Ako uhvatimo sebe da stalno razmišljamo o deci, naše dublje ja možda nam govori da smo spremniji nego što smo mislili Foto Shutterstock
Na temu dece često izbegavamo razgovore i sa prijateljima i sa porodicom – možda zato što nismo spremni da priznamo da ih želimo ili se možda plašimo šta bi to sve podrazumevalo. Ljudi često pokazuju određene nagoveštaje da potajno žele decu, čak i ako nisu spremni da o tome otvoreno razgovaraju. Ali, postoji nekoliko znakova i malih signala koje previđamo, a na koje treba obratiti pažnju.
Dok pregledamo društvene mreže, vidimo novorođenče prijatelja. Umesto uobičajenog brzog „lajka” i prelaska na nešto drugo, zadržavamo se i pažljivo gledamo fotografiju.
Ako primetite da fotografije beba privlače i izazivaju tople, prijatne emocije više nego ranije, to bi mogao da bude znak. Razumevanje suptilnosti naših emocija nudi uvid u naše dublje želje. Ponekad je privlačnost znak da smo spremni da ta osećanja dalje istražujemo.
Da li ste ikada uhvatili sebe kako maštate o tome da dete učite da vozi bicikl ili da čita svoju prvu knjigu? Ili ga ohrabrujete da počne da se bavi muzikom ili nekim sportom… Ovi trenuci dovoljni su da shvatite da u vama nešto buja.
Ova razmišljanja nekada shvatamo samo kao nostalgiju za sopstvenim detinjstvom. A u stvari, ove misli odražavaju istinsku spremnost da odgajamo i usmeravamo. Biti otvoren za ove nežne vizije roditeljstva može biti ranjivost koja nam omogućava da vidimo novi pravac u našem životu.
Neki ljudi počinju da usvajaju skoro roditeljsku ulogu sa svojim prijateljima ili saradnicima. To mogu da budu mali gestovi: pružanje dodatne podrške, davanje saveta ili poriv da zaštite one oko njih više nego obično.
Ako primetite da počinjete da preuzimate ulogu staratelja, bilo da je u pitanju kuvanje obroka za bolesnog prijatelja ili provera nečijeg emocionalnog blagostanja aktivnim uključivanjem, ovo bi mogao biti suptilan znak.
Naravno da pružanje pomoći i podrške ne znači automatski da želimo decu. Međutim, oni koji žude da budu roditelji to često pokazuju kroz ova ponašanja, skoro kao da nesvesno „isprobavaju” tu ulogu.
Uspešno se nosimo sa brojnim životnim obavezama, uživamo u časovima rekreacije, putujemo sa svojim supružnikom. Život nam je ispunjen, a ipak, u trenucima mira, imamo taj osećaj da nam nedostaje još jedan deo slagalice. Ne možemo tačno da odredimo šta je to, ali imamo osećaj da nas privlači nešto što traži dublje emocionalno ulaganje, a što će će našem životu dati potpuno novu dimenziju.
To nešto moglo bi, ponekad, da bude podizanje deteta i oblikovanje nove generacije. Ako osetite tu nevidljivu privlačnost, taj nematerijalni osećaj, možda bi bilo dobro da razmislite o tome da li žudite za ulogom roditelja.
Pitanja o tome kada ćemo imati bebu obično su nas nervirala, pa čak i frustrirala. Ali kada primetimo da ne reagujemo više kao ranije ili da čak počinjemo da se raspitujemo o roditeljskim iskustvima drugih, to je znak da se naša perspektiva možda menja.
Ponekad drugi u nama vide promenu pre nego što je sami prepoznamo. Ako vas ovi nagoveštaji više ne nerviraju, možda ste za novo poglavlje otvoreniji nego što mislite.
Postoji nešto u tome što nas u blizini dece braće i sestara, prijatelja ili komšija sada na drugačiji način privlači. Možda više primećujemo njihov smeh, njihova neobična pitanja, čuđenje u njihovim očima. Sada s njima želimo da provedemo više vremena, da razgovaramo o tome kako su proveli dan, koje igrice vole da igraju…
Ljudi koji su nekada na porodičnim okupljanjima izbegavali haos za dečjim stolom iznenada privlače stolicu i počinju da pitaju mališane o njihovim omiljenim crtanim filmovima. To ne znači da se prijavljuju za čuvanje dece svakog vikenda, ali osećaj da ih deca privlače može biti znak da počinju da poštuju tiše signale svog srca.
Prihvatanje želje za decom može biti veliki korak. Razumljivo je da se oprezno pristupa ovoj temi, posebno ako nismo sigurni u tajming, svoje finansije ili kako bi to moglo preoblikovati našu vezu. Ali ako uhvatimo sebe da stalno o tome razmišljamo, naše dublje ja možda nam govori da smo spremniji nego što smo mislili.
Postoji snaga u priznavanju onoga što želimo, čak i ako još nismo spremni u to da uđemo.