Foto: Shutterstock
Teniski lakat (epikondilitis lateralis) jedno je od najčešćih bolnih stanja lakatnog zgloba, koje pogađa od 1 do 3 odsto populacije. Iako naziv asocira na sportsku povredu, čak u 95 odsto slučajeva ovakav bol u laktu javlja se kod osoba koje nisu profesionalni sportisti, često ni rekreativci.
Glavni faktori rizika uključuju starosnu dob, profesiju i specifične sportske aktivnosti. Najčešće se javlja kod osoba između 30. i 50. godine života, mada nije isključena ni pojava u drugim uzrastima.
Preopterećenje mišića opružača podlaktice dovodi do njihovog skraćenja i povećanja tenzije, što stvara dodatno opterećenje na tetivne pripoje kosti. Konstantna mikrooštećenja na spoljašnjem delu lakta smanjuju vaskularizaciju i izazivaju iritaciju nervnih završetaka.
Uglavnom je zahvaćen kratki opružač šake (extensor carpi radialis brevis), ali i susedni mišići mogu biti pogođeni. Hronična napetost tetiva može da dovede do nakupljanja fibroblasta, što otežava prirodno zarastanje i može rezultirati hroničnim zapaljenjem, pa čak i rupturom tetive.
Najvećem riziku izloženi su ljudi koji ponavljaju određene pokrete rukom, naprežu mišiće opružače šake ili su izloženi mikrotraumama, poput onih koji rade za računarom, stomatologa, automehaničara, kuvara… Među sportistima, povećanu sklonost imaju teniseri, bacači koplja, rukometaši i hokejaši.
Bol se najčešće širi od spoljašnje strane lakta prema podlaktici i ručnom zglobu, a pojačava se prilikom aktivnosti poput:
Kod pojave bola, prvi korak u samopomoći uključuje odmor, izbegavanje aktivnosti koje izazivaju nelagodnost i primenu hladnih obloga. Ako simptomi ne prolaze nakon nekoliko dana, kontinuirani su ili se pojačavaju, neophodno je potražiti medicinsku pomoć u cilju precizne dijagnoze i odgovarajućeg tretmana.
Dijagnoza se najčešće postavlja na osnovu kliničkog pregleda, pri čemu lekar palpira bolnu regiju i testira pokretljivost zgloba. U slučaju dugotrajnog bola ili sumnje na druge uzroke tegoba, može biti potrebno dodatno snimanje (rendgen, ultrazvuk, magnetna rezonanca, EMG).
Lečenje uglavnom podrazumeva konzervativne metode, kao što su:
U težim slučajevima mogu se primeniti kortikosteroidne injekcije pod ultrazvučnom kontrolom, PRP terapija (plazma bogata trombocitima) ili ESWT terapija udarnim talasima. U retkim situacijama, kada konzervativni tretmani ne daju rezultate, može biti neophodna minimalno invazivna intervencija ili hirurško uklanjanje oštećenog dela tetive.
Iako se teniski lakat ne može uvek izbeći, određene mere mogu da smanje rizik od njegovog razvoja. Među njima su:
Bol i ograničena funkcija ruke mogu da otežaju svakodnevne aktivnosti, ali u većini slučajeva stanje se poboljšava uz odgovarajući tretman. Ukoliko bol ne prolazi ili ometa normalno funkcionisanje, pravovremena medicinska intervencija može značajno da ubrza oporavak.