Onkolozi ističu da je većina tumora kičme rezultat metastaza Foto: Shutterstock
Tumor kičme može da se formira bilo gde duž kičmenog stuba – na pršljenovima, kičmenoj moždini i tkivima koja je okružuju. Kičmeni stub deli se na tri dela: vratni (cervikalni) deo, grudni (torakalni) i slabinski (lumbalni) deo, a tumor kičme može da se razvije na sve tri lokacije.
Tumor kičme je abnormalni rast ćelija (masa) unutar ili oko kičmene moždine i/ili kičmenog stuba. Kičma je dugačak, fleksibilan stub kostiju koji štiti kičmenu moždinu. Početak joj je od dna lobanje i završava se u repnoj kosti, kao delu karlice. Kičmena moždina je cilindrična struktura koja prolazi kroz centar kičme, od moždanog stabla (dna mozga) do donjeg dela leđa. Sadrži nervne snopove i ćelije koje prenose poruke od mozga do ostatka tela, i od tela do mozga. Stručnjaci ističu da je većina tumora kičme rezultat metastaza raka koji se proširio sa drugog dela tela na kičmu.
Tumor kičme može da se locira:
Tumori kičme mogu da budu benigni (nekancerozni) ili maligni (kancerogeni). Ako tumor nastavi da raste, može da izazove oštećenje različitih tkiva u kičmi. Tumori koji se prvo razvijaju na kičmi ili kičmenoj moždini nazivaju se primarni tumori kičme. Metastatski ili sekundarni tumori kičme rezultat širenja raka sa drugog područja u telu na kičmu. Onkolozi ističu da su metastatski tumori kičme mnogo češći od primarnih tumora. Mnogo malignih karcinoma drugih organa mogu da metastaziraju u kičmeni kanal ili u pršljenove.
Prema lokalizaciji, mestu gde su se razvili, tumori kičme dele se na:
Simptomi tumora kičme zavise od nekoliko faktora:
Neki tumori kičme ne izazivaju simptome jer su dovoljno mali da ne pritiskaju i iritiraju obližnja tkiva. Međutim, kako tumor raste, on može da izazove određene simptome, posebno bol. Kada tumor dostigne značajnu veličinu on vrši okolni pritisak na kičmenu moždinu i korene živaca i dovodi do njihovog oticanja, remeti krvotok u nervnom tkivu, a može i da dovede do krvarenja. Mehanizmi kojim tumor oštećuje nervno tkivo su brojni i, između sebe, izukrštani.
Sve ovo rezultira simptomima bolesti kao što su:
Kod benignih tumora prvo se pojavi jedan ili nekoliko simptoma, a zatim se mesecima, a često i godinama, iako tumor raste, novi simptomi ne javljaju. Sledeći simptomi se, zbog sporog rasta, javljaju često, ali tek kada tumor značajno poraste.