Naslovna / Moja priča

Potresno i junački: Snežana i Nadica ustupile novac za svoje lečenje životno ugroženoj Adrijani

Piše: Marijana M.Rajić|11:30 - 12. 03. 2023.

Nismo pesimistični, niti preplavljeni crnim mislima – jednostavno: bolesti su se nadvile nad Srbijom i kose pred sobom bez reda: mlade ljude, decu, starije. Gotovo da nema porodice koja ne moli ili bar ne zna nekoga kome je pomoć za lečenje potrebna. Ima i priča koje vraćaju nadu, a ovo je jedna od njih

Lečenje Vranjanke Ujedinile su Vranje u ličnoj, ali i zajedničkoj borbi: Nadica Stošić, Adrijana Damnjanović Simeonova i Snežana Stanković Foto: Privatna arhiva Nadica Stošić/Adrijana Damnjanović Simeonova/Snežana Stanković/eKlinika

Čudan smo mi narod, teško je to osporiti. U mnogo čemu boljih od nas nema. Toliko je mnogo toga čime, nažalost, i ne možemo da se pohvalimo. Jedno nas opisuje možda i ponajbolje: dišemo kao jedan i „ginemo” samo kad je baš velika nužda, kad je zlo i naopako. Onda se ujedinimo za tili čas i čini se da tada za nas nema nemoguće prepreke. A još kad se zainatimo!

Gde je nestala empatija ne samo kada je nekome potrebno lečenje

„U Vranje nema laganje”, to nam je svima poznato od davnina, bar su tako zapisali naši stari. A upravo Vranjanke i Vranjanci ovih dana polažu jedan neverovatno važan i veliki ispit. I demonstriraju ono što nam je ne malo postradalo u ludom, turbulentnom vremenu koje nas gazi već decenijama. Empatija! Često se upitamo, ne bez razloga, šta to beše i kuda je otišla?

Deo odgovora znamo. Ljudi su umorni, iznureni… Mnogo je bolesnih, bez energije. Nije ni zameriti onima koji na svaki novi poziv za humanitarnu pomoć samo odmahnu rukom, jer ni sa svojim mukama ne znaju šta će. Sa druge strane, neki ne samo da ne odustaju, već ne spuštaju barjak podrške, ljudskosti, snage, ljubavi, pozitivne energije. A samo oni kojima je pomoć za neki vid lečenja potrebna, znaju koliko je to i važno i veliko.

Vranjanci kao jedan: svi za lečenje Snežane, Nadice i Adrijane…

Vranje je pustilo glas: trima njihovim sugrađankama je potrebna, pored ljudske, finansijska podrška jer ih komplikovane bolesti nisu zaobišle. Snežana Stanković (48), Nadica Stošić (35) i Adrijana Damnjanović Simeonova (37) čekaju pomoć dobrih ljudi kao nadu za bolji, odnosno novi život. Da se leče, izleče, vrate svojim porodicama, deci, prijateljima, žive aktivno i normalno, onako kako su to činile nekada dok su bile u punoj snazi. Da se raduju, ostvare u mnogim planovima i željama, koji su bolesti zaustavile.

I grad se podigao. Oglašavaju se humanitarni brojevi putem fondacije „Budi human”, prave se licitacije, akcije. Skupljaju se novčana sredstva. Tu i tamo poneko prozbori tiho, pa kako to, tako su mlade… Ali, ni za ovakva pitanja nema vremena. Upravo ono je najdragocenije!

Inicijator ove akcije je bio Ženski solidarni front. Sproveli su je Društvo onkoloških pacijenata Vranje i „Roditeljstvo“, a pridružili su se Fudbalski klub „Prestiž“, Eparhija vranjska, Udruženje „BEV“. Prikupljeno je za ove tri heroine, koje bolestima prkose osmehom, više od 300.000 dinara, a cifra se, na sreću, svakim danom uvećava. Bilo je nekako racionalno to podeliti na ravne časti, svakoj koja čeka novac „kao ozeblo sunce”, po 100.000 otprilike. I sigurni smo da niko ne bi rekao reč. A Snežana i Nadica odlučuju da nam svima održe lekciju ljudskosti tako što će se svog dela prikupljenog novca odreći u Adrijaninu korist, koja je trenutno od njih tri najviše životno ugrožena.

Za koje tretmane i kakvo lečenje je hrabrim Vranjankama potreban novac

Snežani Stanković (48) je 2007. godine nakon carskog reza i prateće sepse otkazao levi bubreg. Ostala je i bez materice. Od 2016. godine stanje se pogoršava i sa desnim bubregom, koji 2020. godine otkazuje potpuno. Na hemodijalizama je, sa čestim osciliranjima krvne slike i imuniteta, organizam joj više i ne reaguje na terapije. Situacija je izuzetno teška i jedino rešenje je transplantacija u Belorusiji, budući da Snežana nema živog donora. Samohrana je majka dve ćerke. I do sada je, ogromnog srca, pomagala drugima.

Nadica Stošić (35) od 2016. godine ima dijagnozu multiple skleroze. U septembru 2018. godine stanje joj se pogoršava, uz nestabilnost i slabost u nogama, gubitak svesti. Više puta je hospitalizovana u Vranju i Beogradu, ali nijedna terapija, nažalost, nije bila efikasna. Saznaje da je u Moskvi moguće zaustaviti progresiju bolesti HSCT terapijom, a za to su joj potrebna značajna finansijska sredstva. O njenoj empatiji, koja ostavlja bez reči, čitaćete i u nastavku teksta.

I konačno, kratka priča o velikoj nevolji koja je zadesila Adrijanu Damnjanović Simeonovu (37). Najpre joj je dijagnostikovan karcinom bubrega poznat kao Wilms-ov tumor. Jedan bubreg je odstranjen, usledila je hemioterapija. Krajem 2021. godine novi šok: EWING Sarcoma C41.2 (maligni tumor kičmenog stuba) i nova operacija. Dolazi do paraplegije i ne kreće se samostalno, već samo uz pomoć ortopedskih pomagala. Tumor nije mogao u potpunosti da se ukloni operacijom, pa je lečenje nastavljeno hemio i zračnom terapijom. Bolest se proširila, zahvatila rebra, a nada je nova metoda radiohirurgije, koju će joj uraditi grčki hirurzi. Vreme ističe, i Adrijana ima još samo 3 dana da prikupi potreban novac!

Lečenje za Snežanu, Nadicu i Adrijanu

Pomozite i vi da se ove hrabre mlade žene izleče Foto: Fondacija „Budi human“

Snežana: Znam koliko je važna trka sa vremenom

Za eKlinika portal govore svi akteri ove, za današnje vreme neverovatne priče. One su tako tople, normalne i pune ljubavi u muci koja je svaku ponaosob snašla. Zahvalne su i pune nade, a to je, iskustvo govori, pola puta do izlečenja. I mi verujemo u njega… Snežana Stanković nam je na pitanje kako je došlo do toga da se bez reči odrekne svog dela prikupljenog novca ispričala:

– Vreme jeste rđavo, promenili su se vrednosni sistemi, ljudi su sebično okrenuti sami sebi. Mnogi dok se ne razbole ne mogu ni da osete tuđu muku. Ja sam preživela situaciju u kojoj je vreme najvažnije ako postoji bar malo nade, jer mi je majka preminula od karcinoma žučnih puteva. Potpuno zdrava žena, sa perfektnom krvnom slikom je otišla za samo tri meseca. Znam kako je Adrijani i njenoj porodici, koliko je svaki minut i dan dragocen. Kako sam kao diplomirani ekonomista radila u zdravstvu, svesna sam brojnih problema, epidemije malignih i drugih bolesti, nedostatka prevencije, nemogućnosti lekara primarne zdravstvene zaštite da se posvete svakom pacijentu i otkriju brojne simptome koji nam se čine nevažnim.

Naša sagovornica veruje u to da će novac i za nju biti sakupljen, da će dospeti na listu čekanja za organ, uraditi sve preglede i vratiti se sa jednim bubregom, funkcionalna. Obećali smo joj da ćemo sve to propratiti detaljnom pričom, šireći svest ljudi o potrebi i važnosti donorstva. Krug dobrote će se vratiti dobrim, veruje Snežana i drži Adrijani pesnice.

Nadica: Moje srce je uz Adrijanu, a svoju kosu želim da doniram mališanima obolelim od raka

Nadica Stošić nije razmišljala ni sekund, jer su empatija, vera i dobrota njeno drugo ime. A opet, priznaje nam da je iznenađena odzivom ljudi, poznatih i nepoznatih, da pomognu i njoj i njenim dvema sugrađankama. I ona ukazuje na jednu našu anomaliju, a to je da nam često pomognu oni od kojih to ne uopšte očekujemo. No, ne odvaja nikoga, i duboko je zahvalna svima koji imaju razumevanja za probleme sa kojima se nosi i koje joj je u život donela progresivna multipla skleroza.

– Svakom je njegova muka najveća i svaka od nas tri je na svoj način hitan slučaj. Bolesti napreduju svakim danom, a od pravovremenog lečenja zavisi i zaustavljanje progresije. Međutim, Adrijana je ipak za razliku od Snežane i mene, životno ugrožena. Verujem da će se opet skupiti i za mene i za Snežanu, Adrijani je sada urgentno potrebna pomoć. Ne znam da li je do vaspitanja, empatije, nečega što dolazi iznutra iz mene, ali ja tako osećam. Iskreno se nadam i verujem da će uspeti. A kada dođe momenat da ja krenem put Moskve po svoju terapiju zahvaljujući dobrim ljudima, želim da doniram kosu deci koja se leče od raka – kaže nam Nadica i mi odjednom mislimo da možda za nas kao ljude još uvek nije sve izgubljeno.

Adrijana: Vranjanci su ljudi sa dušom, hvala svima, ova bitka je zajednička

A šta kaže Adrijana Damnjanović Simeonova, devojka koja će uskoro krenuti put Atine zahvaljujući upravo dobrim ljudima od kojih smo samo neke danas spomenuli, i nadamo se, srećno se vratiti?

– Pre svega se zahvaljujem eKlinika portalu na podršci. Mi, Vranjanci, oduvek smo bili ljudi sa dušom i ogromnim srcem. Naš grad se još jednom našao u teškom problemu, ali ujedinila nas je želja za borbom. Nas tri smo bolesne, svaka vodi svoju, a opet i zajedničku bitku. U ovoj trci sa vremenom moje dve druge drage žene i saborci su meni dale prednost, da što pre odem put Atine, jer je za mene vreme najveći neprijatelj. Ogromno im hvala sa željom da i one što pre skupe novac, hvala svim humanim ljudima i još jednom hvala i Vama – rekla je Adrijana za naš portal.

Pre preuzimanja teksta sa našeg sajta obavezno pročitajte USLOVE KORIŠĆENJA. Posebno obratite pažnju na član 6. i 8.2.
TEME:
Milan1941
13:19, 12. 03. 2023.
Odgovori

Moramo biti humani! Problem je:Nismo sigurni da li novac odlazi tamo gde treba?Mnogi organizatori uzimaju deo od te „bede“. Sve ide dobro dok se ne sazna istina: „Kupovala bunde idr. Od tih para, milioni skupljeni za dete, dete umrlo, majka prisvojila pare…… HOCU ali KOME

Vaš komentar nam je dragocen!

Ostavite odgovor

Preporučujemo