Od rada pankreasa zavise brojne funkcije u telu Foto: Shutterstock
Autoimuni pankreatitis je retko oboljenje koje uzrokuje da imunološki sistem napada zdrave ćelije pankreasa. Ljudi sa drugim autoimunim stanjima imaju povećan rizik od razvoja ovog poremećaja.
Autoimuni pankreatitis nastaje kada imunološki sistem izazove zapaljenski proces i oticanje pankreasa. Do toga dolazi kada telo greškom napada zdrave ćelije smatrajući ih patogenima. Autoimuni pankreatitis je redak i predstavlja samo 2 odsto svih slučajeva hroničnog pankreatitisa. Ipak, neophodan je oprez jer i on može da se iskomplikuje ukoliko se ne leči adekvatno i blagovremeno, upozoravaju lekari Mayo Clinic.
Postoje dve vrste ovog stanja. Tip 1 je češći i povezan je sa visokim nivoima proteina imunoglobulina G4 (IgG4). Ovaj tip može izazvati upalu i oštećenja u drugim organima, poput žučnih puteva, bubrega, jetre, pluća, žlezda pljuvačke i štitne žlezde.
Tip 2 je ograničen na pankreas, često pogađa mlađe ljude i povezan je sa zapaljenskim bolestima creva.
Tačan uzrok pojave pankreatitisa još nije utvrđen. Najčešće se javlja kod osoba između 50 i 60 godina, a učestalije pogađa muškarce. Rizik je veći kod ljudi sa sledećim autoimunim stanjima:
Simptomi autoimunog pankreatitisa su:
U ozbiljnijim slučajevima, može doći do žutice (žutila kože i očiju), tamne mokraće i svetlih stolica.
Većini pacijenata su potrebni kortikosteroidi, poput prednizona, koji smanjuju upalu. U slučajevima suženja kanala može biti potrebna procedura sa stentom.
Ne postoji način da se pojava autoimunog pankreatitisa spreči. Većina ljudi se oporavi uz kortikosteroide, ali relapsi su mogući, naročito kod bolesti Tip 1.
Relaps se obično tretira ponovnim uzimanjem steroida ili lekovima koji suprimiraju funkciju imunološkog sistema.
Kortikosteroidi mogu izazvati neželjene efekte poput iritacije stomaka, povećanog apetita i nesanice. Važno je pridržavati se terapije i obavestiti lekara o neprijatnostima. Većina ljudi se vraća normalnom životu nekoliko nedelja nakon početka terapije.