Foto: Shutterstock
Stadijum karcinoma može da varira u zavisnosti od vrste raka koju neka osoba ima. Međutim, postoje sistemi stadijuma koje lekari često koriste za merenje, opisivanje i lečenje širokog spektra karcinoma. Stadijum ili faza raka zavisi od vrste karcinoma koju osoba ima, veličine početnog tumora i od toga da li se proširio na druge delove tela ili ne.
Lekari koriste stadijum karcinoma kako bi opisali rak u smislu veličine i da li se proširio na druge organe ili ne. Prema National Cancer Institute, stadijum raka može da pomogne lekaru da:
American Cancer Society navodi da je određivanje faze ili stadijuma karcinoma veoma važno za proces lečenja. Rana faza raka može dobro da reaguje na terapiju zračenjem ili operaciju, dok kasnija faza raka može bolje reagovati na hemoterapiju, ciljanu terapiju lekovima ili imunoterapiju.
Mnogi zdravstveni radnici koriste jednostavnu seriju od 5 različitih faza kako bi opisali većinu karcinoma. Kako se broj faze povećava, povećava se i težina raka, a stopa preživljavanja se smanjuje. Kada lekar postavi dijagnozu raka, obično koristi nekoliko metoda za klasifikaciju i stadijum karcinoma. Zdravstveni radnici označavaju rak u početnoj fazi, koja je data prilikom dijagnoze, čak i ako se on vremenom menja. Korišćenje stadijuma karcinoma pri postavljanju dijagnoze je početna tačka za praćenje koliko će tumor dobro reagovati na lečenje, kao i na ukupnu stopu preživljavanja.
Međutim, nemaju svi karcinomi stadijume. Na primer, lekari ne određuju stadijum leukemije, jer je to rak krvi, dok neki kanceri, kao što je rak mozga, imaju sopstveni sistem dijagnoze. Pored dole navedenih numerisanih faza, lekari mogu takođe da opisuju fazu raka jednim od sledećih izraza:
Faza 0 se odnosi na to kada je lekar otkrio abnormalno tkivo, koje se još nije proširilo na druge delove tela. Prema Nacionalnom institutu za rak, lekari ovu fazu često nazivaju karcinomom in situ. Dijagnoza raka stadijuma 0 će varirati u zavisnosti od toga gde i kako ga lekar otkrije. U trenutku otkrivanja, abnormalne ćelije se ne tretiraju, odnosno nisu zapravo rak, ali mogu da postanu karcinom ako osoba ne dobije terapiju.
Tretman će varirati, ali generalno zahteva uklanjanje ćelija i okolnog tkiva. Ciljani tretmani možda neće biti potrebni.
Izgledi preživljavanja karcinoma stadijuma 0 su visoki, ali će varirati od tumora do tumora. Na primer, rak dojke stadijuma 0 ima stopu preživljavanja od 99 odsto nakon 5 godina od dijagnoze.
Faza 1 je rana faza raka. Tumor je obično mali i nije se proširio na obližnje tkivo ili limfne čvorove.
Tretman – Lečenje raka stadijuma 1 često uključuje hirurško uklanjanje ili terapiju zračenjem za uklanjanje ćelija raka. Tačan metod lečenja razlikovaće se u zavisnosti od vrste raka koju osoba ima.
Izgledi preživljavanja – Rak stadijuma 1 je rana faza raka i generalno ima veću stopu preživljavanja od naprednijih stadijuma raka.
Faza 2 raka ukazuje da je tumor malo veći i da je izrastao u obližnje tkivo. Dijagnoza će se razlikovati u zavisnosti od vrste raka koju osoba ima. Karcinom je i dalje lokalizovan, ali se možda proširio na obližnje tkivo ili limfne čvorove.
Tretman – Lečenje se može razlikovati u zavisnosti od vrste raka koju osoba ima, kao i drugih faktora, kao što su starost i opšte zdravlje. Lečenje može da uključi terapiju zračenjem ili operaciju, uklanjanje tumora.
Izgledi preživljavanja – Precizni izgledi preživljavanja za osobu sa karcinomom u fazi 2 razlikovaće se u zavisnosti od starosti, celokupnog zdravstvenog stanja osobe i vrste raka koji ima. Rak stadijuma 2 često može da se leči i ima visoku stopu preživljavanja.
U fazi raka 3 tumor je i dalje lokalizovan, ali je često veći od stadijuma 1 ili 2 i zahvatio je i obližnje tkivo. Takođe, može da utiče na obližnje limfne čvorove. Tačni kriterijumi dijagnoze će se razlikovati u zavisnosti od vrste raka koju osoba ima.
Tretman – Lečenje može biti agresivnije nego za stadijume 1 ili 2. Tretmani će takođe varirati u zavisnosti od lokacije, od toga gdese tumor nalazi.
Izgledi preživljavanja – Rak stadijuma 3 ima generalno nižu stopu preživljavanja od karcinoma koje lekari dijagnostikuju u stadijumu 1 ili 2. Kompletno zdravstveno stanje, starost i drugi faktori osobe mogu da doprinesu njihovoj ukupnoj šansi za preživljavanje.
Faza 4 je najteža faza raka. Kada lekar dijagnostikuje rak stadijuma 4, tumor je generalno veoma veliki, a rak se proširio na druge delove tela.
Tretman – Lekar će često preporučiti agresivniji plan lečenja za osobe sa stadijumom raka 4. Cilj lečenja je da se uspori ili zaustavi širenje raka i da se osoba oseća što prijatnije. Plan lečenja i preporuke će se razlikovati u zavisnosti od vrste raka koju osoba ima i šta je najefikasnije protiv njega. Opcije mogu da uključuju terapiju zračenjem, hemoterapiju, ciljanu terapiju i operaciju.
Izgledi – Rak stadijuma 4 ima generalno manje povoljan izgled preživljanja od ostalih stadijuma raka. Starost osobe, vrsta raka i opšte zdravlje utiču na verovatnoću da li će neko preživeti ili ne.
TNM stadijumi čine najčešći sistem stadijuma karcinoma. Američki zajednički komitet za rak i Međunarodna unija protiv raka razvili su sistem za detaljan opis većine vrsta raka, a TNM faze funkcionišu na sledeći način:
T meri i opisuje primarni tumor. Rezultati uključuju sledeće:
N može da bude nešto od ovih tumačenja:
M opisuje da li se rak proširio na druge delove tela ili ne.
Mogući rezultati uključuju:
Zajedno, TNM rezultati pomažu u određivanju ukupne faze karcinoma. Generalno, što je veći broj iza svakog slova, to će biti lošiji izgledi i više uključenih tretmana lečenja.
Stepen raka varira između tipova tumora. Sistem ocenjivanja ocenjuje i tumor i ćelije unutar tumora. Nacionalni institut za rak ukazuje da generalno postoje 4 stepena kojima tumor može da pripada, u rasponu od 1 do 4. Ocene opisuju koliko su ćelije raka zapravo blizu normalnim ćelijama. Kako bi procenio tumor, lekar će prvo da ukloni mali deo ili ceo tumor. Zatim će uzorak poslati u laboratoriju, gde će ga tehničari pregledati i utvrditi tačan stepen tumorskih ćelija. Na primer, tumor sa stepenom 1 ili 2 ima ćelije koje su uglavnom normalne. Tumori 1. i 2. stepena sporo rastu i šire se, a tumori sa ocenom 3 ili 4 imaju više abnormalnih ćelija i brže rastu i šire se. Generalno, što je viši stepen, to će rak biti teži za lečenje, jer će rasti i širiti se brže od tumora nižeg stepena.
Zdravstveni radnici će se odnositi prema karcinomu na osnovu stadijuma koji su odredili pri početnoj dijagnozi, čak i ako se sam tumor promeni tokom vremena. Ako se rak menja, lekar će dodati više informacija njegovom prvobitnom stadijumu. U nekim slučajevima, ako se karcinom vrati, lekar može da ažurira stadijum novom fazom. Ako se to dogodi, često će ponavljati iste testove kao i ranije, kada su prvi put dijagnostikovali karcinom, a zatim će dodati novu fazu dijagnozi, ali ta nova faza ne zamenjuje prethodnu.