji dovodi do slabosti ruku ili nogu – to je skoro uvek indikacija za operaciju – razjašnjava i ovu dilemu ass.dr Zagorac.

Oporavak nakon operacije kičme

– U odnosu na problem i tip intervencije različito je, kaže stručnjak, i vreme oporavka. Kad se govori o samoj hospitalizaciji, kod nekih intervencija pacijent može isti dan nakon operacije da ide kući (vertebroplastika-cementiranje pršljena kod preloma ili uklanjanje diskusa kod diskus hernije). Do produžene hospitalizacije može doći u slučaju kompleksnih hirurških zahvata kod pacijenata sa teškim povredama, tumorima ili deformitetima – kaže ass.dr Zagorac.

Što se tiče daljeg oporavka, navodi ass. dr Slaviša Zagorac, cilj operacije je potpuni oporavak i vraćanje svakodnevnim životnim i radnim aktivnostima.  To u najvećem broju slučajeva traje 6 do 12 nedelja pa i duže, naročito ako se radi o aktivnim sportistima koji su imali operaciju kičme. Ponekad je, priča spinalni hirurg, kod njih potrebna zabrana bavljenja određenim sportom i do 8 meseci.

A najveće zamke procesa oporavka prevazilaze se, ističe ass. dr Zagorac, zajedničkim nastupom spinalnog hirurga, lekara opste prakse, fizijatra i drugih specijalista. Ukoliko pacijent ima druge probleme, najčešće su to neurolog, reumatolog, kardiolog, psihijatar. Svi oni imaju obavezu da prate pacijenta kroz oporavak, a pacijent ima obavezu da sarađuje. Jedna takva jedna uzajamna aktivnost je preduslov za dobar oporavak, naglašava načelnik Odeljenja za hirurgiju kičmenog stuba Urgentnog centra Univerzitetskog Kliničkog centra Srbije.

Inovacije u spinalnoj hirurgiji

Ass.dr Slaviša Zagorac je hirurg koji je sproveo veliki broj inovativnih hirurških procedura. Pitanje straha kod pacijenata smo razjasnili, pa pitamo ima li straha kod stručnjaka s obzirom na to koliko je regija kičme senzitivna, posebno ako je u pitanju neka intervencija koja do tada nije izvođena?

– Hirurgija kičmenog stuba u poslednjih 15 godina doživljava neverovatan razvoj, teško može i da se isprati svaka inovacija. Došli smo do toga da je robot danas ušao u rutinsku upotrebu u razvijenim zemljama. Mogu da kažem za sebe i za moje asistente sa odeljenja da sa zadovoljstvom ulažemo ogroman napor da uvedemo kod nas sve ono što se radi u svetu i što se pokazalo kao uspešno. Zahvaljujući podršci koju imamo od uprave UKCS, Klinike za ortopediju i Urgentnog centra, kao i zahvaljujući kompanijama koji se trude da registruju implante i da nam približe trendove u svetu, to je zaista i moguće. Zahvaljujući članstvu i aktivnostima u najvažnijim svetskim udruženjima, imamo veoma dobru saradnju sa spinalnim hirurzima iz celog sveta. Veoma često zajedno diskutujemo o slučajevima i nalazimo najbolja rešenja. Kada razgovaramo sa najvećim imenima spinalne hirurgije u svetu, vidimo da i oni imaju slične probleme i dileme kao i mi – otkriva asistent na katedri Hirurgije sa anesteziologijom Medicinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu.

Neprekidna edukacija, stručno i praktično usavršavanje: Naši stručnjaci prate savremena svetska dostignuća

Naš sagovornik je u više navrata boravio na prestižnim klinikama u Americi, Kini, Hong Kongu, Nemačkoj… Autor je brojnih radova publikovanih u časopisima i prezentovanim na međunarodnim i domaćim kongresima. Koautor je poglavlja o povredama kičmenog stuba u zvaničnom udžbeniku Hirurgije sa anesteziologijom za studente medicine. Godišnje uradi više 300 hirurških zahvata na kičmenom stubu. Član je velikog broja udruženja za kičmeni stub (North America Spine Society /NASS; German Spine Society /DWG; International Society for Advancement in Spinal Surgery/ISASS; Society for Minimal Invasive Spine Surgery/SMISS; Sacroiliac medical expert group/SIMEG i AO spine).

Gde su naši stručnjaci u odnosu na njegove kolege iz regiona, Evrope i sveta po edukaciji i praksi, a gde smo po tehničkoj osposobljenosti i modernoj medicinskoj opremi?

– Kao što sam spomenuo, članstvo u udruženjima, aktivno učestvovanje na kursevima, simpozijumima i kongresima, posete klinikama, ali i gostovanja stručnjaka iz inostranstva, omogućavaju da zaista bez ikakve dileme mogu da kažem da naši lekari ne zaostaju za kolegama iz inostranstva. To naravno ne bi bio moguće bez podrške matičnih klinika i kompanija zaduženih za registraciju i uvoz novih tehnologija i implanata. Razlika je možda u dostupnosti najsavremenijh tehnologija kao što su navigacija i robotika, to je dostupnije u razvijenijim zemljama. Pritom ne mislim samo na Zapad, jer sada imamo situaciju da spinalni hirurzi iz Amerike idu u Kinu ili Južnu Koreju na obuku – ispričao je u razgovoru za eKlinika portal ass.dr Slaviša Zagorac.

Pre preuzimanja teksta sa našeg sajta obavezno pročitajte USLOVE KORIŠĆENJA. Posebno obratite pažnju na član 6. i 8.2.
TEME:
Milos Bradic Ivanjica
19:06, 08. 11. 2023.
Odgovori

To je najbolji profesor i strucnjak a i covek na svetu kod koga sam se lecijo srecno mu bilo

Momcilo
12:21, 12. 12. 2023.
Odgovori

Kako doći do profesora i dr.Zagorca?
Hvala Vam.

Marijana Rajić
14:38, 12. 12. 2023.
Odgovori

Klinički centar ili „Euromedic“.

Vaš komentar nam je dragocen!

Ostavite odgovor

Preporučujemo