Rođen je u 21. nedelji sa samo 285 grama: Neš, najranije rođena beba koja je preživela, slavi drugi rođendan
Kada je Neš Kin došao na svet, bio je dug svega 24 centimetra, težak samo 285 grama i toliko sićušan da je njegova koža bila gotovo providna. Rođen je čak 133 dana pre predviđenog termina, u 21. nedelji trudnoće. Niko nije mogao da obeća njegovim roditeljima da će preživeti ni prve sate.
Dve godine kasnije, Neš puzi po kući, izgovara nove reči, oponaša životinje i svojim osmehom osvaja svakoga ko ga upozna. Dečak koji je na rođenju bio lakši od limenke soka početkom jula proslavio je drugi rođendan, okružen porodicom i prijateljima.
Ginisova knjiga rekorda zvanično ga je proglasila najranije rođenom bebom koja je preživela.
Majka nije osećala strah, već ogromnu nadu
Neš je rođen 5. jula 2024. godine u Univerzitetskoj dečjoj bolnici u Ajovi, u Sjedinjenim Američkim Državama. Njegovi roditelji, Moli i Rendal Kin, već su iza sebe imali bolan gubitak. U septembru 2023. ostali su bez devojčice Mekinli, rođene u 19. nedelji trudnoće.
Zato je Nešov dolazak, uprkos gotovo nezamislivo ranom rođenju, za njih predstavljao novu priliku i razlog da se nadaju.
– Ne sećam se da me je u tim prvim trenucima obuzeo strah. Osećala sam samo ogromnu nadu. Kada danas razmišljam o tome, verovatno su mi telo i um bili u stanju šoka, ali moje srce bilo je potpuno usmereno na to da zadržim nadu – ispričala je njegova majka Moli, kako prenosi magazin People.
Neš je rođen u gestacijskoj dobi od 21 nedelje, odnosno posle samo 147 dana trudnoće. Bio je težak 285 grama i dug 24 centimetra. Njegove šanse bile su izuzetno male, jer u toj fazi trudnoće pluća, koža, creva, mozak i drugi organi još nisu dovoljno razvijeni za život izvan materice.
Ipak, lekari su odlučili da mu pruže priliku.
Prvih mesec dana bilo je presudno
Zbog izrazite nezrelosti, Nešova koža bila je veoma tanka i gotovo providna. Nije mogla da obavlja svoju uobičajenu zaštitnu ulogu niti da spreči prekomerni gubitak vode i toplote. Jedan od prvih velikih zadataka lekara bio je da zaštite njegovu kožu dok ne sazri dovoljno da počne da stvara čvršći površinski sloj. Moli kaže da njen sin i danas ima sitne ožiljke od medicinskih traka kojima su pričvršćivane cevčice i druga oprema neophodna za njegovo lečenje.
Novi, još teži udarac usledio je kada je imao samo tri nedelje. Došlo je do perforacije, odnosno pucanja zida creva, zbog čega je morao hitno na operaciju. Lekari su odstranili približno trećinu njegovog tankog creva i napravili ileostomu, privremeni otvor kroz koji se crevni sadržaj izvodio iz tela.
– Bilo je nestvarno gledati hirurga kako operiše tako sićušnu bebu. Ali Neš je pokazao koliko je veliki borac – ispričala je Moli.
Ukupno je proveo 189 dana na odeljenju neonatalne intenzivne nege. Njegova majka se seća da je prvi mesec bio ispunjen neprekidnom strepnjom. Tek kada je Neš preživeo taj najkritičniji period, roditelji su počeli da zamišljaju dan kada će ga odvesti kući.
Posle šest meseci konačno su krenuli kući, ali su se ubrzo vratili u bolnicu
Dan kada je Neš otpušten iz bolnice doneo je njegovim roditeljima pomešana osećanja. Bili su presrećni, ali i preplašeni jer je njihov sin i dalje zahtevao posebnu negu i dodatni kiseonik. Tokom dvosatne vožnje do kuće neprekidno se oglašavao alarm pulsnog oksimetra, uređaja koji prati zasićenost krvi kiseonikom. Po dolasku su se mučili da pravilno postave koncentrator kiseonika.
Manje od 48 sati kasnije morali su da se vrate u bolnicu. Neš je dobio respiratornu virusnu infekciju i narednih 25 dana proveo je na pedijatrijskom odeljenju intenzivne nege boreći se za dah.
– To je za mene bilo traumatičnije od prvobitnih 189 dana na neonatalnoj intenzivnoj nezi. Kada smo ga drugi put doveli kući, konačno smo se osećali spremnije – rekla je njegova majka.
Neš i danas ima hronične posledice koje zahtevaju praćenje. Nedavno je ponovo bio hospitalizovan zbog teške respiratorne infekcije, a njegova majka kaže da su padovi nivoa kiseonika tokom sna bili zastrašujući.
Njegova priča zato nije jednostavna bajka o bebi koja je „pobedila sve” i nastavila život bez posledica. Ona pokazuje koliko je preživljavanje ekstremno prevremeno rođene dece složeno i koliko se lečenje često nastavlja dugo nakon izlaska iz bolnice.
Puzi, uči nove reči i osvaja ljude osmehom
Uprkos teškom početku, Neš danas ima oko 11,3 kilograma i, prema podacima Ginisove knjige rekorda, njegov telesni rast prati standardne krive rasta za decu rođenu u terminu.
Razvija se sopstvenim tempom, ali stalno osvaja nove veštine. Uspeo je samostalno da sedi, sada neumorno puzi, izgovara nove reči i oponaša glasanje životinja. Ide u vrtić, voli edukativne emisije i uživa u društvu druge dece.
I dalje se hrani preko gastrostome, cevčice postavljene direktno u želudac, ali postepeno upoznaje različite ukuse i uz stručnu podršku vežba uzimanje hrane na usta.
– Toliko je odlučan. Svaki cilj dostigne u svoje vreme i ne možemo biti ponosniji na njega. On je živahno i veselo dete koje svojim velikim, nestašnim osmehom osvetli svaki prostor u koji uđe – kaže Moli.
Za drugi rođendan okusio je malo slatkog preliva
Nešov drugi rođendan porodica je proslavila bez velike pompe, na otvorenom, sa dvadesetak najbližih rođaka i prijatelja. Lokalni bend mu je otpevao rođendansku pesmu, a zatim su zajedno otvorili poklone.
Poštohranu ne uzima na usta, nije mogao da pojede klasičnu rođendansku tortu. Umesto nje, na stolu su bile male rolnice sa cimetom i slatkim prelivom, koji je Neš mogao nekoliko puta da lizne i tako ipak oseti ukus rođendanskog deserta.
Za njegovu majku svaki rođendan ima značenje koje je teško preneti rečima.
– Gorko-slatko je gledati koliko brzo raste, ali svaki rođendan podseća nas na njegovu snagu i izdržljivost. Kada pogledamo fotografije iz neonatalne intenzivne nege, teško možemo da poverujemo da je to isti dečak. Danas niko ne bi mogao da pretpostavi koliko je nekada bio malen i krhak. Proslavljanje njega i svih njegovih uspeha zauvek će biti ono što najviše volimo – poručila je Moli.
Nešov slučaj jeste istorijski, ali nije pravilo
Nešova priča svedoči o neverovatnom napretku neonatalne medicine, stručnosti medicinskog tima i istrajnosti njegove porodice. Međutim, njegov ishod ne znači da bebe rođene u 21. nedelji trudnoće uobičajeno mogu da prežive.
Na granici održivosti trudnoće svaki dodatni dan proveden u materici može biti veoma važan. Ishod zavisi od brojnih okolnosti, uključujući tačnu gestacijsku dob, porođajnu težinu, razvijenost organa, infekcije, urođene anomalije, opremljenost bolnice i iskustvo tima koji leči novorođenče. Čak i među bebama koje prežive ekstremno prevremeno rođenje postoji veliki rizik od dugoročnih problema sa plućima, vidom, sluhom, hranjenjem i neurorazvojem.
Zato Neš nije dokaz da medicina može da poništi sve granice, već jedan izuzetan dečak koji je, uz vrhunsku medicinsku negu, dobio priliku koju su njegovi roditelji priželjkivali od trenutka kada je prvi put udahnuo.
(eKlinika.rs/People.com)
eKlinika zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.